Španjolska ili Danska, tko će na svjetski tron?

Zašto će pobijediti Španjolska?

Španjolska rukometna reprezentacija već dugo nije bila toliko blizu ostvarenja svog sna. Još od Tunisa 2005. Hispanosi se nisu imali priliku boriti za sam svjetski vrh, za onu najvišu stepenicu u rukometnom svijetu. Sada su pokazali kako su zreli za novi pokušaj, a gdje će to bolje učiniti negoli na vlastitom terenu uz glasnu podršku svojih navijača.

Izabranici Valera Rivere na prvom su Svjetskom prvenstvu organiziranom na španjolskom tlu naumili nakon punih osam godina pokazati kako se neće više zadovoljavati s brončanim odličjima ili nekim nižim pozicijama već su tu, izuzetno motivirani, puni želje i optimizma, čvrsti u obrani, još sigurniji među vratnicama te šuterski jaki, ali i pametni kada treba u napadu. No, ponajviše od svega ovi Španjolci tu su kao jedan kolektiv, kao jedna skupina, kao jedna družina koja svoj san o najvišoj stepenici pobjedničkog postolja na svijetu na svom terenu ne želi prestati sanjati već ga želi pretvoriti u javu.

Iako momčadi, koja je u Tunisu sada već pomalo davne 2005. godine u finalu svladala upravo Hrvatsku, više nema, u Španjolskoj itekako jest ekipa koja je svoju igru i zajedništvo gradila i na Olimpijskim igrama u Pekingu i na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj odakle je stigla s broncama oko vrata. Upravo stoga vrijeme je bilo da svoju veliku želju, snagu i motiv pokaže na domaćem tlu i pred svojim vjernim navijačima naplati ono što nije u proteklih nekoliko godina.

Na svom putu ka samome finalu u palači Sant Jordi u Barceloni ova reprezentacija možda nije ostvarila sve pobjede te bi mnogi rekli kako joj je put bio mnogo lakši nego u njena nedjeljnog suparnika, no na svakom su se putu našle momčadi koji isto žarke žele korak dalje i nisu tamo sasvim slučajno došle stoga je do one posljednje stepenice uistinu trebalo stići.

Redom su španjolski rukometaši svladavali Alžir, Egipat, Australiju i Mađarsku da bi potom u borbi za vrh skupine D, u tijesnom i nimalo lakom dvoboju bili poraženi od Hrvatske. No, drugo mjesto odvelo ih je do Srba kojima je Španjolska u osmini finala očitala pravu rukometnu lekciju, odigrala svoj najbolji rukomet na turniru te ih poslala kući.

Mlada i neugodna Njemačka sljedeća se našla na španjolskom putu, a iako se pokazala kao teška prepreka, uspješno je svladana za polufinalni susret Hispanosa i hrvatskih susjeda. Nisu se ni Slovenci pokazali kao slab protivnik, no ipak su bili nedovoljno jaki i posloženi za španjolski stroj koji je više no ikad želio svoje mjesto u finalu i tu velebnu borbu za zlatno odličje.

Palača Sant Jordi sada je spremna i za onaj posljednji korak, posljednju borbu, posljednji zvižduk. Spremni su i Španjolci koji će se sasvim sigurno još jednom pouzdati u najboljeg pivota svijeta, Julena Aguinagaldea, kojeg ukoliko inače čvrsta danska obrana ostavi na tek trenutak samoga i ne pokrivenoga na putu prema sigurnom pogotku neće zaustaviti baš nitko. Ključ u cijeloj priči neće, pak, biti samo on, jer mnogo će se toga pitati i vratare, Arpada Šterbika i Jose Manuela Sierru, no ukoliko Lepi zatvori pristup svojoj mreži danskim šuterima neće biti spasa.

Danci se na istom području mogu također pohvaliti vrlo dobrim rješenjima svog vratara, no kada Šterbik jednom kaže dosta vrijeme je da poletni i brzi Victor Tomas i Albert Rocas na jednoj strani te mladi Valero Rivera Jr. i Aitor Arino na drugoj danskom vrataru utrpaju sigurne i lake pogotke.

Uza sve to pitat će se tu ponešto i čarobnjake s vanjske linije među kojima se u svakoj utakmici iznova ukaže jedan posebno raspoložen za prodiranje kroz protivničku obranu čime postaje pravo malo tajno oružje. U onoj posljednjoj to je bio Joan Canellas kojemu se vrlo rado znao pridružiti i Jorge Maqueda, a kada njima nije išlo iznenadio je protivnika i Daniel Sarmiento. No, jedan od onih s topom u ruci koji skida paučinu u svakom kutu suparničkog gola jest na koncu i jedan od najiskusnijih. Stariji od braće Entrerrios, Alberto, prava je legenda ove reprezentacije koja se u nju vratila sa zasigurno većom željom no ikad te bi mogao biti onaj ključni igrač ovoga sastava.

Kada se cijeloj priči pridodaju ideje izbornika Rivere te ona čvrsta, koncentrirana i dobro posložena obrana s Viranom Morrosom na čelu čini se kako je recept za pobjedu jasan, a pitanje pobjednika već odavno rješeno. No, ukoliko ipak zagusti prednost domaćeg terena, glasni navijači i odlična atmosfera, iako mogu stvoriti pritisak, ovim će vrijednim Hispanosima biti onaj pravi osmi igrač na terenu koji ih neće omesti već će im dati snage da poguraju još više i uistinu ostave srce na parketu.

Danci možda u ovo finale mogu ući kao lagani favoriti, ali Španjolska igru ima, kao i rješenje za ono što mogu pružiti aktualni europski prvaci. Stoga, dvojbi oko raspleta ovoga dvojba nema.

Sjajan vratar, brza krila, čvrsta obrana i odlično raspoloženi topnici u vanjskoj liniji uz onog najboljeg na crti i veliku podršku cijele dvorane, ali prije svega jednu momčad koja uistinu kao jedno diše za taj tron, ono su što će u ovo nedjeljno poslije podne zaustaviti Dance na njihovom putu k svjetskom naslovu koji im nedostaje jer na vrhu rukometnog svijeta ove će se nedjelje oko 19 sati vijoriti domaća, španjolska zastava. Zašto će pobijediti Danska?

Danska reprezentacija pred sobom ima otvoren put k ostvarenju povijesnog uspjeha. Medalja koja im nedostaje, osim olimpijske, jest i svjetsko zlato. S igrom koju su prikazali protiv Hrvatske, Danci će se sigurno popeti na svjetski tron.

Finalna utakmica između domaćina Španjolske i Danske bit će prava rukometna poslastica za sve ljubitelje ovog sporta. Međutim, na žalost domaće publike, smatram da će Danska u ovom susretu podignuti pehar pobjednika.

Iako nisu tokom turnira briljirali, u utakmici protiv Hrvatske izabranici Ulrika Wilbeka pokazali su svu raskoš svoje igre. Ukoliko takvu igru ponove u finalu, po prvi puta će staviti svjetsko zlato oko vrata.

Ono što "boli" Dance je i poraz koji su doživjeli u finalu Svjetskog prvenstva u Švedskoj 2011. godine. Tada su u produžecima izgubili od Francuske. Sada nema Galskih pijetlova, pred njima stoji Furija koja je izuzetno motivirana za osvajanje zlata.

No, Danci su ovdje pomalo u psihološkoj prednosti jer nemaju pritisak nastupa pred domaćom publikom i igrati će nešto rasterećenije. Iako je Hrvatska pružila solidan otpor, Danci na terenu nisu odavali dojam umora. S druge strane, puno težu utakmicu igrali su Španjolci protiv Slovenije. Isto tako, put Španjolske do polufinala bio je teži jer su igrali s Njemačkom i Srbijom dok su se Vikinzi "poigrali" sa Tunisom i Mađarskom.

Što se stila igra tiče on je vrlo sličan u smislu najjačih oružja kojima se ove reprezentacije koriste. Danska "leti" na krilima Eggerta i Lindberga, dok Španjolsku nose Rocas, Tomas i Rivera Folch. Izuzetno važan faktor su i vratari. Landin i Šterbik u uzlaznoj su putanji što se forme tiče i vrlo lako bi njihove obrane mogle presuditi pobjednika u ovom susretu.

Ono što također ide "na mlin" Danskoj je činjenica da njihova lopta brže kruži oko zone. Nisu skloni "zabijanju" u igrače već čekaju čistu situaciju za pogodak. Ili će prebrojati za krilo ili će lopta doći do Rene Tofta. Ukoliko to ne uspije na vanjskim pozicijama imaju odlične šutere koji su protiv Hrvatske finiširali namještanje svojih nišanskih sprava.

Na ovom prvenstvu Španjolska igra nešto sporiji rukomet u napadu. Ponekad na silu pokušavaju probiti zonu i često bespotrebno ulaze u prekršaje. Obrana Danske predvođena snažim Mollgaardom, Reneom Toftom i Jesperom Noddesbom bit će visok i snažan "bedem" koji će izabranici Valera Rivere morati probijati.

Najveća opasnost za Dance, osim s krila i na vratima, prijeti i na crti. Julen Aguinagalde odlično igra cijelo prvenstvo. Canellas je vrlo kvalitetno odigrao protiv Slovenije i nametnuo se kao vođa na terenu. Karakteristika ove Španjolske je više igra "jedan na jedan" nego udarci s vanjskih pozicija. U svakom slučaju, na taj će način kroz čvrstu obranu Danske teško pronalaziti put do gola.

Ovako posložena reprezentacija Danske fenomenalno igra u posljednjih nekoliko godina i zaslužuje još i ovu medalju. Na Olimpijskim igrama nisu igrali dobro, ali zato na ovom Svjetskom prvenstvu, pogotovo u utakmici protiv Hrvatske, pokazuju zašto su prvaci Europe i reprezentacija s najviše medalja s europskih prvenstava.

Španjolska reprezentacija je u prosjeku za nepunu jednu godinu mlađa od Danske. No, godine u ovom susretu neće odigrati veliku ulogu. Naglasak stavljam na učinak vratara te kontranapade jedne i druge momčadi. Čiji vratar bude bolje branio te tko bude više trčao i postizao lakše pogotke bit će pobjednik u ovom susretu. Baš zbog toga Danska će biti pobjednik jer je odlika skandinavskog rukometa postizanje što lakših pogodaka i jako dobar učinaka vratara.

Danci su motivirani, dosadila su im srebra i bronce sa Svjetskih prvenstava. Žele zlato kako bi okrunili jednu fantastičnu generaciju koja vlada europskim rukometom. Španjolci su, s druge strane, zadnje zlato uzeli 2005. u Tunisu. Sad imaju motiv više jer igraju pred domaćom publikom. Bit će to napeta utakmica, puno će se trčati, pogoci će "prštati" sa svih strana a pobjednika će odlučiti nijanse.