Deset događaja koji su obilježili hrvatski sport u 2012. godini

Sve u svemu, nije loš taj hrvatski sport, zar ne?

Kada se pri kraju godine prihvatite podvlačenja crte, a izvan konačnog izbora ostanu vam događaji poput skromnog odlaska tihog, a velikog Ivana Ljubičića u igračku mirovinu, pobjeda Hajduka nad milanskim Interom i Slaven Belupa nad Athletic Bilbaom, ulaska Nikice Jelavića na velika vrata u Premiership, povratka Božidara Maljkovića u hrvatsku košarku i Ćire Blaževića u hrvatski nogomet, činjenice da se Dario Šarić napokon skrasio ili proslave 100. rođendana Hrvatskog nogometnog saveza, znate da je iza svih sportskih zaljubljenika prilično bogata, uspješna i sadržajna godina.

10. Medveščak u Puli: Hokej na ledu usred rimskog amfiteatra

Foto: Aldo Šuran

Iako je igrao i polufinale EBEL-a u sada već epskim dvobojima sa suparnikom iz Klagenfurta, zagrebački Medveščak - koji još uvijek čvrsto drži ugled jedne od najpozitivnijih hrvatskih sportskih priča - pamtit će 2012. godinu po rijetko viđenom projektu.

U rujnu su odigrane dvije utakmice na hrvatskoj obali, makar se ona prva zbog velikih problema sa stanjem leda našla pod znakom pitanja, a slike iz Pule obišle su svijet. O hrvatskom hokeju tada se pričalo i daleko izvan hrvatskih granica, a Medveščak je još jednom dokazao da može i zna razmišljati izvan zadanih okvira.

O promotivnom učinku gladijatorskih borbi na ledu pulske Arene suvišno je i raspravljati, dok će o doživljenom svi prisutni - a bilo ih je u dresovima brojnih klubova - još dugo imati ponešto za reći.

9. EP u futsalu: Dvoransko ludilo Splita i Zagreba

Foto: Duje Bonačić

Od 31. siječnja do 11. veljače, u pauzi "pravog" nogometa na hrvatskim terenima, Hrvatskom je zagospodario onaj dvoranski. Split i Zagreb organizirali su Europsko prvenstvo u novim dvoranama, Spaladium Areni i Areni Zagreb, te rušili rekorde gledanosti, a domaća je reprezentacija na krilima podrške s tribina ostvarila povijesni uspjeh i ušla u polufinale.

Rusija i Italija ipak su bile prevelike prepreke na putu do medalje, pri čemu se zlatom u sjajnom finalu okitila Španjolska.

Futsal je tim događajem dobio priliku učvrstiti svoju poziciju unutar hrvatskog sporta, a prigoda koju je UEFA otvorila Lijepoj našoj ponovno je potvrdila da se i u Hrvatskoj može dobro pripremiti i provesti u djelo veliko natjecanje. Kada se hoće...

8. Završnica klupske košarkaške sezone

Foto: Kristijan Komarica

Nakon što je Cedevita u veljači u dramatičnom finalu Kupa Krešimira Ćosića uzela svoj prvi veliki trofej, ista je momčad krajem travnja ušla u finale regionalne ABA lige preko branitelja naslova, beogradskog Partizana, te posrnula tek pred favoriziranim Maccabijem, domaćinom završnog turnira u Tel Avivu.

Na to se nadovezala zanimljiva završnica prvenstva Hrvatske, u kojoj je razbuđeni Split istu tu Cedevitu u polufinalu natjerao na majstoricu, a potom je Cibona pod vodstvom Jasmina Repeše u četiri utakmice zasluženo uzela titulu prvaka. Cedevita je pak izborila plasman u Euroligu, Zadar i Split ulazak u regionalno društvo, a sve zajedno ponudilo je novu vjeru da hrvatskoj košarci slijede bolji dani.

Već je sama ta vjera bila veliki korak naprijed.

7. Dinamov happy end hoda po trnju u Ligi prvaka

Foto: FaH

Može se štošta reći protiv toga, no Hrvatska je drugu godinu zaredom imala svog predstavnika u elitnom europskom natjecanju u najpopularnijem sportu, usprkos domaćoj ligi koja je "svjetlosnim godinama" daleko od onih u kojima igraju standardni sudionici Lige prvaka.

Šest prošlogodišnjih poraza, uz novih pet ove jeseni u grupnoj fazi, razapelo je maksimirske Modre i dovelo ih pred silne kritike i ismijavanja, premda je na mahove njihova igra bila sasvim solidna.

Upravo je zbog toga, kao i usprkos tome, zlata vrijedan bio pogodak Ivana Krstanovića u 95. minuti posljednjeg okršaja protiv kijevskog Dynama, postignut zahvaljujući upornosti, unatoč teškim, snježnim uvjetima, uz teške okove oko nogu i prijetnju Anderlechtovim rekordom nizom poraza. Dinamo sada ipak lakše diše.

6. Volpi in, Varaždin out

Foto: Antonio Pejić

Početkom ožujka dovršeno je ulaganje talijanskog poduzetnika u momčad Rijeke, čime je na Kantridu vraćena financijska stabilnost te je započet projekt osnaživanja momčadi i pokušaja lova na dominaciju Dinama i Hajduka u hrvatskim okvirima. S obzirom na situaciju u domaćem nogometu, koja uključuje i većinu prvoligaša, Rijeka je postala zasebna priča koja će u budućnosti biti pod posebnim povećalom.

Međutim, gotovo je istovremeno dovršena varaždinska priča u prvoligaškom društvu. Protiv Dinama, 24. ožujka, Varaždin je odigrao posljednju utakmicu, nakon čega je izbačen iz natjecanja te mora krenuti ispočetka iz nižih liga.

Jedan od tradicionalnih centara hrvatskog nogometa, s obzirom na ulogu koju je Varteks igrao u hrvatskim prvenstvima, tako je postao "žrtveno janje", ali i predmet novih - i potrebnih - rasprava o provođenju propisa i zakona te dosljednosti u uvođenju reda u poslovanje nogometnih klubova.

5. Marković out, Šuker i Štimac in

Foto: FaH

Dugo se vremena tražio i čekao odlazak Vlatka Markovića s čelne pozicije u Hrvatskom nogometnom savezu, da bi poslije Europskog prvenstva 2012. godine njegov posao preuzeo Davor Šuker, najbolji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije u povijesti i jedan od najpoznatijih hrvatskih "izvoznih proizvoda" u svijetu.

Međutim, niti je Markovićev odlazak na kraju dočekan "raširenih ruku", niti je dolazak Davora Šukera dočekan emocijama kakve bi se mogle očekivati još ne tako davno. U smjenu na vrhu Rusanove uključen je bio i novi izbornik Igor Štimac, koji se na toj poziciji najavljivao i prije službenog odlaska Slavena Bilića s klupe nacionalne selekcije.

Spomenuti potezi kod mnogih su izazvali ili samo učvrstili mišljenje o dirigentskim potezima u kojima sudjeluje i Zdravko Mamić te je novoj garnituri Šuker - Vrbanović - Štimac, umjesto da uživa prednost novih lica na vlasti preostalo svladavanje dodatnih prepreka svog imidža u javnosti. Jesu li za to spremni, pokazat će - djela.

4. Luka Modrić: Mourinhova želja i selidba u Real Madrid

Foto: EPA

Sapunica o transferu hrvatskog reprezentativca Luke Modrića bila je aktualna već prošle godine, a ovoga ljeta ponovno su se trošile tipkovnice i tinta kako bi se što prije bivšeg igrača Dinama preselilo na novo odredište. Prodaja iz Tottenhama u Real Madrid razvukla se gotovo do kraja prijelaznog roka.

Ipak, kada se izuzmu često vrlo iritantna i sebi proturječna medijska pumpanja priče, ostaje podatak da Hrvatska opet ima predstavnika na najvišoj razini klupskog nogometa, u jednom od najvećih klubova na svijetu.

Jose Mourinho, The Special One, čovjek čije se riječi prenose diljem kugle zemaljske, nije se libio reći kako mu je Modrić jedina želja, a rijetki su oni - bez obzira na navijačku pripadnost - koji nisu osjetili zadovoljstvo što je jedan hrvatski nogometaš, koji se dokazivao i na domaćim terenima, stigao na predstavljanje na Santiago Bernabeu. Više od toga jednostavno - ne ide.

3. Hrvatska s beogradskom broncom do Hrvatske bez Balića

Foto: FaH

Europsko rukometno prvenstvo u Srbiji imalo je poseban naboj za hrvatsku reprezentaciju, posebno nakon velikog slavlja nad Francuzima. Uslijedio je iščekivani dvoboj s domaćinima, u polufinalu, koji je u "nabrijanoj" atmosferi pripao Srbiji, a Hrvatima je ostao okršaj za brončano odličje.

U testu karaktera pali su Španjolci te su se Golužini izabranici uspeli na pobjedničko postolje za još jedno odličje u trofejnoj riznici, nakon čega je tijekom ljeta stigla i olimpijska bronca.

No, nemoguće je rukometne medalje odvojiti od samog kraja godine, kada je pri objavi popisa kandidata za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj izostavljen Ivano Balić, simbol cijele hrvatske generacije, u pomalo apsurdnoj izmjeni argumenata zašto ga se nije moglo kontaktirati. Ostala je tako velika, neizbrisiva mrlja.

2. Uzdignute glave na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini

Foto: Kristijan Komarica

Kvalifikacijske muke, uz trijumfalni pohod na Istanbul, značile su da će konačna ocjena mandata Slavena Bilića na klupi hrvatske reprezentacije pasti upravo na europskoj smotri u ljeto 2012. godine. Nakon šest godina Bilićev je oproštaj stigao u društvu Republike Irske te, pokazalo se, kasnijih finalista Italije i Španjolske.

Hrvatska nije prošla u četvrtfinale, no Hrvatska nikoga nije razočarala u Poljskoj i Ukrajini. Dokazivanje kvalitete protiv žilavih Iraca, povratak protiv raspoložene Italije te pametna igra i velika prilika za izbacivanje aktualnih svjetskih i europskih prvaka bili su itekako dovoljni za zaključak da se učinilo sve što se moglo. Više se ne može tražiti.

Diljem Hrvatske osjetila su se "puna srca" nakon nastupa nogometaša u kvadratićima, što je popularne Bilić Boyse vratilo na mjesto koje i zaslužuju. Eh, da je još samo Rakitić pogodio...

1. Bogat ulov na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama u Londonu

Foto: FaH

Iza hrvatskih je olimpijaca najuspješniji nastup od samostalnosti. U britanskoj prijestolnici Lijepa naša slušala se zbog Sandre Perković, Giovannija Cernogoraza i vaterpolista, srebro je dodao veslački četverac, a broncama su se okitili rukometaši i Lucija Zaninović.

Bilo je još nastupa koje smo s užitkom pratili, poput rukometašica i košarkašica, jedriličarima je malo nedostajalo do medalja, kao i Glasnoviću, Đurkoviću ili Snježani Pejčić, paru Čilić - Dodig ili Andreju Gaćini. A jednu od sigurnih oklada, Blanku Vlašić, zaustavila je ozljeda.

Nešto kasnije, naciju su obradovali i paraolimpijci, koji su se iz Londona vratili sa srebrima Darka Kralja i Zorana Talića te broncama Branimira Budetića, Mikele Ristoski i Mihovila Španje. Već je sam nastup pod olimpijskim krugovima kruna karijere mnogih sportaša, a Hrvati su u Londonu uistinu imali na koga i što biti ponosni.