Novaci koji najavljuju ulazak igre i lige u novu eru

Kako bi se dobio potpun uvid o priču od Andrewu Lucku, Robertu Griffinu III i Russellu Wilsonu potrebno je zaviriti u prošlost. Ne duboko, već samo jednu godinu. Riječ je o prethodnoj sezoni u kojoj su njihove momčadi muku mučile s igrom dodavača, a Redskinsi i poglavito Coltsi igrom čitave momčadi. Kalendarska 2011. nije nikako bila dobra za ove tri ekipe. Seahawksi su pokušavali izgraditi uspjeh oko igre probijanjem, Redskinsi su se gubili u igri jednako i dodavača i probijača, a Coltsi su jednostavno rečeno bili užasno loši. Sve tri momčadi predstavljale su ono što je dojučerašnji dodavač jedne od njih, Peyton Manning, nazivao "zaokruženom pobjedom": "Kada u predsezoni dobijete raspored u ruke prolazite kroz njega. I idete od momčadi do momčadi. Kad naletite na Coltse zaokružite tu utakmicu kao pobjedu i nastavljate do većih izazova." Takvo je stanje bilo u momčadi iz Indianapolisa prije dolaska starijeg Manninga u njihove redove, ali i u njegovom odsustvu prošle sezone.

Sličan slučaj imali su i Seattle Seahawksi i Washington Redskinsi u proteklih nekoliko godina. Izgradnja ovih momčadi bila je postepena i kroz druge pozicije, ali dodavači su uvijek bili faktor koji nedostaje. Kroz Washington su prošli Rex Grossman, John Beck i isluženi Donovan McNabb, a na Qwest Fieldu su se pojavili epizodni glumci Charlie Whitehurst i Tarvaris Jackson uz iznimku veterana Matta Hasselbecka. Nijedna od tri franšize nije imala zalog za budućnost na pravom mjestu. Uprave klubova pokušale su s dovođenjem dokazanih trenerskih imena poput Mikea Shanahana (osvojio naslove u Denveru) ili Petea Carrolla (uspješna sveučilišna karijera na sveučilištu USC), ali rezultati su izostajali. Doda li se tome iracionalno trošenje Redskinsa, nepostojeća igra probijanjem Coltsa i neuvjerljivi hvatači Seahawksa rezultati nikako nisu mogli biti vrhunski.

Baš zbog svega navedenog izbori na ovogodišnjem draftu u neku ruku sliče na parafrazu citata koja se pojavila u uvodu. Naime, znalo se da će Luck biti spreman preuzeti ofenzivne "konce" u ruke gdje god došao, ali mogućnosti Griffina i poglavito Wilsona bile su pod povećalom te se u njih bar u neku ruku sumnjalo. Nastavi li se "čokoladna" metafora može se reći da se za dodavača Coltsa znalo da se radi u vrhunskom proizvodu s visokim postotkom kakaovca dok je Griffin ostavljao takav okus u ustima, ali nije bilo sigurno hoće li moći dugo ostati na razini. Wilson je bio još tajanstvenija mješavina "dodataka" i "začina" od koje nije očekivano mnogo. No, bilo bi izuzetno nepošteno reći da nije bilo slutnji u njihove mogućnosti.

Griffin je osim u utakmicama svog sveučilišta (Baylor) dokazao kvalitetu osvojivši nagradu za najkorisnijeg sveučilišnog igrača godine (Heisman trophy) i očaravši skaute na svakom treningu na kojem su mogli prisustvovati. Stoga nije ni pretjerano čudilo što se jedna od "očajnih" momčadi (Washington) odlučila ponuditi gomilu izbora na draftu St. Louis Ramsima koji su birali drugi samo da bila uzela Griffina. Brzina (na sveučilištu se natjecao i kao trkač na kratkim prugama), atletičnost i jaka ruka bili su dovoljan motiv da ovaj mladić osigura svoje mjesto na tako visokoj poziciji. Izvrsna sezona (statistički gledano) Cama Newtona (koji se u tom trenutku činio vrlo sličnim igračem) godinu ranije dala je još vode na mlin upravi i stručnom stožeru momčadi iz metropole.

Wilson je svoj nastup morao zaraditi mnogo teže od prvog dvojca. Prva zamjerka ovom nadarenom sportašu (ponuđen mu je profesionalni ugovor i u MLB-u) bila je njegova visina. "Samo" 178 centimetara činilo se kao prevelika prepreka u čitanju protivničkih obrana i "prebacivanju" korpulentnih igrača koji znaju napasti napadačku liniju tijekom jedne utakmice. Ali već na sveučilištu se moglo vidjeti da tako nešto neće biti problem. Iako svi sveučilišni braniči nisu ni rastom ni kvalitetom slični profesionalnim igračima Wilsonu je od 309 pokušanih dodavanja blokirano tek četiri. Ta činjenica definitivno je govorila o njegovoj sposobnosti odlučivanja i odabiru akcija za koje se odlučivao. Uz to i on je imao urođenu brzinu i mogućnost osvajanja terena probijajući se. Sve to bilo mu je dovoljno da bude izabran 75. i dođe u momčad koja je imala novog dodavača. Jer Seahawksi su već ranije potpisali Matta Flynna iz Green Bay Packersa te se očekivalo da će on biti prvi dodavač momčadi. Ali stvari se u NFL-u mijenjaju jako brzo.

Nije trebalo mnogo da Wilson zaradi svoju poziciju u startnoj postavi Seahawksa. Već nakon predsezone bilo je jasno kako će moćna igra probijanjem ove momčadi najbolje odgovarati mobilnom dodavaču kakav ovaj mladić u principu jest te da njegove mogućnosti prilagodbe sustavu Petea Carrolla nadilaze pluseve koje je nudio Flynn. Sve to je dovelo do "najplodnije" sezone za novake na mjestu dodavača u povijesti NFL-a. Uz navedenu trojku još su i Brandon Weeden (Cleveland Browns) i Ryan Tannehill (Miami Dolphins) započeli sezonu "pod centrom" za svoje ekipe i dali potpuno novu dimenziju eri dodavača koja je nastupila od 2006.

Tri mušketira

Svaki puta kad tri pojedinca postignu odlične rezultate negdje iz naftalina počnu se izvlačiti usporedbe s jednom od najpoznatijih trojki u povijesti klasične književnosti. Djelo koje je toliko puta pretočeno na filmsko platno, a po prvi puta je izniklo iz pera Alexandrea Dumasa još u 19. stoljeću ostalo je vječna inspiracija i referenca bilo kome tko želi opisati poznate i uspješne trojke. Sva tri dodavača koji se pojavljuju "na radaru" uspjeha ove sezone definitivno su svojim nastupima zaslužili slično spominjanje. Sezone njihovih klubova bile su u neku ruku različite, ali su rezultirale približno sličnim trijumfima.

Dolazak Lucka "na čelo" momčadi Coltsa doveo je do oproštaja od Peytona Manninga, ali i nade u budućnost mnogo bolju od situacije u kojoj se klub našao bez vrhunskog dodavača. Međutim, pretpostavke postavljene na ulasku u sezonu temeljile su se na neiskustvu ovog mladića te su prognozirale rast momčadi, ali ne i ulazak u doigravanje. To se temeljilo poglavito na manjku talenta u ostatku momčadi. Obrana je nije mogla zaustaviti gotovo nikoga protekle sezone, a napad je ostao oštećen odlaskom većine izvrsnih pojedinaca. Hvatač Reggie Wayne je bio jedini vrhunski playmaker iz šampionske ere koji je odlučio ostati i vidjeti što klub može napraviti s novim dodavačem.

Konstrukcija ekipe krenula je i s mjesta glavnog trenera kad se vlasnik Jim Irsay odlučio na tu poziciju dovesti koordinatora obrane Baltimore Ravensa Chucka Pagana. Ali Pagano nije dugo bio glavni trener. Usred sezone poput bombe je odjeknula vijest da stručnjak iz Colorada vodi bitku s leukemijom. Umjesto da padnu na dno zbog gubitka na vodećoj poziciji u stručnom stožeru momčad je pronašla još jedan motiv za borbu. Okupljeni oko pokreta nazvanog Chuckstrong igrači su zaredali s izvrsnim rezultatima. Iz utakmice u utakmicu igrali su sve bolje i počeli pokazivati motiv kakvog protivnici nisu imali. I sve to na leđima "zelenog" Lucka. Bez efikasne igre probijanjem, bez dominacije u obrani već samo kroz bravure koje je izvodila hvatačka jedinica i kreator igre koji je bio spreman na sve. Takav stav i sve bolja uigranost dovela ih je do doigravanja kolo prije kraja regularne sezone i najavila velike stvari u budućnosti.

U isto vrijeme u Washingtonu se odvijala prava renesansa. Ne samo jedne momčadi već i čitavog pristupa slaganju akcija i momčadi. Otac i sin Shanahan (Kyle Shanahan je koordinator napada Redskinsa) u poznati West coast stil napada uveli su promjene inspirirane dolaskom Roberta Griffina III i njegovim mogućnostima. I kroz vrijeme one su počele davati rezultate. Griffinove kvalitete pokazale su se idealnim rješenjem, a njegova sposobnost čitanja protivničkih obrambenih formacija učinila je sustav još eksplozivnijim. Trebalo je točno devet kola da sve sjedne na svoje mjesto. U tom trenutku Redskinsi su imali omjer 3:6 i glavni trener je izjavio: "Za nas je ova sezona gotova. Sve što radimo usmjereno je dalje u budućnost." No, čini se kako se Mike Shanahan prevario. Njegova momčad ubacila je u brzinu više i otada nije izgubila nijednom te je posve neočekivano osvojila NFC East diviziju.

Griffin je u čitavoj situaciji pokazao ono što se od njega očekuje i mnogo više. Pokretao je svoje igrače, riskirao, izmicao braničima, birao prave promjene i jednom riječju bio nezaustavljiv. Fluidni pokreti, drskost prilikom probijanja, ali i dubokih dodavanja te vođenje primjerom bili su ono što ga je označavalo. Jedini problem koji bi se mogao vidjeti u vrlo svijetloj budućnosti ove momčadi je njegov izlazak iz prostora za dodavanje i upornost pri probijanju gdje vrlo rijetko pazi na svoju dobrobit. Do sada je propustio jednu utakmicu zbog potresa mozga i jednu zbog istegnuća ligamenata u koljenu. Čak i u tim trenucima u kojim je njegova budućnost bila u opasnosti ovaj mladić zadržao je optimističan duh te odmah nakon potonje ozljede izjavio:"Nakon sudara sam osjetio jaku bol i zavrištao. Ali bio je to pravi muški vrisak, naravno.".

Treći mušketir u ovoj priči imao je i određenu dozu sreće. Naime, iskustvo njegovog glavnog trenera na sveučilišnoj razini bilo je ključno u brzom razvoju njegove igre. Carroll je uvodio Wilsona u definicije akcija momčadi korak po korak. Davao mu je veću kontrolu nad napadom iz tjedna u tjedan te kontrolirao razinu odgovornosti koju će ovaj novak imati. Tome još treba dodati da je stadion u Seattleu najglasnije okruženje u kojem se igra profesionalni američki nogomet. Činjenica je to kojoj u prilog ide omjer 8:0 koji Seahawksi imaju kod kuće te su zbog njega i osigurali mjesto u doigravanju (omjer u gostima 3:5).

Uz pokoje zrno "kakaovca" koje je činilo strukturu uloga novaka koji su zvijezde tekuće sezone prethodno poglavlje se ticalo većinom uspjeha njihovih momčadi. Njihov utjecaj bio je ogroman i potrebno je napraviti još jedan korak kako bi se do kraja prikazala veličina njihovih nastupa ove godine. Riječ je o etapi koja u mješavini statistika i onog nepobitno ostvarenog što se ne može mjeriti brojevima pronalazi razloge uspjeha i nade u nevjerojatnu budućnost.

Tri vrste laži

Prije nešto više od 100 godina književnik Mark Twain popularizirao je sljedeću izjavu: "Postoje tri vrste laži: laži, proklete laži i statistika." Koliko god se u sportskom svijetu baš statistike koriste kao mjerilo vrijednosti te se kroz njih gleda svaki i najmanji aspekt djelovanja pojedinaca čak se i u tom svijetu može upotrijebiti navedeni citat. Jer prazne statistike koje uz sebe nemaju vezan baš nikakav kontekst najčešće su varljive i skrivaju mnogo više no što otkrivaju. Taj poučak vrlo lako je primjenjiv na Lucka, Griffina i Wilsona.

Treba samo uzeti za primjer broj presječenih dodavanja. Suhe brojke govore kako je Luck presječen čak 18 puta ove sezone dok se Griffinu isto dogodilo u samo pet navrata. Ali uzme li se u obzir da je Luck pokušao dodavati čak 627 puta dok je dodavač Redskinsa "bacio loptu" prema hvatačima "samo" 393 puta počet će se nazirati jedan sasvim drugi aspekt čitave priče koji dovodi do prave razlike između ove dvojice dodavača. Naime, igraču Coltsa je u ruke povjerena kontrola nad čitavim napadom koji nikako nije prilagođavan da bi odgovarao sveučilišnom dodavaču. Griffin s druge strane pod sobom vodi hibridni napad kako je već ranije navedeno. Tom napadu je cilj iskoristiti njegove prednosti i u konačnici ih uporabiti kako bi vođa navale Redskinsa postao igrač koji se mnogo rjeđe oslanja na svoju brzinu i samim time u manje situacija dovodi u opasnost svoje zdravlje.

Doda li se tome da je probijač Redskinsa, novak Alfred Morris ove sezone osvojio dovoljan broj yarda da bude drugi najučinkovitiji igrač na svojoj poziciji moći će se zaključiti kako je Griffin imao dosta pomoći u sustavu koji je napravljen specijalno za njega. No, ne može se reći ni da Griffin s prijetnjom koju donosi na teren nije pomogao Morrisovoj učinkovitosti jer je riječ o situaciji gdje "ruka ruku mije". U tom aspektu funkcioniranja napada u priču može ući i Wilson. Naime, Seahawksi na mjestu probijača imaju Beastmode Marshawna Lyncha koji je treći po broju osvojenih yarda u ligi i već je godinama najveća prijetnja protivnicima u čitavom napadu svoje momčadi. Zbog njega je Wilson imao mnogo više prostora za pokušaje dodavanja i učenje čitanja protivničkih postava obrane. A to je ono u čemu je ovaj novak najbolji, donošenje pravih odluka u pravo vrijeme. Racionalnost kojom odiše imponira te gotovo u svim situacijama u kojima se odlučio na probijanje skoro da nije dotaknut od strane obrambenih igrača. Potrebno je u kontekstu igre probijanjem samo napomenuti kako Luckovi Coltsi na toj poziciji imaju dvojicu mladića koji zauzimaju ne toliko impresivno 21. i 41. mjesto na listi učinkovitosti što ih stavlja ispod Griffina u ulozi mobilnog dodavača koji je osvojio dovoljno prostora da bi se našao na 20. mjestu.

Još jedan bitan aspekt igre dodavača su hvatači. Veterani na tim pozicijama definitivno pomažu dodavačima u razvoju jer su u stanju prilagoditi se i lošije bačenim loptama te se lakše odvajaju od protivnika nego uvjetno rečeno početnici. Uzmu li se u ove tri momčadi u obzir hvatači koji su "zrakom" osvojili više 100 yardi ove sezone moguće je vidjeti zadivljujući uspjeh Lucka u prvoj profesionalnoj sezoni. U njegovoj momčadi navedeno je uspjelo sedmorici igrača od kojih samo dvojica nisu novaci dok svi ostali uče sustav igre i prilagođuju se profesionalnom tempu jednako kao njihov dodavač. Wilson u svojoj momčadi ima također sedam suigrača s istim uspjehom od kojih je jedan novak, a RG III je isto omogućio desetorici timskih kolega no nijedan od njih nije u ligi manje od godinu dana. Uzevši to u razmatranje rekord po osvojenom broju yarda za jednog novaka kojeg je u pretposljednjem kolu srušio i posljednjem kolu popravio (4.374 yarda) Luck još je impresivniji.

No, to ne znači da se Griffin i Wilson nemaju čime pohvaliti. Dodavača Redskinsa gotovo je nemoguće srušiti nakon što propadne plan blokiranja protivničkih obrambenih igrača. Takvu agilnost nemoguće je izmjeriti statističkim učinkom jer je Griffin do sada izbjegao nevjerojatno velik broj pokušaja da ga se obori i uspio ostvariti dodavanja ili probijanja iz gotovo bezizlaznih situacija. Njegove vještine dodatno su naglašene zaštitom koju pružaju nova pravila igre koja je orijentirana upravo na dodavača. Ali to ih ne umanjuje već ima daje priliku da se rasplamsaju i prikažu u pravom svjetlu ili koristeći "čokoladni" rječnik daje "okusnim pupoljcima" obožavatelja američkog nogometa priliku da procvjetaju.

Pogleda li se pak na Wilsonove statistike u svjetlu njihovih dodavačkih aspekata najviše se ističe 26 dodavanja za polaganje kojima je izjednačio rekord koji je u svojoj prvoj sezoni postavio Peyton Manning. Zbog načina na koji njegova momčad igra taj podatak najviše govori o njegovoj koncentraciji u ključnim trenucima utakmica ili prilikom dolaska u blizinu protivničkog zadnjeg polja. I u tim momentima Wilsonu je na prvom mjestu dobrobit kolektiva o čemu najbolje svjedoči posljednje polaganje koje su Seahawksi postigli u regularnoj sezoni. Akcija je naime bila koncipirana tako da dodavač "spusti" loptu u zadnje polje dodavanjem, ali Wilsonu nije bilo ni na kraj pameti obarati rekord koji mu je bio na dohvat ruke. Vidjevši da je sigurnije probiti se za polaganje ovaj mladić je to učinio i doveo momčad do pobjede umjesto da misli na svoje brojke i rekorde. Njegovim sposobnostima doprinosi sustav ove ekipe koji omogućuje izgradnju napada koji je jednako opasan u oba aspekta igre te može iznenaditi protivnika i dodavanjem i probijanjem. Sličnu hladnokrvnost pokazao je i Luck koji je ove godine ostvario čak sedam serija koje su rezultirale pobjedom njegove ekipe što dokazuje da je u stanju biti miran kada je najbitnije, ali i zaboraviti na eventualne greške koje počinio prilikom presječenih dodavanja u ranijim pokušajima.

Tri čvrsta temelja

Svi navedeni podaci samo su dokaz razvoja sporta kojim se bave ovi novaci. Ali ne radi se samo o profesionalnom američkom nogometu nego i igri u globalu. Jer mladići oko kojih se sve zahuktalo došli su na profesionalnu razinu spremni, za razliku od svojih prethodnika kojima je trebalo puno dulje razdoblje prilagodbe za početak funkcioniranja na visokoj razini. Trenažni procesi na sveučilišnom nivou, odabir s obzirom na mentalne i fizičke kapacitete te razvoj od najranije dobi ključne su stavke za rađanje novog doba dodavača.

No, nijedan od ovih igrača nije savršen u svojim nastupima. Lucku je potrebna mnogo čvršća momčad koja će mu pružati više prilika za razvijanje različitih akcija. Griffin treba pouzdaniju obranu i ofenzivnu liniju kako se ne bi tako često dovodio u opasnost, a Wilson i dalje mora dokazivati da njegova visina nije velik faktor u igri te da može sam nositi franšizu koja se do sada oslanjala na igru probijanjem više od bilo čega drugoga.

Ali sezona koja je iza njih daje za pravo momčadima u kojima igraju misliti kako su pametno uložile u budućnost i kako su iz "bombonijere" talenata izabrale najbolji mogući "slatkiš" u pravom trenutku. U tim organizacijama pojavila se nada koja je bar na tren iščeznula ranijih sezona, a svim navijačima i pratiteljima NFL-a ostaje pogled u lijepu budućnost u kojoj će "žariti i paliti" igrači koji svojim "okusom" pružaju pravi "gurmanski užitak".

Foto: Wikipedia, Keith Allison