Esposito: "Ako jednog dana prestanem to sanjati, pokrijte me zemljom jer je gotovo"

Philip Anthony Esposito rodio se 20. veljače 1942. godine u gradiću Sault St. Marie u kanadskoj pokrajini Ontario, a početak igračke karijere mu nije bio nimalo lagan. Kada je imao 11 godina Esposito se javio za trening u jednom lokalnom klubu, a trener je za prvi zadatak svim igračima dao da kližu tri kruga u jednom smjeru te tri u drugom. Esposito je objasnio što se potom dogodilo: "Kada smo završili s klizanjem došao je trener te nekolicini od nas rekao da odemo sjesti pored klizališta. Nakon nekog se vremena vratio te nam rekao kako mu je žao, ali da nismo uspjeli ući u momčad. A ja sam ga upitao: 'Pa zašto ste nas, dovraga, onda ostavili da sjedimo ovdje?".

Iako mu je bilo tek 11 godina, bio je to tipični Phil Esposito. Naravno, Espo nije odustao od hokeja, a kao tinejdžer je potpisao ugovor s Chicago Blackhawksima koji su ga poslali na "kaljenje" u momčad Sarnia Legionnaires u sezoni 1960./1961. Za Sarniju je Esposito odigrao 32 utakmice u kojima je upisao čak 47 golova, 61 asistenciju te čak 108 bodova, a to znači da mu je prosjek bodova po utakmici iznosio sjajnih 3,3 boda. 1964. godine Blackhwaksi su pozvali Esposita u prvu momčad gdje je zaigrao u liniji s legendarnim Bobbyjem Hullom.

U četiri sezone s Blackhawksima Esposito se profilirao u jednog od najboljih strijelaca lige, Bobby Hull obožavao je igrati s Espositom, no neslaganje s vodstvom Blackhawksa dovelo je do Espositovog odlaska u Boston Bruinse u kojima je ostvario svoje najveće uspjehe. Esposito je u Bruinse poslan 1967. godine uz još dvojicu napadača, Kena Hodgea te Freda Stanfielda, a do današnjeg dana to je ostala jedna od najpoznatijih i najvažnijih zamjena u povijesti NHL-a. Blackhawksi su ovim potezom praktički izgubili sve, a Bruinsi su dobili sjajne igrače koji su ih, uz neponovljivog Bobbyja Orra, ubrzo odveli do dva naslova prvaka.

Već u svojoj drugoj sezoni u Bruinsima Esposito je krenuo postavljati brojne rekorde. Espo je tako postao prvi igrač u povijesti NHL-a s ostvarenih 100 ili više bodova u jednoj sezoni ('68./'69.), postigavši 49 golova, 77 asistencija te 126 bodova u samo 74 odigrane utakmice. Iduće je sezone ostvario 99 bodova (43+56), a nastavio je sa sjajnim igrama i u doigravanju te godine kada je postavio rekord po broju bodova (13 golova uz 14 asistencija te 27 bodova) pomogavši Bruinsima da stignu do svog prvog naslova prvaka nakon 1941. godine. Naredne je ostvario jednu od najboljih individualnih sezona u povijesti NHL-a. U 78 odigranih utakmica Esposito je postigao čak 76 golova, 76 asistencija te 152 boda, a ta 152 boda u sezoni srušiti će tek Wayne Gretzky deset godina kasnije. Samo su četiri igrača, osim Esposita, u povijesti lige uspjela ostvariti 150 ili više bodova u jednoj sezoni, a to je pošlo za rukom Gretzkom (ukupno devet puta: '80./'81. - 164, '81./'82. - 212, '82./'83. - 196, '83./'84. - 205, '84./'85. - 208, '85./'86. - 215, '86./'87. - 183, '88./'89. - 168, '90./'91. - 163), Mariju Lemieuxu (ukupno četiri puta: '87./'88. - 168, '88./'89. - 199, '92./'93. - 160, '95./'96. - 161), Steveu Yzermanu ('88./'89. - 155) te Bernijeu Nichollsu ('88./'89. - 150). A samo je pet igrača uspjelo postići 76 ili više golova u jednoj sezoni (Gretzky, '81./'82. - 92 te '83./'84. - 87, Lemieux - '88./'89. - 85, Brett Hull, '90./'91. - 86, Teemu Selänne, '92./'93. - 76, Aleksandr Mogilny, '92./'93. - 76).

Te iste sezone ('70./'71.) Esposito je postavio rekord i po broju udaraca na gol s 550, a taj rekord i danas stoji. Najbliže tom rekordu došao je Rus Aleksandr Ovečkin kada je u sezoni 2008./2009. uputio 528 udaraca na protivnički gol, a Ovečkin je jedini igrač koji se uspio približiti Espositu unutar 100 udaraca od njegovog rekorda.

Esposito tu nije stao već je i u iduće četiri sezone ostvario preko 100 bodova uključujući i 145 bodova (68+77), u sezoni '73./'74. Uz jednog od najboljih igrača u povijesti NHL-a, Bobbyja Orra, te brojne druge nadarene igrače, Bruinsi su jednostavo bili predodređeni za osvajanje Stanley Cupa. Esposito i Orr rušili su rekord za rekordom te postavili nove od kojih neki i danas stoje netaknuti. Iste sezone kada je Esposito ostvario 152 boda, Orr je postigao 37 golova uz 102 asistencije te 139 bodova. Ove 102 asistencije stoje kao rekord i danas kad su u pitanju braniči kao i tih nevjerojatnih 139 bodova. Na prva četiri mjesta igrača s najviše ostvarenih bodova u sezoni '70./'71. bili su igrači Boston Bruinsa. Esposito, naravno, prvi, Orr drugi, treći je bio Johnny Bucyk (51 gol uz 65 asistencija te 116 bodova), a četvrti Ken Hodge (43 gola uz 62 asistencije te 105 bodova).

A kada su Bruinsi 1972. godine osvojili svoj drugi naslov u tri godine, činilo se kako će ta momčad još godinama vladati ligom te osvojiti još nekoliko naslova, no to se ipak nije dogodilo. Uz to što je ta momčad bila prepuna talenata bila je i vrlo nedisciplinirana. Esposito je i danas uvjeren kako su tih godina morali uzeti još poneki naslov: "Ta je momčad bila nedisciplinirana. Bili smo talentirani, ali bili smo i mladi te smo voljeli tulumariti. Trebali smo osvojiti barem četiri ili pet naslova u nizu, ali nismo jer smo se previše voljeli zabavaljati".

U iduće četiri sezone u Bruinsima Esposito tako nije uspio osvojiti još poneki naslov, a krenuli su i problemi s ozljedama Bobby Orra te se momčad polako počela raspadati. U sezoni '75./'76. Bruinsi su poslali Esposita u New York Rangerse, a jedan od glavnih razloga za taj potez bio je i taj da Esposito nije želio pristati na smanjenje minutaže što je njegovom tadašnjem treneru, legendarnom Donu Cherryju, predstavljalo velike probleme: "Esposita niste mogli maknuti s leda osim ako niste imali kakvu kuku prikačenu za njega. Promijenio bih sve tri linije napadača, a Esposito je to čitavo vrijeme bio na ledu. Jednostavno nije htio izaći s leda", rekao je Cherry. A Esposito je objasnio zašto je tome bilo tako: "Današnji igrači odrade svoje smjene u samo 35-40 sekundi. Dovraga, ja sam se tek zagrijao nakon 40 sekundi".

Za njegov odlazak u New York Rangerse, koji su bili veliki rivali Bruinsa, veže se i jedna zanimljiva anegdota. Naime, Don Cherry i Bobby Orr došli su u Espositovu hotelsku sobu priopćiti mu vijest o tome da je mijenjan u Rangerse. Esposito je već duže vrijeme znao da ga se Bruinsi žele riješiti, ali nije znao u kojoj će momčadi završiti. Esposito je nervozno sjedio na svom krevetu dok je Orr stajao pored hotelskog prozora:

Cherry: "Phil, žao mi je, ali morali smo te mijenjati u drugi klub".

Esposito: "U redu, znam. Ali ako mi kažeš da ste me poslali u New York, bacit ću se kroz ovaj prozor".

Cherry: "Bobby, otvori prozor!".

U šest sezona provedenih u Rangersima Esposito je jednom stigao do finala Stanley Cupa ('78./'79), no njegova je momčad u tom finalu poražena s ukupnih 1-4 od strane Montreal Canadiensa. Iako u dresu Rangersa niti jednom nije ostvario sezonu sa 100 ili više bodova, Esposito je ipak ostao jedan od najboljih napadača lige. Iste sezone kada je s Rangersima nastupio u finalu, Esposito je završio kao treći na ljestvici igrača s najviše ostvarenih bodova u doigravanju. Postigao je osam golova uz 12 asistencija te 20 bodova kao i njegov suigrač Don Maloney. Ispred Esposita i Maloneyja ostao je samo sjajni duo Montreala, Jacques Lemaire (11 golova i 12 asistencija te 23 boda) te Guy Lafleur (deset golova i 13 asistencija te 23 boda). Esposito je tada imao 37 godina.

Esposito je veliku karijeru okončao nakon 18 sezona u kojima je odigrao 1.282 utakmice te je postigao 717 golova, 873 asistencije te 1.590 bodova, a u trenutku umirovljena ispred njega je po golovima i bodovima bio samo legendarni Gordie Howe (801 gol, 1.049 asistencija te 1.850 bodova) dok je po broju asistencija Esposito bio treći iza Howea te bivšeg suigrača iz Chicaga, Stana Mikite (541 pogodak, 926 asistencija te 1.467 bodova). Veliku većinu od svojih 717 pogodaka Esposito je postigao usidren ispred protivničkog gola, a jednom je prilikom rekao: "Lako je zabiti gol. Jednostavno staneš ispred protivničkog gola, primiš svoje batine i pucaš na gol". Esposito je 1984. godine primljen u Kuću slavnih, a 1987. godine Boston Bruinsi umirovili su legendarni dres s brojem sedam. U tom je trenutku za Bruinse igrao Ray Bourque, jedan od najboljih braniča u povijesti te igrač koji će u Bruinsima provesti 21 sezonu. Bourque je također nosio broj sedam na leđima, no te večeri Bourque je doklizao do Esposita te sa sebe skinuo dres s brojem sedam, predao ga Espu te rekao: "Ovo je tvoje, veliki momče. Nikada nisam tražio ovaj broj, niti sam ga ikada želio. Taj broj nikada nije bio moj niti je ikada trebao biti". Bourque je nakon toga do kraja karijere nosio broj 77, a Esposito je bio vidno taknut potezom Raya Bourquea: "To je bio najveći trenutak moje karijere. Bez sumnje. Svaki puta kada odem na utakmicu vidim svoje ime ispod krova dvorane, a tamo će zauvijek i ostati. To je fantastično. Bolje od ičega drugog što mi se dogodilo u karijeri".

1972. godine Esposito je sa šest golova, sedam asistencija te 13 bodova predvodio reprezentaciju Kanade do naslova u seriji od osam utakmica protiv SSSR-a. Sistem je bio takav da su prve četiri utakmice odigrane u Kanadi (Montreal, Toronto, Winnipeg te Vancouver) dok su ostala četiri susreta odigrana u tadašnjem Sovjetskom savezu, u Moskvi. Poslije poraza Kanade u četvrtoj utakmici (3:5), publika u Vancouveru izviždala je domaće igrače, a to je toliko naljutilo Esposita koji nije mogao vjerovati što se događa. Odmah nakon utakmice dao je intervju koji je zauvijek ostao upamćen u kanadskoj sportskoj povijesti:

Phil Esposito ostvario je nedvojbeno veliku karijeru. Dva je puta u karijeri osvojio nagradu Hart za najboljeg igrača lige, pet puta nagradu Art Ross za igrača s najviše ostvarenih bodova u sezoni, dva puta nagradu Lester B. Pearson (danas ta nagrada nosi imena Teda Lindsaya) za najboljeg igrača lige po izboru igrača, osvajač dva Stanley Cupa, a deset je puta izabran i za nastup na All-Star susretima. Bio je idol mnogim kasnijim igračima i zvijezdama NHL-a, a s njim biste mogli sate i sate provesti pričajući samo o hokeju na ledu. Esposito kaže kako i danas još uvijek sanja da je na ledu i da igra: "Ja još uvijek igram. U svojim snovima još uvijek igram. Zašto? Zato jer sam obožavao ovu igru. Zato jer sam obožavao igrati. I ako jednog dana prestanem to sanjati, pokrijte me zemljom jer je gotovo".

Foto: government.ru