Perišićeva selidba iz Dortmunda u Wolfsburg: pun pogodak ili pogrešan dribling?

Nakon transfera Domagoja Vide iz zagrebačkog Dinama u redove njegovog kijevskog imenjaka, drugi hrvatski reprezentativac koji je ove zime promijenio klupsku adresu je Ivan Perišić. Nezadovoljan statusom u dortmundskoj Borussiji, 23-godišnjak je zatražio transfer pa samo šest dana nakon otvaranja zimskog prijelaznog roka potpisao za Wolfsburg. Je li to potez koji će njegovu karijeru izvesti na pravi put?

Perišić je još kao 17-godišnjak u sezoni 2006./2007. napustio splitski Hajduk, svoj matični klub. Nije imao strpljenja čekati svoju priliku u gradu pod Marjanom te je preselio u Sochaux. Taj mu se potez baš i nije isplatio budući da u francuskom prvoligašu tadašnja struka nije vjerovala u njega. Za prvu momčad nije nastupio nijednom, a u proljetnom dijelu sezone 2008./2009. posuđen je belgijskom Roeselareu.

Već u svom debiju pogotkom je srušio Club Brugge te najavio da će mu Jupiler liga itekako odgovarati. Bila je to polusezona njegove afirmacije u kojoj je upisao 18 nastupa, zabio pet golova i privukao na sebe pažnju većih klubova.

Tijekom ljeta 2009. na stolu je imao brojne ponude, no odlučio je ostati u Belgiji i potpisati za Club Brugge. Jedan od najboljih belgijskih klubova platio je Sochauxu "smiješnu" odštetu od oko 250 tisuća eura, a dobio je igrača koji je u iduće dvije sezone odigrao 89 utakmica, postigao 35 pogodaka i upisao još 23 asistencije. Pritom je u drugoj sezoni s 22 pogotka bio najbolji strijelac lige i izabran je za najboljeg igrača lige od strane Udruge profesionalnih nogometaša Belgije.

U dvije i pol godine provedene u Belgiji Perišić je nezaustavljivo napredovao, a onda dobio poziv koji se ne odbija. Njegove su igre zaintrigirale Borussiju Dortmund i njenog trenera Jürgena Kloppa, tada prvake Njemačke koji su se spremali za svoj pohod na Ligu prvaka i obranu bundesligaškog naslova. Club Bruggeu je za Ivanove papire uplaćeno oko pet milijuna eura, a mladi hrvatski nogometaš preselio je na jedan od najimpresivnijih stadiona u Europi, Signal Iduna Park, popularniji kao Westfalen.

No, u Dortmundu ga je dočekala surova realnost nogometnog profesionalizma. Našao se u izrazito jakoj konkurenciji, a unatoč silnim pohvalama koje je dobivao od trenera, nije igrao onoliko koliko je priželjkivao. U prvoj sezoni osjetio je slast igranja u Ligi prvaka, ali i doživio veliko iskustvo osvajanjem dvostruke krune u njemačkim natjecanjima. Pa ipak nije mogao biti sasvim zadovoljan jer se nije uspio izboriti za status prvotimca. U Bundesligi je skupio 28 nastupa, ali su to dominantno bili ulasci s klupe. Osam se puta našao u početnoj postavi, ukupno odigrao 961 minutu, te upisao sedam asistencija i tri pogotka. U Kupu je odigrao šest utakmica te ostvario učinak od jednog pogotka i tri asistencije, a isti broj nastupa skupio je i u Ligi prvaka.

Vjerojatno će doživotno pamtiti svoj debi u najjačem europskom nogometnom natjecanju, kojeg je začinio sjajnim pogotkom za konačnih 1:1 Borussije protiv Arsenala.

Iako mu sezona nije bila bajna imao je Perišić još nekoliko blistavih trenutaka. U 23. kolu je u pobjedi protiv Hannovera postigao pogodak koji je prema izboru navijača proglašen najljepšim tog bundesligaškog vikenda, a deset kola kasnije protiv Kaiserslauterna je upisao pogodak i asistenciju te zaslužio mjesto u Kickerovoj momčadi kola.

I Perišić i njegov trener Klopp isticali su na kraju te sezone kako je iza njega period prilagodbe na njemački nogomet te da su očekivanja za narednu sezonu mnogo veća, ali ni protekla jesen Ivanu nije donijela poboljšanje statusa u momčadi. U Bundesligi je nastupio u 14 utakmica, ali je samo pet započeo u početnoj postavi. Ukupno je odigrao 507 minuta i postigao tek dva pogotka. U Kupu je nastupio tri puta i postigao jedan pogodak, a u pet europskih nastupa (144 minute) nije se uspio upisati u strijelce.

Nezadovoljstvo minutažom pritom nije krio pa je u studenom izjavio: "Ako se nastavi ovakva situacija, odlazak je možda najbolja opcija. Svi se rotiraju, a nikako da dođe na mene red. Bit ću profesionalac i izdržati do kraja polusezonu, a onda ćemo vidjeti. Ima i drugih klubova, uz ovakvu minutažu neću napredovati". Ta izjava izbila mu je iz novčanika 15 tisuća eura, ali i označila kraj ljubavi njega i Jürgena Kloppa.

Perišićev odlazak iz Borussije postao je tada neminovan, a jedina nepoznanica ostalo je ime njegovog novog kluba. "Najglasniji" je u dovođenju hrvatskog reprezentativca bio Wolfsburg pa je transfer realiziran već 6. siječnja. Procjenjuje se da je Borussiji uplaćena odšteta u rasponu od sedam do osam milijuna eura, a Perišić je pak potpisao ugovor na četiri i pol godine prema kojem bi u Wolfsburgu trebao ostati sve do ljeta 2017. godine.

Veća minutaža najveći plus, Wolfsburgova nestabilnost najveći minus

Perišićev boravak u Dortmundu imao je svojih pozitivnih i negativnih strana. Među pozitivnima svakako valja izdvojiti rad s jednim od najboljih europskih trenera te treniranje s izvrsnim suigračima od kojih je mogao štošta naučiti te uz njih napredovati. U godinu i pol u Borussiji Perišić je iskusio kako je to osvajati titule u snažnoj ligi poput Bundeslige, pobjeđivati veliki i moćni Bayern te igrati u Ligi prvaka, najjačem europskom nogometnom natjecanju.

Svega toga se ipak odlučio odreći zbog jedne, ali vrlo važne negativnosti. Kraj Großkreutza, Blaszczykowskog, Reusa i Götzea jednostavno se nije uspio izboriti za mjesto u najjačem sastavu ili barem za status igrača koji s klupe dobiva nešto više od desetak minuta po utakmici.

Razloga je nekoliko. Sva četvorica su vanserijski igrači koji apsolutno zaslužuju mjesto u Borussiji. Trojica od njih su Nijemci, a iako to nijednom treneru neće biti presudno, ponekad ipak utječe na sastavljanje momčadi. Razvoj domaćih igrača uvijek se na kraju isplati, kako klubu tako i savezu, odnosno reprezentaciji. Osim toga, Götze je danas prva zvijezda kluba i igrač koji se procjenjuje na tridesetak milijuna eura. Reus je iz Gladbacha doveden za više od 15 milijuna eura, što je previše za igrača koji ne bi bio član početne postave, a Blaszczykowski je u klubu još od 2007. te je uz vratara Weidenfellera i veznjaka Kehla igrač s najdužim stažom u aktualnoj momčadi. Perišić se ravnopravnije mogao nositi tek s Großkreutzom, a i on je nedavno izrazio nezadovoljstvo minutažom.

Perišić je stoga donio odluku kako više ne želi čekati na pravu priliku, a očito je osjetio i dozu nepovjerenja od strane klupskog vodstva. Znakovit postupak Borussijine uprave bilo je upravo dovođenje Reusa. Nakon što je Kagawa preselio u Manchester, uprava i stručni stožer nisu stali iza Perišića kao njegovog nasljednika u prvoj momčadi, već su skupo platili novog igrača koji je odmah uskočio u Japančeve kopačke.

S obzirom na aktualno stanje, transfer iz Borussije u Wolfsburg svakako je "skok s konja na magarca", ali Perišićeva odluka prilično je razumljiva. On će u veljači navršiti 24 godine i nalazi se u ključnim godinama svoje karijere. Još uvijek ga se može tretirati kao mladog igrača koji se nije u potpunosti razvio, a da bi dosegnuo svoj igrački maksimum potrebne su mu minute. Na travnjaku, ne na klupi.

Svakom igraču prelazak u novi klub donosi određene rizike pa tako i Perišiću dolazak u Wolfsburg. Riječ je o klubu koji se u posljednjim godinama može opisati različitim pridjevima, ali nikako ga se ne može smatrati stabilnim. Od 2007. do danas prošao je put od dna do vrha i natrag, a trenutno se nalazi na novom početku s prilično nedefiniranom budućnošću.

Silna lutanja u klupskoj politici napravila su od Wolfsburgove svlačionice nešto poput željezničkog kolodvora. Igrači i treneri samo su dolazili i odlazili, a rijetki su uspjeli ostaviti dublji trag te opravdati očekivanja i uloženi novac. Klub je stoga posljednjih nekoliko sezona uglavnom tavorio u borbi za ostanak u ligi, a daleko od toga nije ni sada te bi ga eventualni slabiji ulazak u proljetni dio sezone mogao ponovno gurnuti u probleme.

Ipak, dolazak novog sportskog direktora, Klausa Allofsa i novog trenera Dietera Heckinga, nudi nadu u stabilnije sutra ovog kluba, a Perišiću budi vjeru kako je napravio dobar potez. Jedan od rijetkih koji se u posljednjim sezonama uspio izdići iznad Wolfsburgove prosječnosti je Perišićev reprezentativni kolega Mario Mandžukić. Bude li Perišić slijedio njegov primjer, mogao bi dobro proći.

Perišićev dolazak u Wolfsburg ima i pozitivne strane. Novi trener ga je silno želio dovesti tako da mu minuta zaista ne bi trebalo nedostajati. Pritom je ostao u Njemačkoj, zemlji na koju se već adaptirao, a u klubu ima Ivicu Olića i Srđana Lakića koji će mu dodatno pomoći u upoznavanju s novom sredinom.

Posloži li Dieter Hecking Wolfsburgovu svlačionicu na pravi način, Perišić bi mogao postati predvodnik i pravi primjer nove, ovoga puta uspješne klupske politike, te se dobrim igrama ponovno izboriti za transfer u neki od najjačih europskih klubova ili pak ostaviti dubok trag u "Vučjem gradu".

Je li dortmundsko iskustvo izgradilo Perišića kao igrača, ali i kao osobu? Je li odabrao pravu lokaciju za nastavak svoje karijere? Hoće li boravak u Borussiji biti njegov najveći domet ili su pred njime još veći uspjesi? Rasplet u svakom slučaju najviše ovisi o samom Perišiću i o onome što će pružati na travnjaku.