Prvo finale Stanley Cupa između Chicaga i Bostona u "stogodišnjoj" povijesti NHL-a: Odluka tek u sedmoj utakmici?

Chicago Blackhawksi, u "regularnom" dijelu NHL-a najbolja momčad lige, prvi nositelji Zapada i cijelog doigravanja te osvajači Clarence S. Campbell Bowla, trofeja za najbolju momčad Zapadne konferencije, u ovoj su sezoni ponovno, po drugi puta u zadnje tri godine stigli do finala Stanley Cupa. Konzistentno, sigurno i suvereno, odličnom momčadskom igrom u "bljeskove" zvijezda tijekom cijele sezone; uz samo jednu malu crnu rupu u doigravanju - Detroit Red Wingse i 3-1 deficit u seriji nakon prve četiri utakmice - te porušivši pritom nekoliko već milijun puta spominjanih rekorda. Impresivno.

Boston Bruinsi, pak, s druge strane, stoje nasuprot ekipi Joela Quennevillea. Također su najbolja momčad Istoka i osvajači Prince of Wales trofeja nakon izbacivanja Penguinsa u finalu Istočne konferencije "metlom" od 4-0 u seriji. Premda su krenuli s "tek" četvrte pozicije nakon "regularne" sezone, koja je, pokazalo se, bila i više nego nerealna, dogurali su borbeni i jaki Bruinsi do finala NHL-a, i to kao i Chicago - drugi puta u tri godine, čak i dvije. Uz sve prepreke, ozljede, slabu konstantu i oscilacije kroz sezonu, uz bombaški teroristički napad u svom gradu, sedam utakmica protiv objektivno puno slabijeg Toronta... 'Fajterski' - kakva momčad Claudea Juliena i jest.

No, tko će pobijediti u tom finalu NHL-a? Tko će odnijeti Stanley Cup za 2013., "krnju" i lockoutom skraćenu sezonu, u kojoj, više puta dokazano, opstaju samo najjači?

Bit će to sigurno američka momčad, klub iz Original six ere, osvajač Stanleyjeva trofeja i povijesni gigant - no hoće li to biti momčad iz Illinoisa ili Massachusettsa?

Zašto će pobijediti Chicago?

Kada netko spomene Chicago Blackhawkse - prvo što pada napamet jest - najbolja momčad u ligi. Dokazano. Hawksi uz Pittsburgh bez konkurencije imaju po imenima najjaču i jednu od najefikasnijih momčadi svijeta. Prva napadačka linija je užasno jaka i "zvjezdana", ali i iskusna. Prva petorka općenito može pobijediti bilo koju momčad na svijetu, a druga napadačka linija može jednako efikasno igrati u oba smjera, dok su niske linije Chicaga također iznimno kvalitetne, pogotovo što se obrane tiče.

Chicago je i momčad koja ima odličnog i iskusnog trenera, koji ga je već jednom odveo do Kupa lorda Stanleyja, i to ne tako davne 2010. godine. To je najizbalansiranija ekipa NHL-a, ekipa koja dokazano može i pobjeđivati u serijama (početak sezone i srušen rekord u uzastopnim utakmicama bez poraza unutar 60 minuta) i okretati rezultat iz gubitničke u pobjedničku poziciju ( polufinale konferencije protiv Detroita).

Ekipa iz Vjetrovitog grada ima jača imena i bolje igrače te individualce od Bostona. Ima fantastičnog Patricka Kanea, koji je više puta dokazao koliko je opasan; mlad, ali iskusan - igrač "s mudima" i u najboljim godinama. Pravi igrač odluke i goalscorer, koji je 2010. godine odlučio finale pogotkom u produžetku protiv Philadelphije, a isto učinio i prije nekoliko dana još uvijek aktualnim prvacima iz Los Angelesa uvevši pritom svoj klub i veliko finale NHL-a. Ima jednog Jonathana Toewsa, kapetana koji više u ovom doigravanju (u kojem je iz 51 šuta postigao tek jedan pogodak), više radi one vrlo bitne "male stvari" - napada, agresivan je, oduzima pakove, osvaja bulije, backchekira i forecheckira, opasan je u specijalnim timovima, uzima pakove na plavoj, predvodi momčad.

Ima jednog iskusnog Mariana Hossu, prekaljenog osvajača dva Stanleyja, koji može zabiti iz bilo koje pozicije i "iz ničega". Bekovski par Duncan Keith - Brent Seabrook najbolji je par na svijetu, što je više puta dokazano. Najduže igra zajedno, besprijekoran je u oba smjera, siguran, čvrst i s puno "čitanja" i razumijevanja među sobom. A tu su još i Michael Frolik, Dave Bolland, Patrick Sharp, Michal Handzus, Niklas Hjalmarsson, Viktor Stalberg, igrači koji u svakom trenutku mogu odlučiti utakmicu, te Bryan Bickell, koji je u najboljoj formi u zadnje vrijeme od svih igrača ekipe iz Illinoisa od kojih je čak devetorica koji su prije tri godine već jednom osvojili "Sveti gral". Naravno, na golu je i Corey Crawford, ništa slabiji od vratara Bostona, golman koji je dosad u doigravanju primio najmanje pogodaka u prosjeku (1.74 po utakmici) i koji će uvelike odlučivati seriju - dakle ne da bi mogao odlučivati, nego će odlučivati. Jer bit će ovo serija u kojoj će obrane biti jednako važne kao i napad, ako ne i važnije.

Zaključno, Chicago ima bolju momčad, napadače i ofenzivu, veći zamah i čini se jači karakter. Ima ogromnu, možda i najveću prednost u domaćem ledu i činjenici da će se u United Centreu igrati posljednja, sedma utakmica doigravanja - ako do nje dođe. U prednosti je u tome što se uz bolji napad može osloniti i na obranu te vratara, što Pittsburgh nije mogao, te ogromno samopouzdanje nakon sezone odigrane gotovo bez greške i bez "crnih" razdoblja, dok je sve ostalo barem u izjednačenoj poziciji u odnosu na Boston.

Zašto će pobijediti Boston

Brojke i povijest. To su dva najveća argumenta momčadi iz TD Gardena, koja definitivno ima i svoje kvalitativne argumente u srazu s Blackhawksima, međutim, u sportu gdje je "praznovjerje" uvijek važna karika u svim važnim utakmicama, Boston je protiv Chicaga neprikosnoven. Iako se te dvije momčadi u svojoj gotovo stogodišnjoj povijesti - jer Boston je osnovan 1924. godine, a Chicago 1926. - baš nikad nisu susrele u finalu NHL-a, premda su obje iz Original six ere, u drugim susretima tijekom godina, Boston je uvijek, ali baš uvijek bivao bolji i uspješniji.

Tako primjerice Bruinsi imaju skor od šest pobjeda i dva poraza protiv Chicaga u posljednjih devet godina, dok ove sezone još nijednom nisu igrali međusobno. Jednu su od tih utakmica izgubili na penale, a posljednja je isto bio poraz, na domaćem ledu 2010., 7. siječnja kada su Hawksi slavili uz 5:2. No, Bruinsi su uspješniji i što se tiče osvajanja Stanleyjevih kupova, imaju ih šest, naspram Chicagova četiri (samo dva nakon 1938. godine). Igrali su više finala (18:12) od Chicaga, a u međusobnim okršajima u NHL doigravanjima, iako nijedna serija nije bila u finalu, Boston ima pet pobjeda iz šest serija, od toga tri u eri best-of seven. Jedinu pobjedu u doigravanju u povijesti, Chicago je upisao 1975. godine kada se serija igrala na tri trijumfa, dok je Boston slavio u posljednjem okršaju - 1978. godine u četvrtfinalu, i to "metlom" od 4-0.

Uz sve to, već pet godina traje u NHL-u izmjenjivanje ekipa sa Zapada i Istoka na tronu lige. Od 2008. godine, kada je uspjeh Anaheima sa Zapada ponovio Detroit, traje rivalstvo i nadjačavanje konferencija. Tako je 2009. titulu osvojio Pittsburgh, a godinu kasnije upravo Chicago, da bi prije dvije godine prvak postao Boston, kojeg je naslijedio Los Angeles. Po tom ritmu, također bi Boston trebao slaviti u narednom finalu.

Međutim, gledajući kadar, Boston je samo malo slabiji po imenima i mogućnostima linija "na papiru", no i protiv Toronta i protiv NY Rangersa i protiv Pittsburgha Boston je pokazivao da zna kako "čupati" pobjede u play-offu. Julien je premda često podcjenjivan, jednako dobar trener kao i Quenneville, Patrice Bergeron je najbolji defenzivni centar lige, "eksplodirao" je ponovno David Krejči, koji s 21 bodom i devet golova predvodi listu igrača u ovogodišnjem doigravanju, a zanimljivo, 2011. je također on, s 25 bodova, bio najbolji igrač doigravanja kada je Boston osvojio Stanley Cup. Tu su još najbolji branič svijeta, Zdeno Chara, definitivno ponajbolji plugger svijeta, Nathan Horton, neugodni novaci Bostona, koji mogu biti "asevi iz rukava", Torey Krug i Matt Bartkowski, kao i Brad Marchand, Milan Lucic, Tyler Seguin, Dennis Seidenberg, ukupno 16 igrača (nasuprot devet Chicaga) koji imaju iskustvo osvajanja lige s ovom ekipom i u ovom sustavu, ali i neki koji su ga osvajali ranije, kao Jaromir Jagr, koji se nakon točno 21 godine i svoja dva uzastopna Cupa s Penguinsima vratio u veliko finale. I vjerujte, iako ne briljira u doigravanju i iako je zabio samo dva gol dosad, upravo je on igrač koji bi mogao donijeti prevagu baš sada kada je najpotrebnije, možda i odlučiti finale.

Također, Tuukka Rask, kao vratar mora biti spomenut jer je sigurno trenutno ponajbolji vratar svijeta. Iako statistika tako baš i ne govori, dojam je da je Rask u ovom doigravanju bolji od Crawforda - s više važnih obrana, više "čuda" i simultanki u više važnih utakmica. Po postotku je najbolji vratar doigravanja, odmah iznad Crawforda, ali to su nijanse. Ono što je bitno i što radi razliku jesu - brojke, povijest, iskustvo koje je kod Bostona i veće od čikaškog, obrana i nevjerojatan karakter za pobjeđivanje u najvećim utakmicama koji je Boston već toliko puta dokazao. A to je sve što B'si imaju na višoj razini od svojih "zapadnih" suparnika.

Konačna odluka

NHL liga u sezoni 2012./2013. unatoč svim problemima, kraćenju sezone, ozljedama igrača, lockoutu i slično, definitivno je dokazala da je trenutno najjača ikad, čak i najjača liga u gledajući sve sportove ako se kao kriteriji uzmu izjednačenost na najvišoj mogućoj razini, neizvjesnost, zanimljivost, atrakcija - a to je ono što je važno. Za nagradu, svi fanovi dobili su finale dvije objektivno najjače ekipe u ovom trenutku; psihički, fizički i u igri u oba smjera. Prvo finale između tih dviju ekipa iz Original six ere, osvajači Presidents Trophyja protiv nepobjedive i nepokolebljive generacije Bruinsa i prvaka Zapada drugi put u tri godine - sigurno je finale koje će napisati povijest i ostati upamćeno za sva vremena, iz mnogo razloga koji su vidljivi već sada, ali i onih koje će akteri pokazati na ledu.

Prognoza: Pobjeda Bostona 4:3; zbog povijesti i brojki koje rijetko varaju, zbog veće uzlazne putanje u formi, zbog obrane i Raska, zbog većeg iskustva 16 igrača koji su osvojili NHL 2011., zbog onoga što su napravili napadu Penguinsa, najjačem na svijetu, zbog onoga što su napravili Canucksima u Vancouveru 2011., zbog Bostonstronga, zbog "praznovjerja", zbog osjećaja... Usprkos svim prognozama tamošnjih stručnjaka na čelu s Danom Rosenom, koji predviđaju (12:7) pobjedu Chicaga...