Janica pokorila Bormio, Ivica kompletirao kolekciju, Zrnčić Dim odvozio utrku života

St. Moritz (2003.) – tri medalje

Bila je to jedna od njenih najuspješnijih sezona u Svjetskom kupu u kojoj je osvojila Male kristalne globuse u slalomu i kombinaciji te ukupni naslov. Dvije godine prije toga ostvarila je isti pothvat, a na Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. uzela je tri zlatne medalje. Nitko više nije sumnjao u mogućnosti Janice Kostelić. Iako je tek napunila 21 godinu.

Hrvatska heroina do prve je medalje na svjetskim prvenstvima došla u Sankt Moritzu prije točno deset godina, 10. veljače 2003. Tada se vozila klasična kombinacija, a Janica je razliku napravila u dvjema slalomskim vožnjama, ostvarivši najbolje vrijeme. Ipak, u igri za zlato odlučivale su stotinke jer je najbliža konkurentica Nicole Hosp u spustu ostvarila sjajno drugo vrijeme, a Hrvatica deveto. Na kraju je sreća bila na Janičinoj strani, za šest stotinki bila je brža od Austrijanke, a trećeg se mjesta domogla Švicarka Marlies Öster.

Dobar nastup najveća hrvatska skijašica svih vremena tražila je i u veleslalomu u kojemu je godinu prije uzela olimpijsko zlato, ali uz nešto slabiju vožnju zauzela je 13. mjesto. Naplatila ga je u posljednjoj utrci prvenstva, slalomu, gdje je uvjerljivo došla do najsjajnijeg odličja. Bila je najbrža u obje vožnje sa 63 stotinke ispred Marlies Schild, Austrijanke koja će sljedećim godinama, uz Janicu, dominirati ovom disciplinom, a još je jednu medalju, ovaj put uzela Hosp.

Za savršen kraj Svjetskog prvenstva u ovom švicarskom skijalištu pobrinuo se Ivica Kostelić osvojivši svoju prvu medalju na ovakvim smotrama. Branitelj naslova slalomskog pobjednika u Svjetskom kupu prvu vožnju odradio je majstorski i stekao 72 stotinke prednosti pred Švicarcem Silvanom Zurbriggenom. U drugoj je malo prikočio, ali je to ipak bilo dovoljno za prvo mjesto. Zurbriggen je na kraju zaostao 33 stotinke, a do bronce je došao Talijan Giorgio Rocca sa samo 36 stotinki slabijim vremenom.

Santa Caterina (2005.) – tri medalje

Na sljedećem Svjetskom prvenstvu domaćini su bila talijanska skijališta Bormio i Santa Caterina. Ivica u toj sezoni nije ostvarivao željene rezultate zbog ozljede koja ga je izbacila iz forme. Na Svjetskom prvenstvu nastupio je samo u slalomu i izletio u prvoj vožnji.

Veliku radost hrvatskim navijačima, međutim, donijela je sestra Janica – bolje rečeno, do nogu je potukla konkurenciju. Obranila je naslov u kombinaciji na izuzetno uvjerljiv način. Bila je najbrža i u spustu i u slalomu, nešto što nikada nikome u povijesti nije uspjelo. Srebrnu Anju Pärson ostavila je iza sebe gotovo sekundu i pol. Bila je to sezona kada je Šveđanka u Svjetskom kupu odnijela Veliki kristalni globus za samo tri boda razlike za hrvatskom predstavnicom.

Neki su konkurenti možda i mislili da je za Janicu to bio tek sretan dan, no dva dana potom morali su ušutjeti. Još je jednom Snježna kraljica protutnjala spustaškom stazom u Santa Caterini – u leđa su joj gledale specijalistice za brze discipline, Talijanka Elena Fanchini (26 stotinki) i Austrijanka Renate Götschl (39 stotinki).

Na ovoj smotri ostao joj je još jedan nastup, onaj slalomski, u kojem je došla do pete zlatne medalje. Iako je nakon prve dionice držala treće mjesto iza Pärson i Tanje Poutiainen, odličnom drugom vožnjom Janica je preuzela vodstvo i zadržala ga do kraja. Finkinja je zaostala 18 stotinki, bronce se dočepala Čehinja Šarka Zahrobská, dok Šveđanka nije završila utrku. Za lijep hrvatski dan pobrinule su se i druge dvije hrvatske predstavnice; Ana Jelušić bila je deveta, dok je Nika Fleiss zatvorila krug prvih deset.

Svijet se tada divio Janici, ali malo je tko mogao vjerovati da će joj to ujedno biti i posljednja utrka na svjetskim prvenstvima.

Val d'Isere (2009.) – jedna medalja

Bez Janice, Äre je ugostio najbolje svjetske skijaše na Prvenstvu 2007., ali Ivica se i tad mučio s bolovima u koljenu. U kombinaciji je bio 12., u veleslalomu je diskvalificiran, dok je u slalomu ispao u drugoj vožnji nakon solidne devete pozicije nakon prve dionice.

Ipak, već 2009. u francuskom Val d'Isereu Hrvatska se vratila na popis osvajača medalja. Zanimljivo, po prvi put to nije bio netko iz obitelji Kostelić. Ivica tada nije nastupao, ali zato je njegov sugrađanin Natko Zrnčić Dim iz drugog plana uzeo broncu u superkombinaciji. Nakon skraćenog spusta ostvario je šesto vrijeme, u slalomu peto, ali ukupno je to bilo dostatno za sjajno treće mjesto. Zlatni je bio Aksel Lund Svindal, srebrni Francuz Julien Lizeroux, a Natko je do bronce stigao sa samo stotinkom boljim vremenom od Silvana Zurbriggena.

Uspjeh Zrnčića Dima nije bio slučajan – na utrci Svjetskog kupa u Val d'Isereu godinu ranije također je osvojio treće mjesto, baš kao i u klasičnoj kombinaciji u Kitzbühelu 2009. Na ovom Svjetskom prvenstvu bio je jedini skijaš koji je došao do cilja u svih pet disciplina – i ne samo to, svaki je put završio među 30 najboljih. Nakon toga još je dvaput stajao na pobjedničkom postolju u ovoj disciplini, 2009. u Beaver Creeku te 2011. u Chamonixu, kada je bio drugoplasirani iza Ivice Kostelića.

Garmisch-Partenkirchen (2011.) – jedna medalja

U najuspješnijoj sezoni karijere, kada je osvojio svoj jedini Veliki kristalni globus i uzeo još dva mala u slalomu i kombinaciji, Ivica Kostelić vjerojatno je očekivao žetvu medalja na Svjetskom prvenstvu u Garmisch-Partenkirchenu. U superkombinaciji nije nastupio čuvajući se za tehničke discipline, no samo su se najveći optimisti nadali da će do medalje doći u superveleslalomu.

Kostelić je ponovio izdanje iz Kitzbühela samo 20-ak dana prije Svjetskog prvenstva, kada je ostvario svoju jedinu pobjedu u superveleslalomu u Svjetskom kupu. U njemačkom je skijalištu ostvario treće vrijeme, a do srebra mu je nedostajalo samo 12 stotinki. Pobijedio je Talijan Christof Innerhofer, a srebrom se okitio Hannes Reichelt. Bilo je to fenomenalno otvaranje Prvenstva za hrvatskog skijaškog velemajstora, ali i jedina medalja koju je osvojio. U veleslalomu je, naime, zauzeo 13. mjesto, dok je u slalomu bio tek osmi.

Schladming (2013.) – jedna medalja

Deveta medalja za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima (zasad posljednja) bila je i očekivana. Kostelić je u Schladming otišao sa željom da uzme odličja u superkombinaciji i slalomu, a očekivanja je dobrim dijelom ostvario srebrom u superkombinaciji.

Vjerojatno nikad u ovoj disciplini nije bio tako dobar u spustu kao u Schladmingu. Držao je desetu poziciju sa sekundom i 37 stotinki sporijim vremenom od spustaškog specijalista Romeda Baumanna, ali prava se prijetnja krila u Amerikancu Tedu Ligetyju, koji je imao 65 stotinki bolje vrijeme od Ivice uoči slalomske vožnje. Kostelić je za zlato morao ponuditi ono najbolje od sebe, no prikočio je u donjem dijelu staze.

Ligety je samo velikom greškom ili ispadanjem mogao izgubiti novo zlato nakon onog olimpijskog u Torinu 2006., ali priliku nije propustio, a Ivica je na kraju još jednom profitirao u igri stotinki jer je Baumann na kraju bio sporiji samo dvije stotinke i uzeo broncu. Tako je kompletirao kolekciju medalja sa svjetskih prvenstava – sada ima po jedno zlato, srebro i broncu, no još nije zatvorio to poglavlje.