Sljemenski spektakl još je jednom zadivio svijet. Je li i Hrvatsku?

Skijaški cirkus glavnim je hrvatskim gradom dominirao pet dana i još jednom pokazao kako ovaj sport nije samo usiljena prezentacija novca čelnih ljudi glavnoga grada. Ako je nekad i vladalo takvo mišljenje, danas je ono sve slabije jer se uviđa da se Snježna kraljica više ne treba dokazivati FIS-u.

FIS sada treba Snježnu kraljicu.

Od porođajnih muka 2005. godine i prve utrke, konstantnih problema s vremenom i bojazni za održavanje samog natjecanja došlo se do toga da bi Zagreb za ovu priredbu bio spreman čak i da je temperatura zraka 15°C. Cijeli organizacijski odbor iz godine u godinu Crveni spust čini sve boljim i ugodnijim, kako za skijanje, tako i za praćenje uz samu stazu i preko televizijskih ekrana.

A na tim ekranima milijunska publika diljem Zemlje mogla je pratiti zbivanja s vrha Zagrebačke gore. Prijenosi u 25 zemalja, dodatna pokrivenost Eurosporta za Aziju i Europu, ESPN-a za Južnu Ameriku, dodatnih desetak zemalja u snimci jamac su da se za trud ovih vrijednih ljudi čuje, a sljemenska utrka prikaže kao vrhunski skijaški događaj vrijedan posjeta. Prepoznali su to i ljudi iz globalno poznate kablovske televizije CNN koji su boravili na Sljemenu i pripremaju kratki dokumentarni film o cijelom događaju.

Kvaliteta i uspješnost sljemenske utrke, dakle, neupitni su, no pitanje koje se mnogima mota po glavi jest - ima li ona budućnost?

Aktualni sportski nositelj cijelog projekta Ivica Kostelić smatra da ima. "Utrka će preživjeti jer ima svoj imidž. Vjerujem u sportsku kulturu i navijanje Zagrepčana i naših gostiju, ali pitanje je koliko će atmosfera biti nabrijana kada više nećemo imati top-favorita."

Razumljivo je i jasno kao dan da zagrebačke utrke ne bi bilo bez obitelji Kostelić, zvjezdanih uspjeha prije svega Janice, praćene ocem Antom, a u posljednje nekoliko godina i osvajača Velikog kristalnog globusa, Ivice. Logika nalaže da će zanimanje za ovu utrku nakon što se najbolji hrvatski skijaš povuče donekle i pasti.

No, znači li to da bi ovu utrku trebalo isključiti iz programa?

Treba li tek tako zaboraviti podatak da velika imena skijaškog sporta poput Alberta Tombe, Marca Girardellija, Petera Müllera, Janice Kostelić i ostalih godinama prisustvuje ovom događaju i humanitarnom utrkom legendi pomaže djeci s kroničnim bolestima?

Kako komentirati činjenicu da je žensku skijašku utrku u petak, u kojoj realnih šansi za plasman uopće u drugu vožnju nije imala niti jedna hrvatska skijašica, pratilo devet tisuća ljudi? U zemlji u kojoj se mnogi žale na posjećenost sportskih događaja, u gradu koji je svoje sportske kolektive, pogotovo na otvorenom, nerijetko sveo na to da se vesele ako ih dođe pogledati četveroznamenkasti broj ljudi? U tom istom gradu evo i primjera događaja na koji dolaze tisuće, a šanse za uspjeh njihovih predstavnika zanemarive su.

To isto gledateljstvo, koje se na nekim drugim sportskim borilištima proziva za nepristojno ponašanje na tribinama, pogrdne i rasističke povike, ovdje svaki od 150 natjecatelja koji se tijekom dva dana spustio Crvenim spustom hvali za fer ponašanje, bodrenje, atmosferu kakvoj se mogu nadati samo na domaćem terenu. Čak i jedan Marcel Hirscher, najbolji skijaš svijeta, kaže da ga je emotivno pogodilo kada je osjetio odobravanje s tribina za svakog natjecatelja, nebitno bio on hrvatski ili strani predstavnik.

Nije li to primjer prave sportske atmosfere kojoj svaki događaj takve vrste teži?

Možda se zbog teške situacije u hrvatskom sportu i savezima koji ga nose stvorilo mišljenje da malo toga u nas zapravo vrijedi i sve se gleda dvostrukim naočalama. Međutim, čak i u vrijeme recesije, uz veliki trud, rad i predanost može se napraviti pravi sportski proizvod. Potvrda toga je i projekt Medveščak koji je u samo nekoliko godina postao međunarodan i koji bi trebao postati sudionik druge najjače lige svijeta.

A Sljeme je već tu, u biranom društvu. Ne trebaju čuditi najave uvrštavanja utrke u slavni FIS-ov Club 5+ skijališta koja kvalitetom odskaču od svih ostalih mjesta domaćina Svjetskog kupa i kojem pripadaju klasici poput Wengena, Kitzbühela i Val d'Iserea. Ne treba ni čuditi potvrda što je Međunarodna skijaška federacija potvrdila kako će utrke na obroncima Medvednice biti u kalendaru do 2017. godine.

Istina, postoje i stvari koje bi se organizacijski mogle poboljšati. Gradonačelnik Milan Bandić svjestan je, kao i ljudi iz FIS-a, da sljemenskom skijalištu nedostaje još jedno jezero kojim bi se nadišao problem proizvodnje umjetnog snijega, a time i jamstvo održavanja utrka. Ne samo to, ono bi produljilo i ovako siromašnu i kratku skijašku sezonu za Zagrepčane. Spominje se i izgradnja nove odnosno obnova postojeće žičare.

Posla, dakle, još ima, no ono što je dosad napravljeno dalo je velike rezultate i promidžbu kakvom bi se malo koji događaj u nas mogao podičiti.

Vrijeme je da se Snježnu kraljicu počne tretirati kraljevski jer - ona je to zaslužila.