Tko visoko leti, nisko pada

Kad se podvuče crta, sasvim je jasno da je ova sezona za Slaven bila mnogo lošija od prošle. U sezoni 2011/2012. u 30 je kola osvojeno 52 boda, dovoljno za treće mjesto i Europu, uz 14 pobjeda, s 41 postignutim i 27 primljenih golova. Ove sezone, u 33 kola Farmaceuti su osvojili 39 bodova, osmo mjesto uz deset pobjeda, postigli 35 golova i primili njih čak 50.

I kad bi se sezona gledala samo kroz te brojke, sve bi izgledalo tragično, no ipak smo u ljetno/jesenskom dijelu prvenstva gledali sjajni Slaven, odlične europske utakmice, veliku pobjedu nad Athletic Bilbaom u Koprivnici i borbu za preuzimanje prvog mjesta ligaške ljestvice. Nakon tri godine apstinencije, Koprivničani su konačno gledali europske utakmice, a onda je Slavenu dobro krenulo i u prvenstvu i u domaćem Kupu, pa je gušt bio gledati i domaće utakmice. No, tad je uslijedio pad, koji je, skoro, završio i tragično.

Što se dogodilo? Očito je odlazak sjajnih momaka koji su prošle sezone s Royem Ferenčinom izborili Europu, poput Josipa Brezovca i Gorana Mujanovića, ostavio veliki trag na momčadi. Dovedeni igrači, Ante Batarelo, Nikola Rak i Mateas Delić svoju su vrijednost pokazali u prvom dijelu sezone, no s ozljedama zbog prevelikog raubanja najboljih igrača, došlo je do krize. Kasnije dovedeni Jurica Pranjić, Mario Jelavić, Enes Novinić i Mario Barić nisu pokazali mnogo, neki zbog ozljeda, drugi zbog toga jer im je Prva liga bila preveliki zalogaj, a ni Davor Vugrinec nije uspio pomoći mnogo, jer su i njega kačile mnogobrojne boljke.

No, čini se da problem nije bio samo u ozljedama, već i u nestanku kemije Roya Ferenčine i momčadi, pojedini igrači su i otvoreno pokazali nezadovoljstvo, a razjedinjenost je bila iznimno vidljiva i na travnjaku, pa je došlo do rezultatske krize. Ona pak je dovela do smjene na trenerskoj klupi, a tek je nakon 154 dana bez pobjede Slaven Belupo uspio upisati trijumf.

Sve u svemu, sezona koja je obećavala mnogo završila je na kraju kao veliko razočaranje, ali i pouka koju bi rukovodstvo jednog od najstabilnijih hrvatskih klubova trebalo izvući. Tko visoko leti, nisko pada, stara je narodna poslovica koja ne mora nužno biti ispravna, no čini se da bi fantastične rezultate trebalo poduprijeti boljim i širim kadrom igrača, ukoliko se iduće sezone kani napraviti (novi) iskorak. Natjecanje na dva kolosjeka zahtijeva adekvatan broj kvalitetnih igrača i jednostavno je nužnost popuniti redove istima.

Najbolja / najlošija utakmica

U prvom dijelu sezone je uvjerljivo najbolja utakmica Farmaceuta bila ona protiv Athletic Bilbaa, a pobjeda na gradskom stadionu u Koprivnici, nakon tri godine apstinencije od europskih izazova, sigurno će se još dugo pamtiti. U drugom dijelu sezone teško je izdvojiti utakmicu koja bi bila dobra, a eventualno se remi s Hajdukom na Poljudu u Kupu može nazvati solidnim izdanjem Farmaceuta.

Najznačajnija utakmica u proljeće bila je ona protiv Zadra u Stanovima, gdje je Slaven Belupo potvrdio ostanak u Ligi, remijem od 1:1.

Najlošija utakmica ima više kandidata, od topediranja u Zagrebu od Lokomotive (5:1) ili poraza od Cibalije kod kuće (0:2), no ipak je najlošije odjeknula domaća katastrofa protiv Zagreba u pretposljednjem kolu prvenstva, kad je Slaven izgubio s 0:3.

Najbolji igrač

Iako su se i jedan i drugi trener referirali na Silvija Rodića, vratara Farmaceuta, kao ponajboljeg pojedinca momčadi ove sezone, činjenica jest da je obrana s njim na čelu primila 50 golova u prvenstvu, a više su primila samo dva kluba - Zadar i Zagreb. Imao je Rodić sjajnih rola, no pedeset golova ipak govori da ta kvaliteta nije bila konstantna.

Najbolji je strijelac Slavena bio Davor Vugrinec, koji je u 23 utakmice zabio deset golova i asistirao za još dva, slijedi Nikola Rak sa sedam i dvije asistencije, a onda Mateas Delić sa šest golova i tri asistencije.

Trener(i)

Roy Ferenčina uveo je Slaven Belupo u Europu nakon tri godine bez nje, povjereno mu je slaganje izabrane vrste Lige za susret protiv Štimčeve A reprezentacije, no isto je tako Ferenčina imao problema s ozljedama igrača, neadekvatnim zamjenama i neslogom. No, njegova smjena u ožujku nije donijela uvjerljivo bolju igru Slavena, a Roman Sović uspio je skupiti tek sedam bodova, ostvariti jednu pobjedu i k tome ispasti iz Kupa protiv Hajduka.

Prije no što je sezona završila, već je pronađen novi trener, Ivan Katalinić, koji će se tek morati pokazati s Farmaceutima, a njegovo se uvodno obraćanje igračima očekuje 10. lipnja, na početku priprema za novu sezonu.

Ukupna ocjena sezone

Razočaravajuće.

Pogled u jesen

Slaven Belupo je bio, a prema svemu sudeći i bit će, jedan od rijetkih hrvatskih klubova koji nema financijskih dubioza i gdje igrači ne moraju potpisivati privole za isplatu zaostalih plaća u nekom budućem, nedefiniranom, roku. No, Slaven Belupo isto tako mora pod hitno poraditi na svom renomeu, koji je u proljetnom dijelu sezone ozbiljno srozan, pažljivo selekcionirati momčad, dovesti igrače koji nedostaju i početi s ozbiljnim radom na vraćanju u gornji dom ljestvice.

Ivan Katalinić je izuzetno iskusni trener, koji ima autoritet već zbog same činjenice da je vodio toliko klubova, no i njemu će trebati prilagodba na rad u koprivničkom okruženju. Čvrsta ruka s momčadi mogla bi donijeti i bolje predstave u srpnju.

Svima zajedno međutim predstoji nešto sasvim novo, Liga 10, u kojoj će u četverokružnom sustavu biti izuzetno zanimljivog nogometa, ali će se svaka loša predstava itekako osjetiti. Mnogo nemilosrdnije okruženje neće ostaviti mjesta za još jedno katastrofalno proljeće, bez da se ispadne, i to je ono što treba imati na umu.