Od Jeffreyja do Zanoškog: sezona rezultatski neuspješna, ali generalno gledano?

Premda je (pre)rano završio svoju četvrtu sezonu u EBEL-u, koja je još, rezultatski i igrački gledano, bila neuspješna, odnosno zakazani ciljevi nisu ispunjeni, iza KHL Medveščaka ipak stoji još jedna velika i nadasve zanimljiva sezona. U kojoj je klub, zajedno s igračima, upravom i marketingom ponovno svojim navijačima, kao i publici željnoj zabave, donio mnogo lijepih trenutaka, sreću, dobre partije, srčanost i prije svega najbolji sportski događaj u njihovom glavnom gradu. Presjeka te sezone ima i više od nekoliko, a jedan definitivno mora rezimirati i sve ono dobro i loše što je Medveščak ponudio u sezoni 2012./2013...

Najbolji potez sezone

Apsolutna najteža kategorija za opis upravo je ona za "najbolji potez" sezone. Jer obuhvaća sve sfere kluba, lige i hokeja Medvjeda, koje su podjednako važne. Međutim, kako je hokej isključivo kolektivna igra, i to ona u kojoj pojedinac najmanje znači u odnosu na druge momčadske sportove, kao najbolji potez sezone definitivno treba izdvojiti Medveščakov igrački kolektiv. Premda bi se možda i najlakše za najbolji potez sezone mogao proglasiti dolazak Dustina Jeffreyja u Zagreb, odnosno odluku Gojanovića i suradnika da za vrijeme raritetne situacije u svijetu hokeja, lockouta u klub po prvi put u povijesti dovedu aktivnog NHL igrača.

Foto: Davor Sajko

I da, isplatilo im se. Medveščak je imao ogroman niz od preko deset pobjeda zaredom, Jeffrey je zbilja bio fantastičan i šteta je što nije mogao dulje ostati. Šteta za Medveščak, naravno. Isto tako, potezom sezone mogao bi se prozvati i EBYSL te sastavljanje ekipe Mladih Medvjeda za tu ligu, u kojoj su ti mladi igrači, iako su bili slabi i nisu napravili neki značajan rezultat, sigurno napredovali. Barem neki od njih. I to treba zadržati, kada se već Jeffreyja ne može. Međutim, potez sezone ipak je sve to zajedno što Medveščak nije u potpunosti imao kroz prve tri sezone, u kojoj su se redali i izmjenjivali treneri i igrači i to igrači ne baš velike kvalitete te u poznim godinama.

"Želimo napredovati, učiti iz svojih grešaka i svake godine biti što bolji", izjavio je svojevremeno za HRT Gojanović. Izjava tako rijetka i utopijska u svijetu sporta u Hrvata, a nimalo lažna što se predsjednika Medveščaka tiče. Zagrebački je klub zaista učio na svojim greškama i iz sezone u sezonu to čini, a najveći napredak u toj "školi" jest početak sezone s mladim i biranim igračima, s kadrom složenim na vrijeme i s dovoljno igrača, s trenerom i upravom koji dijele viziju i koji je imaju, s igračima kojima odgovara stil igre, koji se međusobno nadopunjavaju, koji imaju srca i koji imaju snage igrati pravi sjevernoamerički forecheck.

Foto: Davor Sajko

A to je, dakle takvu ekipu, enormno teško složiti. Pogotovo s ograničenim financijama i pogotovo u hokeju u zemlji kakva je Hrvatska. No, to je ove sezone Upravi kluba uspjelo i to je najbolji potez cijelog Medveščaka u ovoj sezoni. Učenje i primjenjivanje znanja, složena momčad s vizijom i nadopunjavanjem igrača po potrebi te pravim trenerom koji s tom ekipom može i zna igrati. Na stranu svi ostali pozitivni potezi Uprave, pojedinaca i marketinga. Ovaj, za njih najteži zadatak, Medvjedi su ove sezone ispunili i pokazali da znaju i mogu te je stoga prava šteta što su morali igrati nonsens od međurunde, izvući Red Bull i s manje sreće ispasti već u četvrtfinalu. Jeffrey, EBYSL, serije pobjeda i slično, samo su bonus i šlag na tortu rada cjelokupnog Medveščaka, koji definitivno na ovaj način treba nastaviti i prolongirati u daljnjim sezonama. Tako se radi u NHL-u i kad-tad, veliki rezultat jednostavno - mora doći.

Najbolja utakmica sezone

Bilo je velikih i pojedinačnih i momčadskih partija Medveščaka u protekloj za Medvjede, ali još uvijek tekućoj sezoni EBEL-a. Međutim, jedna je bila veća od svih. Klagenfurt - 23. kolo EBEL-a - večer 20. studenog 2012. godine. Medveščak je kao vodeća momčad EBEL-a, nakon euforije oko dolaska D.J.-a u klub, zasjeo na vrh lige i vrlo teško ga održavao protiv zahuktale i jake Vienne. No, utakmica protiv KAC-a na njegovom ledu, dakle protiv najvećeg rivala, i to još u takvoj "vrućoj" i napetoj situaciji za obje ekipe, ali i cijeli EBEL - bila je zaista epska. Jer, što reći za utakmicu u kojoj povedeš, pa dobiješ četiri vezana pogotka, ne padne ti moral, izdigneš se iznad svih poteškoća i u posljednjem periodu, u zadnjih 20 minuta zabiješ tri gola, dostigneš prednost, odvedeš utakmicu na penale i tamo ipak pobijediš te naposljetku održiš lidersku poziciju u ligi.

I to još protiv najvećeg rivala. Na njegovom ledu. A to je Medvjedima uspjelo u opisanoj utakmici, u kojoj su upravo golom Dustina Jeffreyja u shootoutu slavili u Klagenfurtu. Premda je, naravno, bilo još puno odličnih utakmica, od pobjede u produžetku pred svojom publikom na Arena Ice Feveru pogotkom Boucharda, pa sve do slavlja u Salzburgu pri 2-1 za Bikove u seriji doigravanja...

"Najluđa" utakmica sezone

Foto: EPA

Nakon najbolje ili najboljih utakmica sezone, koje su uvijek podložne diskusiji i subjektivnom doživljaju pojedinca, teško da što može nadmašiti jednu utakmicu iz ove sezone, koja je definitivno bila "najluđa" u protekloj godini, a vjerojatno je isti epitet krasi i za nešto dulje razdoblje, možda i od početka medvjeđe avanture u regionalnoj ligi. Dakle, riječ je u dvoboju Medvjeda s Graz 99ersima u Štajerskoj, gdje su Medvjedi slavili u trileru 6:5, nastavio svoj veliki pobjednički niz, dok se u toj utakmici od EBEL-a oprostio najbolji austrijski hokejaš svih vremena, Thomas Vanek, koji također bio stigao u EBEL zbog lockouta. Uz sve to, utakmica je imala i preko 200 minuta isključenja, mnoštvo grubosti i tučnjava, kasnijih suspenzija - te doslovno svega što je draž hokeja i što on kao sport nudi.

Najveće iznenađenje sezone

Gal Koren pozitivno - Tomislav Zanoški negativno, i rubrika je pokrivena. No, o Dečku s Jordanovca nešto kasnije. Najveće, (pozitivno) iznenađenje sezone jest mladi 21-godišnji Slovenac, Gal Koren, koji je dosad uvijek imao status povremenog napadača, grindera za četvrtu navalu i igrača koji je dobivao minute na kapaljku. Kod svih trenera. No, u ovoj je sezoni "procvjetao", pokazao srčanost, ali i znanje, jednostavno - odigrao sjajno. I, što je najvažnije, kao jedan od rijetkih bio je najbolji kad je najviše trebalo, od četvrte je došao u drugu navalu, na njega se moglo osloniti, forma mu je bila u rastu cijelo vrijeme, kao također jednom od rijetkih igrača Medvjeda. I dok su mimo Jeffreyja Greentree, Buck i Kristan bili okosnica ekipe, a ostali su nadopunjavali, Gal Koren bio je jedini koji je isplivao kao netko tko je odigrao na razini koja se od njega nimalo nije očekivala. A tu su znali prepoznati i navijači. Zasluženo.

Najbolja ideja, odnosno novitet sezone

Sama ideja, iako nešto manje provedba i igra, što se tiče Ice Fevera u pulskoj Areni - bila je fenomenalna i za svaku pohvalu. Takav je pothvat u svijetu neviđen, Medveščak je spektaklom u Areni Pula napravio nešto novo, dosad neviđeno i van svih granica svojih mogućnosti, cinici bi rekli i pameti. No, utakmice u Areni bile su nešto nevjerojatno i priča broj jedan. Ne u Zagrebu, ne u Puli, ne u Hrvatskoj. Nego u svijetu. Hokejskom, turističkom, građanskom. U svijetu.

Najbolja navala sezone

Premda je Marty Raymond kroz sezonu imao dobrih linija, znao je spariti kvalitetne igrače zajedno, kompenzirati bekovske pozicije i rotirati, jedna napadačka linija koju je složio u kratkom roku - savršeno je kliknula. Bila je to linija dvojice fenomenalnih krila: šutera i strijelca Kylea Greentreea, asistenta i "radnika" Adama Naglicha te njihova centra Dustina Jeffreyja koji im je puno pomogao dok je igrao u Zagrebu. Kasnije su u liniju s popularnim "Zelenimdrvom" upali i Buck i Bouchard i mnogi drugi, Naglich je oscilirao u formi i padao od prve do treće napadačke linije, međutim, dok je Jeffrey bio u Ledenoj - njihova je navala savršeno funkcionirala, ostvarila brdo bodova, imala veliku pobjedničku seriju, jednu od najvećih u povijesti Medveščaka te je bila pravi nered za protivnike.

Najveće razočaranje sezone

Foto: Davor Sajko

Iako je veliko razočaranje sezone bilo rano ispadanje Medveščaka u doigravanju, porazi od ljutih rivala, KAC-a i Red Bulla, ponovno nategnuto i neprofesionalno suđenje, najveće razočaranje sezone bio je odlazak Toma Zanoškog iz kluba. I to ne bilo gdje - već u KAC. Neki su to dočekali kao grešku Uprave, neki kao svađu trenera s igračem odnosno Zanoškog sa suigračima. I još sto verzija toga. Međutim, istina je da su svi imali prste u svemu, ponajviše Zanoški i zbog toga je najviše razočarao navijače, čiji je bio miljenik. Njegov odlazak u Klagenfurt teže je nekima pao nego Kranjčarov transfer u Hajduk ili Robijev, onomad, u Zvezdu. A kamo li odlasci Ouellettea, Foxa, Heka...

Pogled u budućnost: KHL traži samo najbolje

Kako stvari stoje, najbolje za Medveščak tek slijedi i dolazi, pogotovo ukoliko se popravi financijska situacija u državi, odnosno ako klub stvarno uđe u KHL, što nije nimalo nemoguće. Međutim, tada će trebati slagati novu ideju, novu viziju, nove projekte, i što je najvažnije - novu momčad. Momčad u kojoj, realno, neće i ne može biti mjesta za neke miljenike. Ni za Korena, ni za Kostovića, a pogotovo Sertića, koji je atraktivan i drag navijačima, lojalan i koristan igrač, izvrstan s pakom, brz i s obzirom da često zabija - vrlo drag bek laicima. Međutim, Sertić, kojeg su prije više od desetljeća Penguinsi draftirali kao krilo još uvijek nije popravio igru na tijelo, pozicioniranje... Jednostavno, obranu. A ipak je bek; bek koji ima više mana, nego vrlina i teško da može tako igrati u KHL-u, kao što može u EBEL-u. Od aktualne ekipe, Greentree, Martinović i Buck te Kristan eventualno bi mogli igrati u KHL-u, no ostatak će morati biti promijenjen ukoliko dođe do ulaska u ligu, koja je najjača u Europi, a odmah u redu iza NHL-a.

(Ponovno) najbolji navijači

Da ne bismo završili s negativnostima, odnosno nekakvom sivom bojom, treba još jednom, ma koliko "dosadno" bilo, istaknuti navijače Medveščaka. Navijače, koji su gotovo jedina svijetla točka hrvatskih sportskih borilišta što se tribina tiče. Navijače koji su pristojni, koji se zabavljaju, koji stvarno vole klub, koji idu na gostovanja, koji bodre klub i pjevaju pjesme svaku utakmicu, navijače koji navijaju. Koji nisu huligani. A ti navijači ponovno su izveli još jedno malo čudo, kao i prošle godine. Svojim punjenjem tribina postavili su klub na 14. mjesto najgledanijih klubova u Europi sa 7.944 navijača u prosjeku, iza prvog Berna koji ima 16.330 te iza još 12 ekipa od kojih je četiri iz KHL-a, tri iz njemačkog DEL-a, dok je iz jake švedske (Frolunda), finske (Jokerit), slovačke (Slovan Bratislava) lige samo po jedan klub bolji od Medvjeda u tom segmentu.

Foto: Aldo Šuran

Širu sliku gledajući Medveščak po navijačima spada u sam vrh Europe, ali i svijeta. Jer, bolji je od 26 ekipa KHL-a, 15 klubova SM-liige, mnoštva europskih hokejskih klubova, a od najslabije posjećenih klubova NHL-a, koji kao i Rusi ili neki drugi europski klubovi imaju i do pet puta veće arene, gotovo dvostruko većeg kapaciteta od Arene Zagreb, Medveščak ima svega cca 4.000 gledatelja manje. Dok bi s ovim brojkama u jednom AHL-u Medveščak prošle, a i ove sezone, bio treća najposjećenija momčad lige, odmah iza Hersheyja i Chicaga. I to četvrtu sezonu zaredom. Na tome treba reći bravo, na tome treba zapljeskati, jer u sumraku hrvatskog kolektivnog sporta i navijanja, Medveščak je taj koji donosi svjetlost, on je taj s kojim su svi drugi zasad neusporedivi.

Bilo je tu još mnogo svega, od rubrika bi mogla stajati i ona za najbolji gol - no kad imaš u momčadi virtuoze poput Greenera, Bucka, nekad Jeffreyja, Sertića, teško je ili gotovo nemoguće odabrati najbolji gol sezone. Ili najbolju asistenciju. Najbolju obranu? Kristan ili Ouzas? Najbolje odigranu trećinu? Onu u Ledenoj kada su Medvjedi od 0:2 došli u manje od 20 minuta do 4:2 da bi kasnije izgubili? Najbolju marketinšku ideju PR tima? Bilo je tu svega i sve to dokazuje veličinu, jakost, konzistentnost. Pa koliko god rezultatski, i samo hokej gledajući, sezona neuspješna bila...