Jerry Buss: Znanstvenik koji je donio zabavu u Hollywood i NBA

Riječ je o mjestu koje nikad nije prešlo granicu od tri tisuće stanovnika i koje je u to doba bilo snažno potreseno "Velikom depresijom". U redovima za kruh stajali su ljudi bez posla i pokušavali na neki način dočekati bolje vrijeme. U gomili tako unesrećenih individualaca stajala je razvedena samohrana majka Jessie Buss držeći za ruku svog malenog sinčića Jerryja. Državu koja se tek počela izvlačiti iz doba u kojem su i "bogati plakali" uskoro će zadesiti rat, a Jessie će s ponosom gledati kako njen sinčić odrasta u uspješnog mladića. Naime, Jerry je svojim intelektom i bespoštednim radom zaradio stipendiju na sveučilištu Wyoming. Ali to mu nije bilo dovoljno.

U samo dvije i pol godine diplomirao je kemiju i odlučio se za magisterij u toploj Kaliforniji. Sveučilište USC postalo je njegov dom u iduće četiri godine da bi 1957. sa samo 24 godine iz njega izašao kao doktor kemije i otisnuo se u život koji će mu pružiti mnogo, ali u kojem će i on drugima donijeti stvari koje će promijeniti svijet. Polako mu se počeo ostvarivati san da postane sveučilišni profesor. Radio je na nekoliko instituta i predavao na svom sveučilištu te dan po dan počeo štedjeti kako bi uspio unaprijediti život i mladi brak s JoAnn Mueller. Do svog tridesetog rođendana skupio je tisuću dolara (dana bi zbog inflacije taj iznos vrijedio oko sedam puta više) i odlučio ih uložiti u nekretnine u zapadnom Los Angelesu.

Iz dana u dan posao sa zemljištima i stanovima počeo mu se sve više isplaćivati te je mladi Jerry odlučio potražiti svoju karijeru u njemu. U manje od 10 godina njegov se život u potpunosti promijenio. Iznosi kojima se mjerila njegova zarada prešli su više desetaka milijuna dolara i omogućili mu da ostvari ranije gotovo nezamisliv san. Da svoju strast prema sportu pretvori u posao koji će obilježiti desetljeća koja su neumoljivo nadolazila. Krenuvši od World TeamTennisa, specifične teniske lige u Americi sportsko iskustvo ovog milijunaša počelo se stvarati i rasti. I onda mu se 1979. pružila prilika koju je zgrabio objeručke.

Showtime fenomen

25. lipnja 1979. građane New Yorka natjerao je da iz ormara izvuku tople kapute jer je na otvorenom temperatura bila vrlo svježih devet stupnjeva Celzijevih (do sada najniža zabilježena temperatura u povijesti). Dok su se zasigurno iznenađeni Njujorčani bavili svojim svakodnevnim poslovima u jednoj od dvorana njihova velegrada situacija je bila itekako užurbana. Gusto "napučena" stolovima i najvišim košarkaškim dužnosnicima u žamoru pregovora na rubu napetosti ova zgrada je očekivala NBA draft. Iza pozornice u prostoriji za igrače nalazio se nervozni igrač sveučilišta Michigan State, Earvin Johnson mlađi i nadao se kako će netko prozvati njegovo ime.

U isto vrijeme za stolom Los Angeles Lakersa vladala je tišina koja mogla značiti kako su već unaprijed donijeli svoju odluku. Vlasnik Jack Kent Cooke šapnuo je službeniku ime za koju se njegova momčad odlučila i povjerenik lige Larry O'Brien samo nekoliko sekundi kasnije izašao je pred naglo utihnulu publiku. Praćen zvukom bljeskalica foto-aparata kratko je izjavio:"Prvim izborom NBA drafta 1979. Los Angeles Lakersi biraju Earvina Johnsona sa sveučilišta Michigan State." i povijest jedna velike sportske priče mogla je početi. Oduševljenje u taboru mladića iz Michigana bilo je nevjerojatno, a na Zapadnoj obali Jerry Buss je zadovoljno trljao ruke i nazdravljao sa svojim suradnicima.

Naime, izbor Johnsona na draftu bio je njegov uvjet Cookeu za kupovinu Lakersa u paketu s hokejaškom momčadi Kingsa i Great Western Forum dvoranom. Čitav paket koštao ga je vrtoglavih 67,5 milijuna dolara od čega je na košarkašku franšizu "otpalo" tek 16 milijuna. No, sama kupovina sportskog kolektiva nije bio Bussov jedini cilj. Košarkaške utakmice u NBA ligi u to su doba gledateljima donosile vrlo malo sadržaja osim samih događaja na terenu. Novom vlasniku nije trebalo mnogo da to promijeni. Inspiriran najavama zabave u noćnom klubu The Horn koji je pohodio u šezdesetima osmislio je najave i izlaske igrača u zamračenoj dvorani te došao na ideju osnivanja prvih navijačica u NBA liga te im dao prepoznatljivo ime, Laker Girls. Svojim nastupima u poluvremenima utakmica ove su djevojke postavile standard koji su kasnije preuzele i druge momčadi. Čitav "pokret" dobio je ime Showtime po najavi u Hornu koja bi završavala riječima: It's Showtime!.

No, Buss nije želio prodavati zabavu ne misleći na košarku. Kao dugogodišnji navijač Lakersa želio je vidjeti dinamičnu napadačku igru na samom terenu. Zbog toga je nakon odlaska velikog Jerryja Westa s mjesta trenera na tu poziciju je doveo Jacka McKinneyja čija se igra bazirala upravo na brzoj kombinatorici s Johnsonom na čelu. No, zbog ozljede zadobivene u biciklističkoj nesreći McKinney je morao odstupiti, a njegov brzi sustav nastavio je graditi tadašnji pomoćnik Paul Westhead. I već u prvoj sezoni Lakersi su otišli do trona prvaka. Ali početkom iduće godine Westhead je počeo eksperimentirati sa sustavima i početkom sezone Johnson je zatražio razmjenu.

Umjesto da dopusti odlazak svojoj zvijezdi Buss je otpustio trenera i pozvao "Magica" na privatni razgovor u kojem mu je rekao:"Ako imaš problema s trenerom nemoj s time izlaziti u javnost. Dođi meni i vidjet ćemo što možemo riješiti. Ne možeš samo tako 'lamatati' svojim dugim jezikom. A sad izađi van i istrpi jezikovu juhu od medija jer si ju i zaslužio." Taj kratki citat obilježio je ono što je Buss predstavljao svojim igračima. Bila je riječ o gotovo očinskoj figuri koja ih je uvijek štitila i davala za njih sve od sebe te im omogućavala da svoj posao rade na najbolji mogući način. Ali Buss Showtime nije vodio sam. Na mjesto generalnog menadžera doveo je Westa koji je od trenerske mirovine radio kao klupski skaut, a trenersku je palicu predao Patu Rileyju.

I velika zabava u gradu anđela mogla je početi. Kareem Abdul-Jabbar, A. C. Green i Kurt Rambis samo su neka od imena koja su uz neponovljivog Magica obilježila to veliko razdoblje u povijesti momčadi Jerryja Bussa. Dinamična košarka i zabava za sve generacije pokazale su se kao najbolji mogući recept za ekipu koja je nastupala u središtu američke filmske industrije. Iz dana u dan Lakersi su postajali sve veća priča na pozornici svijeta zabave i sporta te su svojim šarmom osvajali mnoge navijače i zadivljavali mnoge. Od filmskih zvijezda poput Jacka Nicholsona, koji gotovo da je postao maskota momčadi, pa sve do običnih ljudi svi su željeli osjetiti bar malo čarolije koja je vladala zapadnom obalom SAD-a i terenima NBA lige. Iako je to razdoblje imalo svoj rok trajanja i počelo se lagano osipati dolaskom devedesetih godina prošlog stoljeća Showtime je NBA ligi donio novu kulturu zabave koju najjače košarkaško natjecanje gaji do danas.

U osamdesetim godinama Lakersi su osvojili pet naslova i donijeli jako mnogo toga na teren. Od svoje brze i inovativne igre do velikog rivalstava s Boston Celticsima koje se proteže sve do danas momčad koja je žarila i palila čitavim SAD-om ostala je simbol kako glamura tako i zabave na sve načine sve do danas.

Desetljeće koje je sljedilo donijelo je i Bussu i Lakersima znatno manje sportskih uspjeha, ali i najgoru vijest koju je dugogodišnji vlasnik kluba čuo. Njegovom ljubimcu i jednom od najvećih igrača koji su ikad stupili nogom na parket, Magicu Johnsonu je dijagnosticiran HIV. Magicova objava i oproštaj od košarke šokirali su i rastužili svijet košarke te bacili na koljena organizaciju koja je kroz njega živjela jedan predivan san. U raznim intervjuima za te najteže trenutke u svom životu i Bussovu podršku u njima Johnson je izjavio: "Što da vam kažem? Jerry mi je bio drugi otac. Kada sam mu rekao zajedno smo plakali i bio je uz mene svake sekunde u kojoj sam ga trebao."

Od kraja ere koju je obilježila njegova Showtime momčad Lakersi su lagano pali u sjenu velikog Michaela Jordana te ostali tamo dok West i njegov svojevrsni "šegrt" i bivši igrač Lakersa Mitch Kupchak nisu ponovno počeli graditi šampionsku ekipu na temeljima još jednog novog igračkog imena Kobea Bryanta. No, pobjede im više nisu donosile Showtime atraktivnosti. Pod kormilom Phila Jacksona značajne uloge su imali centri Shaquille O'Neal i Paul Gasol te je u tom sustavu struktura imala primat pred ekshibicijom.

Život nakon Jerryja

Jerry je kroz vrijeme polako puštao konce ekipe iz svojih ruku i prenosio ih na potomke te se bavio drugim stvarima. Bio je na glasu kao veliki zavodnik, igrao je poker na visokoj razini i uživao u sporijem tempu poslovnog života. Košarkaškim operacijama se polako počeo baviti njegov sin Jim, a poslovima Lakersa kćer Jeanie. Posljednjih nekoliko godina u sjeni pozornice Jerry je vodio bitku s karcinomom i izgubio ju prije samo nekoliko dana. Njegovo nasljeđe je 10 naslova, 16 nastupa u finalima, vrijednost kluba od milijarde dolara i jedan jedinstveni Showtime koji je u protekle 34 godine pretvorio zlatno-ljubičastu ekipu u brand prepoznatljiv diljem svijeta.

Svojim igračima Buss je omogućio da igraju košarku i budu zaštićeni od većine vanjskih utjecaja te je na njih pazio poput oca. Brinuo je o svim njihovim potrebama i uvijek ih stavljao ispred birokracije i politike kluba. Kroz godine na čelu Lakersa izgradio je zdrav sustav koji bi uz dobro vođenje trebao doći do još mnogo naslova u budućnosti. Samo o njegovim nasljednicima ovisi hoće li do toga doći.

Uspije li Jim nadići svoj ego i shvatiti da bi se košarkom trebali baviti košarkaški stručnjaci te predati njima u ruke taj dio vođenja kluba Jezerčani neće morati dugo čekati za ponavljanje svojih trenutaka slave. No, bude li se ono što mu je ostavio otac tretiralo kao svojevrsna igračka, a ne kao svetinja koja je ova momčad postala podno "brda Hollywooda" moglo bi se crno pisati. A bilo koju rečenicu koja može završiti bilo koji tekst uvijek može nadmašiti ono što o sada pokojnom Jerryju Bussu može reći Kobe Bryant i prepuni Staples Centar:

Foto: Wikipedia, flipchip / LasVegasVegas.com