Hrvatska nikome u Španjolskoj neće priznati da je favorit, domaćin također puca visoko

Rukometna reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj smjestila se u madridsku skupinu D, u kojoj se još nalaze domaćini Španjolci, hrvatski sjeverni susjedi Mađari te reprezentacije Egipta, Alžira i ekipa potpunih rukometnih liliputanaca Australaca. Novi sustav natjecanja, u kojem se već od osmine finala igra na ispadanje stavit će novi psihološki pritisak na sve ekipe koje pretendiraju na medalje pa iz tog kuta gledanja, ogledi u skupini samo će biti izuzetno važno zagrijavanje za onaj odlučujući knock-out okršaj, kao i onaj svaki naredni na putu prema borbi za medalje.

A kako tamo ova Hrvatska zasigurno pripada, dokaz su dva posljednja velika natjecanja i europska bronca iz Srbije te olimpijska bronca iz Londona.

Hrvatska započinje novu dekadu

Deset godina je prošlo od Portugala, od zlatne medalje koja je odredila, ali i utabala put hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji na svim narednim natjecanjima u proteklom razdoblju. Iz te generacije u Španjolskoj 2013. godine nastupit će samo Lacković i Vori, koji su još uvijek neizostavni, glavni dijelovi hrvatskog rukometnog stroja.

Kvalitetu za osvajanje medalje hrvatska rukometna reprezentacija ima, ali u društvu najboljih svjetskih ekipa samo će se najizdržljiviji, fizički i mentalno najspremniji boriti za tron.

Nekako sam uvjeren da će ponovno među tim reprezentacijama biti i Hrvatska.

U Španjolsku su otputovali Štrlek i Šprem na lijevom krilu, Čupić i Horvat na desnom, Mirku Aliloviću priključen je jedan od najboljih mladih svjetskih vratara Filip Ivić. Voriju će na crti pomagati Musa i Marić, Duvnjaku na srednjem Vuković, ozljedom Buntića priliku je uz iskusnog Kopljara dobio i jedna od najvećih mladih nada europskog rukometa Luka Stepančić, a uz oporavljenog Lackovića bit će još i Bičanić, još jedan debitant na velikom natjecanju Mandalinić i jedan od najboljih europskih obrambenih igrača, Jakov Gojun.

Svijet se sigurno neće zaustaviti što među putnicima nema Balića, a ovaj trenutak morao se dogoditi prije ili kasnije. Hrvatska će jednostavno morati naučiti igrati bez rukometne legende i turnir u Španjolskoj bit će prava prilika za to. Ostalim igračima bit će to i dodatan motiv za dokazivanje kako bi pokazali da su i dalje spadaju u rukometnu elitu i kako su i dalje svjetska rukometna velesila.

Skromnost je vrlina i zaista bi bilo čak i nepristojno najavljivati, pored prošlogodišnjih europskih prvaka Danaca i olimpijskih pobjednika Francuza, borbu za zlato. Hrvatska je u vrhu već čitavo desetljeće, Hrvatska se konstantno bori za medalje, cjelokupna rukometna javnost zna što može očekivati od reprezentacije i stvarno nije potrebna neke posebna bombastična najava ambicija izbornika i igrača. Svima su njihove želje itekako poznate i nitko više od njih samih ne bi želio da se iz Španjolske vrate s najsjajnijom medaljom oko vrata

"Dugo godina Hrvatska nosi ulogu favorita, tako je i sada. Možda bi trebalo napraviti korak natrag jer su tu ti mlađi dečki koji bi trebali doći na velika vrata, a nas muče neki sitni problemi. Trebalo bi vrebati iz prikrajka, ići iz utakmice u utakmicu i ne treba obećavati zlato. Moramo biti realni, skromni i dati sve od sebe," poručio je najiskusniji igrač ove generacije Blaženko Lacković, a valjda i Lac zna što govori.

Za izbornika je ovo drugo Svjetsko prvenstvo, a četvrto veliko natjecanje. Goluža je nekoliko puta jasno, od kada je krenuo svojim trenerskim, izborničkim putem, ponavljao da kakav je bio igrač, takav je i trener te kako nikome prije utakmice neće priznati da je bolji od njega i njegovih reprezentativaca. Keta nije nikada bio alibi igrač, uvijek se bacao na glavu, a tko se ne sjeća, neka ponovno pogleda utakmice sa Svjetskog prvenstva od prije deset godina iz Portugala, pogotovo onu legendarnu polufinalnu protiv Španjolaca.

Hrvatska na ovom natjecanju može do medalje, može i do zlata, ali u istoj takvoj poziciji je još nekoliko snažnih rukometnih velesila. Jedno je sigurno, narednih 16 dana očekuju nas vrhunska rukometna uzbuđenja, nadamo se s ponovno s hrvatskom rukometnom reprezentacijom kao jednim od glavnih aktera u završnici, baš kao što je to bilo u Srbiji i Londonu.

Španjolsko domaćinstvo kao 'vjetar u leđa', ali i 'uteg oko vrata'

Na isti način kako se Hrvatska sjeća Portugala tako se i Španjolska prisjeća njihovih zlatnih reprezentativnih vremena iz Tunisa. Tada su upravo od Hrvatske preuzeli svjetski rukometni tron, uzeli zlatnu medalju, ali što je njima i jedino najsjajnije odličje s bilo kojeg od velikih rukometnih natjecanja.

Na prošlom Svjetskom prvenstvu u Švedskoj uzeli su broncu, a na posljednja dva velika natjecanja ostali su kratki na putu do medalja, iako im nitko ne može poreći kako imaju fantastične, fenomenalne rukometaše. U Londonu su završili tek sedmi, a u Beogradu se bez postolja ostali upravo zahvaljujući - Hrvatskoj.

Ponovno su se putevi ovih reprezentacija isprepleli i na ovom Svjetskom prvenstvu, ali Španjolci se nadaju kako će im domaći teren pomoći na putu do samog vrha. Kao što smo tome često i svjedočili, njihov optimizam sigurno nije bez razloga.

Izbornik Valero Rivera ovo natjecanje najavio je kao povijesnu priliku, jer je Španjolska po prvi puta domaćin smotre najboljih svjetskih rukometnih ekipa, no, to će sigurno biti i jedan dodatni pritisak za njihovu ekipu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će njihov sastav ponašati u osmini finala i bit će posebno zanimljivo vidjeti hoće li i Španjolska na ovom turniru imati već poznati lagani sudački 'vjetar u leđa', baš kao što su ga to često znali imati i ostali organizatori velikih natjecanja.

U odnosu na London, nema vratarske legende Hombradosa, ali su zato u reprezentaciji Šterbik i Sierra. Izbornik je pozvao i svog sina Valera Riveru Folcha, a ozljedom Cristiana Ugaldea u reprezentaciju je pomalo i neočekivano upalo mlado lijevo krilo Barcelone, Aitor Arino, debitant za nacionalnu selekciju. Riveru je pogodila i ozljeda Raula Entrerriosa, koji je također ostao bez nastupa, ali zato su tu još njegov brat Alberto Entrerrios kao kapetan pa Antonio Garcia, obrambeni specijalist Viran Morros, organizator igre Joan Canellas pa Dani Sarmiento i Carlos Ruesga. Desnog vanjsku poziciju pokrivat će Maqueda i Montoro, desno krilo Tomas i Rocas, dok će pivoti biti Gedeon Guardiola te jedan od najboljih kružnih napadača svijeta Julen Aguinagalde.

Poznata je njihova igra, uz agresivnu obranu i brzu tranziciju do laganih pogodaka iz kontri i polukontri. Efikasnost s krila te odlična suradnja vanjskih igrača s njihovim pivotima. Vratari su im strašni i sigurno mogu pogurati ekipu jako, jako daleko.

Mađarska konjica dokazala se u Londonu

Mađarska rukometna reprezentacija posljednjih godina uvijek je pri vrhu, ali bez onog konačnog, završnog iskoraka. Na Olimpijskim igrama u posljednjem desetljeću u dva navrata završili su četvrti, u Londonu ih je do medalje zaustavila - Hrvatska. Jedina medalja im je ona sa Svjetskog prvenstva iz Jugoslavije 1986. godine, no iako nisu u samom vrhu, uvijek su tu negdje, opasni i spremni pomrsiti račune nekom od favorita.

Prvenstvo u Španjolskoj prilika je za njihova izbornika da započne novi olimpijski ciklus, Uveo je neka nova imena, neka su dobila predah, a bez nekih se ne može. naravno bez Laszla Nagya, koji je na početku aktualne sezone prešao u Veszprem i dalje je jedan od najboljih svjetskih igrača, koji će preuzeti odgovornost u odlučujućim trenucima utakmice.

Vratari su itekako poznati hrvatskoj publici, dvojac iz Szegeda Tatai i Mikler, desno krilo je Harsányi, koji će biti kapetan, lijevo je Putics. Pivoti su Szöllösi, koji je jedan iz novije generacije njihovih dobrih igrača na kog treba obratiti posebnu pažnju te već dokazani Zubai kao i Schuch. Na vanjskim pozicijama su Gergo Iváncsik, Vadkerti, Lekai iz Celja, Kornel Nagy, Tamas Mocsai, Krivokapić, Ancsin, a uz Laszla Nagya njihov glavni igrač bit će Gabor Császár, od ljeta novi član PSG-a, što svakako pokazuje o kakvom se rukometašu radi.

Na pripremama su bili solidni, svladali su Srbiju, remizirali s Poljacima i Česima, a dobili Slovake i s dozom optimizma ulaze u natjecanje, također s koncentrirajući na onu najvažniju utakmicu u osmini finala. "Protivnici u skupini zaslužuju svaki respekt. Tu su jaki domaćini Španjolci, o Hrvatima ne trebamo trošiti riječi, ali i početak natjecanja je važan. Egipat i Alžir ne smijemo podcijeniti. Ova reprezentacija je djelomično pomlađena, više mlađih igrača dobilo je priliku, neki igrači će iz sporednih prerasti u glavne uloge, jer ovo je početak jednog novog četverogodišnjeg ciklusa," naglasio je njihov izbornik.

Alžir je za dva koplja slabiji od Tunisa

Hrvatska je često znala imati problema sa sjevernoafričkim reprezentacijama, a dokazao je to nedavno i Tunis, na Olimpijskim igrama u Londonu. Agresivna, čvrsta, ponekad i prljava obrana njihov je prepoznatljivi stil i često svoju igru baziraju samo na tom segmentu. Alžirska reprezentacija slabija je je od Tunisa, što pokazuje i podatak kako su Alžirci doprvaci svog kontinenta, ali daleko od toga da u jednoj utakmici ne bi mogli stvoriti probleme, ako ih se ne shvati ozbiljno.

Nastupaju gotovo redovito na svjetskim smotrama, ali najbolje im je 13. mjesto iz 2001. godine. Prije dvije godine bili su 15. reprezentacija svijeta, ali su i skinuli skalp Srbima u skupini.

Izbornik im je bivši igrač, olimpijac Salah Bouchekriou, dobar dio reprezentativaca igra po francuskim klubovima, ali nemaju neku izrazitu zvijezdu. Okršaj, veliki afrički derbi protiv Egipta bit će im vjerojatno kvalifikacijski dvoboj za osminu finala.

Egipat vraća afrički primat

Na prošlogodišnjem afričkom rukometnom prvenstvu upravo je Alžir zaustavio Egipat u polufinalu te će sigurno na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj veliki rivali biti željni sportskog uzvrata.

Egipat se može pohvaliti i fantastičnim uspjehom na SP u Francuskoj 2001. godine kada su u utakmici za brončanu medalju poraženi od tadašnje zajednice Srbije i Crne Gore, SR Jugoslavije.

Posljednjih godina su se gotovo redovito borili s Tunisom za titulu najbolje afričke ekipe, a za ovo natjecanje najavili su stupanje na scenu jedne njihove nove, mlade generacije željne dokazivanja. Legenda Hussain Zaky više nije s reprezentacijom, a većinu selekcije čine igrači koji su u ranim 20-tim godinama i koji se u svojim dobnim kategorijama mogu pohvaliti nekim zapaženim rezultatima.

Simpatični Australci svjesni su kako nemaju šansi

Latinović, Pandžo, Najdovski, Matić, Jovanović, Subotić... To su između ostalih i imena australskih reprezentativaca. Rukomet u zemlji klokana još uvijek nije na razini na kojoj bi oni mogli ugroziti bilo koju reprezentaciju iz skupine D ovog Svjetskog prvenstva.

U Španjolskoj će ubilježiti svoj sedmi nastup na velikom natjecanju, a samo prije deset godina u Portugalu nisu bili posljednji, što im je svakako povijesni rezultat i uspjeh.

Glavni igrač bit će im ponovno Bevan Calvert, vjerojatno i jedni polu-profesionalac koji svoj kruh zarađuje u njemačkoj regionalnoj ligi. Šanse za bilo koju pobjedu na ovom natjecanju gotovo da su im ravne nuli.

Hrvatska je s Australijom igrala na dva Svjetska prvenstva. U skupini 2005. godine postigli su 18, a u Švedskoj 2011. zabili su 15 golova. Vrlo je izgledno kako će se tradicija postizanja manje od 20 pogodaka po susretu protiv velikana i nastaviti. S druge strane, nitko im ne može oduzeti ponos i čast sudjelovanja na svjetskoj smotri. Neka i oni uživaju u svojim magičnim trenucima u Madridu, barem ne moraju brinuti o rezultatu.