Ostanak sačuvan, klub preoblikovan: tek sad slijedi borba za pravi Osijek

Naredna sezona bit će ključna za Bijelo-plave dugoročne ambicije, jer će u borbu morati krenuti s dosta 'tankim' kadrom, u kojem će sigurno veliku ulogu imati donedavni juniori iz njihove omladinske škole. Novaca za neka ekstra pojačanja neće biti i morat će se jednostavno okrenuti vlastitim resursima kako bi preživjeli u društvu deset najboljih.

Srećom po Osječane pa imaju od kuda 'zagrabiti', jer praktički je nepresušan izvor njihovih nogometnih talenata, što politika Uprave kluba jednostavno mora na bolji, odnosno ispravnije je reći - isplativiji način iskoristiti.

Netom završena sezona za Osijek je stvarno bila (pre)duga. Svoj put započeli su još početkom srpnja 2012. godine, gostovanjem u Andori prvom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu i sasvim sigurno su jedva čekali da se ovogodišnja agonija na travnjaku završi, pogotovo nakon što su u posljednja dva kola ušli bez matematike potvrde prvoligaškog opstanka.

Na kraju krajeva, osječki status među hrvatskom nogometnom 'elitom' nije došao u pitanje, ali nakon jako dugo vremena Bijelo-plavi bili su u izuzetno nezgodnoj situaciji, u koju su se na njihovu žalost sami doveli.

Jako dobro su Osječani krenuli u sezonu, uz odličnu obranu predvođenu Vargićem, nizali su dobre rezultate, napravili su solidnu bodovnu razliku i tada je krajem listopada stiglo gostovanje u Kranjčevićevoj ulici protiv Zagreba, kao možda i ključna utakmica jesenskog dijela sezone, uz domaći poraz od Cibalije i ispadanje u četvrtfinalu Kupa, koji je donio dodatno razočaranje na lica osječkih nogometaša.

Nakon serije jesenskih slabijih rezultata, kao i Mršićeve 'borbe s vjetrenjačama' što nije bio izabran za izbornika selekcije Prve HNL u revijalnom dvoboju protiv hrvatske nogometne reprezentacije na Kantridi, samo nebo, snježne oborine i odgoda utakmice posljednjeg kola prvog dijela prvenstva protiv Dinama, sačuvala je iskusnom stručnjaku trenersku poziciju i na proljeće.

Zima je donijela zbijanje redova, Mršić je odradio dobre pripreme, a Rijeka je spasonosnom financijskom injekcijom i kupovinom 'polovice Osijeka' osigurala kakvu - takvu stabilnost prije dovršetka procesa preoblikovanja u š.d.d., koje je svečanom sjednicom proslavljeno krajem ožujka.

Odmah su u veljači iznenadili i u zimskom snu na spavanju uhvatili Dinamo, ali krenula je tada ponovno serija loših izdanja na travnjacima. Niz od čak sedam utakmica bez pobjede, ali i postignutog pogotka pamtit će se još jako dugo u gradu na Dravi, iako je i u tom razdoblju od gotovo dva mjeseca bilo pozitivnih rezultata, kao što su remi na Maksimiru s Dinamom ili u Parku mladeži kod Splita.

Dodatni potres u završnici sezone bila je i 'šok terapija', smjena Stanka Mršića, koji je ove sezone, s obzirom na okolnosti, kadar igrača s kojim je raspolagao, kao i sve popratne stvari koje su se događale oko kluba, ipak sasvim solidno upravljao ekipom. Naravno, nije niti on bez svojih grijeha, ali teško da je u ovom trenutku, kroz ovo krizno razdoblje bilo bolje osobe za ovaj posao.

Odgovornost je sada na Upravi, Nadzornom odboru, ali prije svega na sportskom direktoru Miroslavu Žitnjaku, da za novu sezonu pronađe adekvatno kvalitetno rješenje, ukoliko se on sam ne misli nastaviti baviti trenerskim poslom.

Sezona je ipak zaključena domaćom pobjedom protiv velikog rivala Cibalije, ali Osječane može isto tako žalostiti što se naredne sezone u prvenstvu više neće igrati slavonski derbi.

Najbolja / najlošija utakmica

Iako je mnogima iz ostatka lige pobjeda protiv Dinama bilo 'čudno', Bijelo-plavi se mogu pohvaliti kako su ove sezone svladali nove/stare prvake Hrvatske i uvjerljivo najdominantniju ekipu prvenstva. Mršić je dokazao u prošlosezonskom finalu Kupa kako ima ideju i igru za okršaje s Dinamom, kada je nesretno u samoj završnici uzvratnog dvoboja ostao bez trofeja. Potvrdio je to i ove sezone, jer su u tri međusobna dvoboja s Modrima dvije utakmice odigrali bez pobjednika 0:0, dok su u onoj odgođenoj, početkom veljače slavili na svom terenu u Gradskom vrtu 2:1, golovima Vrgoča i Pušića. Bez obzira na izdanje Zagrepčana, bila je to sigurno jedna od onih utakmica koja će se u Osijeku još dugo pamtiti i prepričavati.

U sezoni punoj uspona i padova teško je izdvojiti najlošiju utakmicu, jer je slabih bilo i više nego nekoliko, no, jedna je pogotovo uzdrmala klub, nakon što se očekivao uspjeh u Kupu. Prvu utakmicu četvrtfinala Osijek je u Vinkovcima s Cibalijom odigrao 1:1, no, dok se u uzvratu očekivala potvrda dobre igre i rezultata, stigao je šokantni poraz. Vinkovčani su stigli do slavlja u Gradskom vrtu i plasmana u polufinale natjecanja, a s ispadanjem na takav način se Bijelo-plavi nisu pomirili valjda još do današnjih dana. Bila je to definitivno jedna od najslabijih predstava Osječana u razdoblju pod trenerskom palicom Stanka Mršića.

Najbolji igrač

Igru Osijeka ove sezone obilježilo je nekoliko igrača. U prvom dijelu natjecanja odličan je među vratnicama bio Vargić, što mu je i osiguralo transfer u Rijeku, no u proljetnom dijelu sezone na njegovo mjesto stao je mladi Mikulić, koji je dokazao o kakvom talentu se radi i koji je svojim partijama potvrdio kako se odlazak do tada prvog vratara neće niti malo osjetiti. Dapače.

Što se tiče ostalih igrača, bilo bi nepravedno kada se u prvi plan ne bi izbacili Marko Lešković, polivalentni defenzivac, kojem nije teško zaigrati i dobro odraditi svoj posao valjda na bilo kojoj poziciji posljednje linije ili na mjestu zadnjeg veznog igrača, ali i Zoran Kvržić, koji ej čitave sezone bio pravi pokretač igre Osijeka, motor momčadi. Obojica će strašno nedostajati u Gradskom vrtu, a valjda je Rijeka svjesna kakve je igrače angažirala, jer u njihovim europskim ambicijama sigurno bi trebalo biti mjesta za ovu dvojicu odličnih profesionalaca.

No, ako bi se baš moralo izabrati najboljeg pojedinca Osijeka ove sezone, to bi svakako bio kapetan Ivo Smoje, koji je apsolutno bio predvodnik ove ekipe, na terenu i van njega. Definitivno je odigrao sezonu na koju može biti ponosan, bez obzira na previše prikupljenih žutih ili dva crvena kartona, jer sve je to ionako u opisu njegova posla. Bijelo-plavi mogu biti sretni što još barem jednu godinu imati priliku u svojim redovima imati takvog igrača.

Trener(i)

Stanko Mršić nije dočekao kraj ove sezone na kormilu Osijeka. Iako mu se 'sapunala daska' još krajem jesenskog dijela sezone, izdržao je na klupi sve do sredine svibnja, kada je na njegovo mjesto sjeo sportski direktor kluba Miroslav Žitnjak. Nije Žitnjak ništa specijalno promijenio u završnici, uz poraz od Hajduka na Poljudu te pobjedu protiv Cibalije u posljednjem kolu.

"U ove nepune dvije godine izborio sam s Osijekom plasman u Europu, lani smo ostali bez kupa jer smo promašili penal u finalu nekoliko minuta prije kraja utakmice s Dinamom. Ove smo sezone afirmirali niz mladih igrača, ostali smo u ligi i ne vidim ni jedan razlog zašto bih dobio otkaz. Svakako sam zaslužio bolji, korektniji i pošteniji tretman," zavapio je na kraju Mršić, zaboravivši kako se trenerskim poslom bavi u Hrvatskoj. Imao je donekle čitave sezone podršku navijača, ali proljetna serija utakmica bez prave igre i postignutog pogotka sigurno je i njih bacila u očaj.

Žitnjakova zadaća bit će pronaći Mršićeva nasljednika, koji će morati uz adekvatni rezultat i afirmirati mlade igrače iz juniorskog pogona. Ma ništa lakše u ovom hrvatskom okruženju. Kao jedan od kandidata za mjesto trenera prve ekipe ističe se i aktualni trener juniora Ivica Kulešević, koji bi definitivno mogao Osječku mladost povesti u prvoligašku borbu. No, pitanje je koliko će čelnici ponovno imati strpljenja ukoliko rezultat na kraju izostane. I tako opet u krug.

Ukupna ocjena sezone

Što se tiče samih rezultata na travnjaku sezona se ne može proglasiti uspješnom. Strahovanje praktički do kraja sezone za prvoligaški opstanak, ako i ispadanje iz Kupa od Cibalije veliki su minusi za netom završeno natjecanje, ali sve one pozitivne stvari koje su se izdogađale u i oko samog kluba mogle bi biti jedan dobar temelj za novi početak Osijeka.

Aktualna Uprava uspjela je svesti dugovanja na minimum, Osijek je kroz postupak preoblikovanja krajem ožujka ustrojen kao športsko dioničko društvo i uz afirmaciju mladih igrača te njihov daljnji plasman na tržište, Bijelo-plavi bi mogli sasvim solidno živjeti i funkcionirati u okvirima Prve HNL. Ukoliko se poklopi neki dobra rezultat vrijedan pažnje, tim bolje, ali Osječani moraju biti sretni i zadovoljni što je klub stabiliziran i konsolidiran te što će u narednom periodu na njihovom stadionu igrati prvenstveno domaći igrači, ponikli i odrasli kroz njihovu nogometnu školu, odnosno kroz slavonski 'nogometni bazen'.

Ako se samo taj dio osječke priče realizira, zaslužit će ta ekipa podršku s tribina, bez obzira na konačni rezultat. Naravno, ukoliko neće biti briga oko prvoligaškog opstanka.

Pogled u jesen

Mršić je čitave sezone imao problema s kadrom, izostankom igrača, što od početne činjenice kako je najbolji prošlosezonski igrač Tomislav Šorša praktički čitavu sezonu prvo izgubio zbog ozljede, a kasnije zbog klupske suspenzije. Jugović i Vargić otišli su u Rijeku još na zimu, a novi trener za novu sezonu neće imati na raspolaganju još dvojicu ponajboljih - Leškovića i Kvržića.

Osijek je i ove sezone krenuo tim putem, ali će tek naredne sezone morati sve svoje karte baciti na njihove mladiće, koji će se kroz prvoligaški nogomet odmah morati i dokazati. Sjajno je tako svoju priliku već ovog proljeća iskoristio vratar Mikulić.

Osim Šorše, upitna je osječka sudbina i Ibriksa, Vrgoča, koji su odbili potpisati nove ugovore te su završnicu sezone također odgledali s tribina. Na izlaznim vratima su i Blatnjak i Leko, kojima istječe ugovor, no, s kojima se još uvijek pregovara o ostanku, dok je Zulim praktički već bivši.

Mladi Perošević i Pongračić i u novoj sezoni bit će napadačka snaga Osijeka i Uprava se s razlogom ljuti i negoduje što njihovim imena nema na popisima hrvatskih reprezentacija u mlađim uzrastima. Priliku su već i ove sezone u seniorima dobili i Dugandžić, Josip ali i Matija Mišić, Pavić, Aleksić, Lukić, Mandić, čak i Šimunec, Tomašević, Mioč...

Svi oni će naredne sezone biti praktički u prvom planu u izuzetno napornoj, izjednačenoj i posebno natjecateljski naglašenoj ligi samo s deset klubova.

S obzirom na aktualnu situaciju, o mogućim 'pojačanjima' prerano je govoriti, ali se svakako može računati kako bi pokoji igrač iz Cibalije, nakon ispadanja u drugoligaško društvo, sigurno mogao Vinkovce zamijeniti Osijekom.

Naredna sezona u Ligi 10 bit će doslovno, apsolutno u svakom pogledu prekretnica u klupskoj povijesti Osijeka i velika je odgovornost na ljudima u Upravi da donesu ispravne i dugoročno gledajući pravilne poteze.