Sjajna pozornica za Mateovo predstavljanje svijetu

Smijemo li vjerovati u takvu, svjetsku karijeru Matea Kovačića?

Možda se činilo kao hrvatsko pretjerivanje kada se o njemu pisalo kao 14-godišnjaku. Možda se činilo da je pretjerivanje kada ga se dovodilo u kontekst Reala ili Manchestera već sa 16 godina i nakon prvih utakmica u dresu Dinama. No, u protekle dvije sezone, kako u Prvoj ligi tako i u Ligi prvaka, Kovačić je dokazao svjetski potencijal. Teško je, ponekad, kod nas razabrati između neutemeljenih hvalospjeva i realnih visokih očekivanja, ali Kovačić je u seniorskoj konkurenciji, pa i na onom najvišem nivou pokazao sve zbog čega mu je i predviđana velika karijera - lakoću kretanja i driblinga, viziju i tehniku, prije svega primanja i kontrole lopte.

Kada Inter iz Milana za jednog 18-godišnjaka iz hrvatske lige isplati 11, a u dužem roku 15 milijuna eura, i kada mu namijeni dres s brojem 10 koji je do tog trenutka pripadao Wesleyju Sneijderu, onda je to potvrda izvanserijskog potencijala. Zapravo, ne samo potencijala - iako je u takvu cijenu sigurno uključen i taj potencijal - već sadašnje kvalitete. Kovačić će još napredovati, no on je vrhunski igrač već danas.

Iako je iz niza razloga upitna i dvojbena ispravnost Dinamove odluke da Kovačića proda tako mladog, iako u Maksimiru sigurno nikome ne gori pod nogama nakon još jedne Lige prvaka i prodaja Badelja i Vide (što će biti tema sutrašnjih Packi), i iako hrvatski ljubitelji nogometa gube nekoliko godina gledanja Kovačića u domaćem okruženju, za hrvatsku reprezentaciju ovo je potvrda da Igor Štimac ima još jednu europsku klasu. Kovačića je teže vrednovati kroz nastupe u Prvoj ligi, no eventualni standardni i dobri nastupi za Inter definitivno ga guraju među kandidate za prvu postavu. Njegov taktički, fizički i uopće igrački razvoj morao bi biti puno brži kroz Serie A nego Prvu ligu što bi mogao biti dodatni bonus za reprezentaciju tijekom aktualnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Dakako, rani odlazak u inozemstvo, k tomu i u veliki klub, uvijek je mač s dvije oštrice - bili smo svjedoci i pozitivnih i negativnih primjera u prošlosti. Kovačić, međutim, ne odlazi potpuno zelen, a neuspješni primjeri najčešće su takvi - iako mu je tek 18, Kova već ima 73 nastupa za Dinamo, uključujući 12 u Ligi prvaka, a Inter ga ne kupuje za budućnost već sadašnjost - svjedoči tomu i isplaćeni novac i broj na dresu i uopće interes, inzistiranje kluba i trenera Stramaccionija da se transfer odradi što prije, a ne u nekoj budućnosti. Inter je ove zime prodao Sneijdera i Coutinha i samo kratak pregled Interovog sastava svjedoči da Stramaccioni želi Kovačića u svom sastavu - odmah i sad.

Na Kovačiću je da zasluži trenerovo povjerenje u kratkom roku, ali za mladog igrača koji preskače nekoliko stepenica odlaskom iz Dinama u Inter (milanski, ne zaprešićki) važno je da dobije prigodu i da dolazi u pravu situaciju. Za Kovačića vrijedi i jedno i drugo.

Inter je, naime, klub iz najviše europske razine, što znači da će Kovačić u logističkom, trenerskom, medicinskom i infrastrukturnom, ako hoćete i financijskom smislu imati vrhunske uvjete za razvoj.

Nadalje, dolazi u momčad u kojoj još uvijek igra niz vrhunskih igrača od kojih se može puno naučiti i u nogometnom, ali još više u smislu profesionalizma, pristupa, odnosa i pripreme. Učiti od Chivua, Samuela, Stankovića, Milita, Cambiassa ili legendarnog Javiera Zanettija od neprocjenjive je koristi za Kovačića u ovoj fazi karijere, a na ruku mu ide što puno tih igrača ulazi u završnicu karijere gdje im je "prenošenje znanja" i jedna od glavnih misija. Kao još jedna pozitivna sitnica može se istaknuti da u Interu igraju i Srbi Stanković i novopridošli Kuzmanović, te slovenski vratari Handanovič i Belec koji bi trebali olakšati Kovačiću fazu aklimatizacije na život u novom klubu, novom gradu i novoj zemlji.

S druge pak strane, ovo nije Inter koji je 2010. osvojio Ligu prvaka. Ni ovi koji su ostali iz te momčadi nisu više u najboljim godinama, a u momčadi nema igrača poput Lucija, Eto'oa, Motte, Julija Cesara, Maicona, Pandeva, Balotellija, Suaza, Cordobe ili spomenutog Sneijdera. Drugim riječima, očekivanje u Interu trenutno nije "osvojiti naslov prvaka Europe", a konkurencija nije ni približno takva da Kovačić tu ne bi imao što za reći i sa svojih 18 godina.

Inter je momčad koja je proživjela velike promjene proteklih godina i trenutno je usred te faze transformacije. Malo je igrača za koje se može reći da su temelji na kojima Inter gradi budućnost, a iako to Kovačić tek mora potvrditi na terenu, sve sugerira da upravo u njemu rukovodstvo kluba vidi jedan od takvih temeljaca.

To možda i jest određen pritisak, ali to je fantastična prigoda kakva se ne pruža velikom broju mladih nogometaša.

37-godišnji Stramaccioni preferira sustav 3-4-1-2 koji nudi dovoljno prostora Kovačiću, posebno s obzirom na konkurenciju. Inter se riješio Sneijdera i Coutinha, pa je kao jedini maštovitiji igrač u sredini ostao Fredy Guarin s kojim bi se Kovačić mogao dobro slagati. Guarin nudi visok presing, brz je i dinamičan igrač, no niti je tako uspješan u driblingu (velik broj izgubljenih lopti) niti je posebno precizan pred suparničkim golom, pa ni on nije nedodirljiv Kovi. Prodaja Sneijdera i Coutinha ipak sugerira da Inter vjeruje Guarinu i da je Kovačićevo mjesto među nerazzurrima pored (ili iza) Guarina, a ne umjesto njega.

Ni veteran Cambiasso, 28-godišnji Gargano, Ricardo Alvarez ili Gaby Mudingayi nisu nedodirljivi u središnjici, a ni novopridošli Kuzmanović i Schelotto (krilo) nisu direktna konkurencija Kovačiću. Uostalom, Interov najveći problem ove sezone i jest nedostatak kreativnosti i klase koja bi u sredini terena zadržala loptu, a to su kvalitete koje Kovačić donosi na stol.

Kada se kupuje javnosti ne posebno poznat igrač, mediji su skloni usporedbama, no griješe Talijani koji Kovačića uspoređuju s Lukom Modrićem, kao da je na silu potrebno pronaći baš hrvatskog pandana Kovačiću. Inter ne dobiva ni Modrića ni Prosinečkog ni Bobana, Kovačića se ne može ukalupiti u nekoga od tih igrača. Mateo je s loptom brži od navedenih igrača, i iako to ne znači da će ponoviti ili nadmašiti njihove karijere, nije slučajno Zvone Boban rekao: "Kovačić ima takav potencijal da može i mene nadmašiti." Velike riječi ako dolaze od jednog od najboljih hrvatskih igrača svih vremena. Inter je riskirao s Kovačićem, ali Inter može dobiti puno više od 11/15 milijuna eura.

Smanjenje kupovne moći talijanskih klubova, ali i očiti uspjesi hrvatskih nogometaša u Europi, skrenuli su opet pažnju Talijana preko Jadranskog mora. Vukušić, Livaja i Budan dobili su sada društvo kroz Kovačića i Radoševića, dvojicu mladih igrača koji su već okusili i hrvatsku reprezentaciju, a za koje su drugoplasirani i četvrtoplasirani klubovi Serie A isplatili ozbiljan novac i na njih računaju kao pojačanja u borbi za mjesto u Ligi prvaka, Napoli čak i u borbi za naslov prvaka (tko zna, možda i Inter). Ne treba zaboraviti ni Bubnjića i Mlinara koje čeka odlazak u Udinese.

Potvrda je to i perspektive nogometne reprezentacije, ali i kvalitete te nesretne Prve lige koja bi uz bolje rukovodstvo i marketing u klubovima, malo više strateškog planiranja te financijske stabilnosti koja bi nudila šansu za dulji ostanak tih mladih igrača itekako imala što ponuditi nogometnom puku pored afera i svih negativnosti.

Serie A se tako vraća na velika vrata u hrvatski nogomet, a iako danas nije jednako snažna kao devedesetih, i dalje je velika, važna, snažna, atraktivna i kvalitetna liga. Veliki derbiji, veliki klubovi, velike pozornice. Zemlja i mentalitet kojima se Hrvatima nije preteško prilagoditi, nogomet na vrhunskoj razini, ali fizički ne na takvoj koja bi "pojela" Kovačića, kao što bi se možda dogodilo u Premiershipu.

Barem na prvi pogled, Inter je odlično odredište za Matea Kovačića. Kao i uvijek u nogometu, sve ostalo je na njemu.