Erik Spoelstra je dokaz da krv, znoj i suze donose rezultate

Na svoju sreću niti Riley niti njegov pulen na klupi domaćih nisu morali odgovarati na navedenu poštapalicu. No, je li Erik Spoelstra dovoljno dobar? Radi li se o izvanserijskom talentu na mjestu trenera kako to već nekoliko godina tvrde njegovi igrači i šefovi? Ili se možda radi o čovjeku koji se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim igračima? Ili "marioneti" peterostrukog prvaka Rileyja? Nakon drugog naslova u tri godine s "Velikom Trojkom" jednostavno je sastaviti nekoliko redaka u kojima će 42-godišnjak koji je na klupi Heata od 2008. (treći najdulji staž trenutno iza Popovicha i Riversa) ispasti mladi Phil Jackson ili Red Auerbach.

Putovanje bez cinizma i preuveličavanja najbolje je rješenje za analizu njegova dosadašnjeg rada i mogućnosti koje mu se pružaju u budućnosti. Cesta sustava igre koji se posebno u obrani iskristalizirao u posljednjih nekoliko godina. Te staza odnosa prema i uspostavljanja autoriteta nad zvijezdama i "pomoćnim" igračima koja je "prokopala" temelje pitanjima navedenim samo nekoliko linija ranije.

Formativne godine, Tamnica i uvod u velike uspjehe

Erik Spoelstra košarkaške gene ima zapisane u svojoj krvi. Djed mu je bio sportski novinar, a otac Jon Spoelstra radio je u marketinškim odjelima nekoliko NBA franšiza. Zbog toga ne treba čuditi činjenica kako je mladić koji je odrastao u gradu koji košarku voli do bolne iznemoglosti, Portlandu odlučio izaći upravo na drveni teren kao svoje prvo i posljednje borilište. Rođen 1970. imao je nepunih sedam godina kada su Trail Blazersi pod vodstvom trenera Jacka Ramsaya prvi i posljednji put podigli trofej pobjednika NBA lige. Samo tri godine kasnije Ramsay je mladom Eriku uručio svoju knjigu prije klupskog piknika u kojem su sudjelovali i Spoelstre. Sudjelovali i svjedočili gotovo fanatičnoj posvećenosti glavnog trenera Blazersa.

Prije ručka trebalo je obaviti istezanje i jednu "rundu" joggiranja. U to su bili uključeni svi, igrači, treneri, djelatnici i djeca. Posvećenost nije prestajala odlaskom s treninga ili dolaskom na piknik. Bila je to jedna od prvih velikih sportskih lekcija koja je počela oblikovati sportsku karijeru današnjeg glavnog trenera Miami Heata. Međutim, proći će gotovo 27 godina prije nego li Erik zasjedne na svoju sadašnju funkciju. Ti dani nisu bili ispunjeni sjedenjem i razmišljanjem već krvavim i nepokolebljivim radom.

Još od srednje škole gdje je igrao razigravača. Ne samo igre radi već da bi pokazao koliko može postići. Taj mentalitet upornosti odveo ga je prije maturantske godine na ljetni kamp darovitih igrača na sveučilištu Princeton. U danima koji su uslijedili loptama je "hranio" Alonza Mourninga, pokušavao izbjeći sirovu snagu Shawna Kempa i shvatio kako njegov put prema uspjehu vjerojatno neće ići preko igračke uloge na NBA parketima. Tu lekciju vrlo brzo mu je usadio budući razigravač Sacramento Kingsa, Bobby Hurley. Čitavo ljeto bio je korak iza Hurleyja koji je fizički i talentom odudarao od čitave svoje generacije.

Ali to nije značilo da Spoelstra neće zaigrati na sveučilišnoj razini. Bio je "dovoljno" dobar da mu University of Portland ponudi stipendiju. U godinama koje su uslijedile čekala ga je jedna od najbolnijih lekcija koje je ikada doživio. Na turniru Zapadne konferencije u dvorani Gersten Pavilion njegova momčad igrala je protiv LMU-a. Nakon efektnog zakucavanja igrač suparničke ekipe Hank Gathers na povratku u obranu samo je kolabirao na manje od metra od jedinice tima iz Portlanda. "Kada je pao na pod činilo se kao da vrijeme teče usporeno. Bio sam zaleđen u tom trenutku. Još se sjećam kako je zvučala potpuna tišina u dvorani. Prodorna tišina, jednostavno jezivo. Nikada to neću zaboraviti." - prisjetio se 2011. u intervjuu za ESPN Spoelstra.

Samo tri godine kasnije Erik Spoelstra nalazio se u Njemačkoj. Bio je pomoćnik trenera u niželigaškom klubu i preuzeo na sebe dužnost trenera podmlatka kluba. Na gotovo najteži način naučio je kaos nerazumijevanja njemačkog i organizacije tinejdžera organizirati u košarkašku cjelinu. Djeca su trenera naučila jezik, a on njih kako košarka prelazi sve barijere. Bile su to dvije sezone u kojima je naučio toliko mnogo na tako neočekivanom mjestu i već u ljeto 1995. ponovno se našao u SAD-u.

Miami Heat je u tom trenutku bio tek sedam godina "stara" franšiza koja se spremala za NBA Draft i nedostajalo im je stručnih ljudi koji bi obavljali razne poslove u pripremi za sve što jedan takav izbor podrazumijeva. U isto vrijeme Joe Spoelstra tražio je mjesto u SAD-u na kojem bi njegov sin mogao stažirati i skupljati iskustvo. Kada je nazvao ekipu iz South Beacha rečeno mu je kako imaju mjesta u organizaciji prije drafta i da Erik može uskočiti kao ispomoć, ali da nikako ne mogu garantirati njegovu budućnost. Sin Spoelstra oduševljeno je pristao i tako započeo epizodu koja će ga odvesti u svijetlu budućnost.

No , put do mjesta glavnog trenera nije bio lak. Nakon što je odradio tih nekoliko tjedana budućnost u redovima Heata ponovno mu je postala nesigurna, ali u organizaciji se otvorio novi odjel i s njime novo radno mjesto za mladog i ambicioznog Spoelstru. Naime, Heat do tada nije imao video odsjek. Jednako kao što ni mladić iz Portlanda nije imao nikakvog iskustva s uređivanjem i analizom snimki. U podrumu dvorane raščišćena je jedna malena prostorija i uprava kluba odlučila je priliku da u njoj radi dati ambicioznom stažistu.

Četiri godine Spoelstra je proveo u Tamnici kako su taj prostor "od milja" zvali svi koji su u njemu radili. Četiri godine analize obrana, efikasnosti napadačkih akcija, pojedinih igrača i posebno pick-and-roll obrane vlastite momčadi. Svaka snimka trebala je biti analizirana, sortirana, uređena i poslana trenerima, bili oni na putu ili kod kuće. Nerijetko je Toyota karavan koju je tada Spoelstra vozio u sitne noćne sate stajala ispred aerodroma kako bi mladi suradnik Heata mogao poslati snimku stručnome stožeru na gostovanje iz jedine postaje pošte koja je još radila.

Krvavi rad daleko od svjetla dana počeo se isplaćivati 1999. kada je Pat Riley odlučio Eriku dati posao skauta zaduženog za protivnike. Nakon gotovo pola desetljeća "zarobljenosti" u jednoj malo prostoriji Spoelstri se život promijenio za 180 stupnjeva i putovanja su postala njegova svakodnevica. U tom trenutku počela se graditi veza između njega i legendarnog trenera koji je prepoznao "nešto više" na licu u potpunosti posvećenog mladića. Riley se nije prevario. Iz analize u analizu dobivao je mnogo više od onoga što je na početku očekivao.

Za njega je razlika bila vidljiva otpočetka: "Bile su to stvari koje ne očekujete od pomoćnog trenera ili skauta. Bilo da je bila riječ o izvještaju po pitanju nekog igrača, nečega što se ticalo konkretnog protivnika, citata iz knjige koju je nedavno pročitao ili odreska novinskog članka. Sve to mnogi ljudi ne bi dali glavnom treneru kao materijal. Te godine provedene u Tamnici i na mjestu skauta formirale su ga više nego bi bilo koji posao drugi posao mogao. Morao je zaviriti u taktičke postavke i skroz im se posvetiti. Bio je to najbolji trening kojeg je mogao dobiti."

Izgradnja reputacije i vlastitog sustava

Sve što je u prvih šest godina karijere pokazao svojim nadređenima Spoelstru je 2001. dovelo na mjesto direktora skauta. Sljedećih pet godina Erik je proveo u još posvećenijem pečenju svog zanata. Prilika da dođe još bliže prvom planu pružila mu se 2003. Heat je te godine na draftu izabrao Dwyanea Wadea i sa Stanom Van Gundyjem na mjestu glavnog trenera se spremao za ozbiljniju ulogu u NBA ligi. Mlada zvijezda u usponu s brojem tri na leđima trebala je biti okosnica nove i uspješne momčadi, ali Dwyaneov skok šut bio je u najmanju ruku nedorađen.

Uz trenerovu podršku Spoelstra je imao novu misiju. Doraditi najvažniji nedostatak u igri igrača u usponu. Iz dana u dana i treninga u trening Spoelstra je Wadeu pokazivao kako ući u šut i protivničkog igrača te kao u sve to uklopiti fintu po kojoj je dan danas kapetan Heata toliko karakterističan. Bio je to proces koji je plodove počeo donositi iduće 2004. godine. U produžetku utakmice protiv Utah Jazza Wade je pogodio "istrenirani" šut za pobjedu i odmah se prisjetio svih onih dana koje proveo vježbajući ga sa Spoelstrom.

Takva posvećenost zadatku i igračima donijela mu je 2006. mjesto pomoćnika glavnom treneru u šampionskoj sezoni Miami Heata. Samo dvije godine nakon toga s 37 godina Erik Spoelstra našao se na klupi momčadi u čijim redovima je gradio svoju karijeru od samih početaka. Većina javnosti bila je zbunjena ovim potezom Pata Rileyja. No, ostatak lige nije bio ni najmanje zbunjen. Većina uprava protivničkih klubova jako su dobro znale tko je Spoelstra. Znale su za njegov radni elan i sve što je postigao od samog početka. Znale su sve o njegovoj taktičkoj potkovanosti i upornosti kojom je osvajao sve ljude oko sebe.

Dvije sezone Heat je pod njegovim vodstvom proveo oko sredine Istočne konferencije. Oba puta ušavši u doigravanje, ali zapevši u prvome krugu. I tada je LeBron James donio svoju Odluku te s Chrisom Boshom završio u Miamiju. Nakon gotovo cirkuskih obećanja navijačima i javnosti teret ostvarenja svih ciljeva pao je na leđa treneru koji je tek ušao u svoju treću sezonu. Situacija se nije pokazala ništa boljom kada je ova Supermomčad započela sezonu s omjerom od devet pobjeda i osam poraza. Doda li se tome "slučajni" sudar između Jamesa i Spoelstre u Dallasu medijska oluja mogla je početi.

Bila je riječ o oluji koja bi se pojačavala nakon svake malo slabije partije ili poraza, ali i dalje nije udaljavala Spoelstru od mjesta na koje je zasjeo. Umjesto toga mladi je trener gradio respekt kod svojih igrača i dovodio ih u situacije u kojima su mogli pobjeđivati. Ali njegove trenerske sposobnosti i taktička potkovanost u prvoj sezoni "Velike Trojke" doživjele su neuspjeh na najvećoj mogućoj pozornici. Iako je vrlo lako ustvrditi kako je Heat seriju od Dallas Mavericksa izgubio zbog LeBrona Jamesa i njegove neraspoloženosti u ključnim trenucima istina je da je barem jednako toliki teret trebao pasti na Spoelstrina leđa.

Nemogućnost da svoju najveću zvijezdu kretanjima suigrača izvuče iz izolacije daleko od koša, dominacija Tysona Chandlera pod košem gdje je neometan dočekivao protivnike te potpuna obrambena nespremnost na igru Dirka Nowitzkog, Jasona Terryja i Jasona Kidda dovela je do poraza koji je obilježio dotadašnje karijere njega i njegove ekipe.

U godini koja uslijedila Heat je zbog fizičkih predispozicija svojih igrača i uvođenja snažnijeg pritiska na igrače s loptom dominirao u obrani i protivnike uništavao tranzicijom. No, za doigravanje takva igra neće biti dovoljna. Bilo je potrebno nekoliko šuterskih simultanki Jamesa za prolaženje Boston Celticsa, ali utakmice protiv Oklahoma City Thundera bile su mnogo manji problem nego što je bilo tko očekivao. Spoelstrina zasluga bile su uloge igrača koji nisu bili u prvom planu. Prolasci ispod koša, razbijanje blokova u reketu i oslobađanje prostora za Wadea i Jamesa koji su ulascima i šutevima s poludistance razarali protivnika.

U obrani je Heat postao još agresivniji. Obrana pick-and-rolla postala je fokus svih kretanja te upravo ono nešto novo što je Spoelstra usadio u svoje igrače. Za takav odnos prema igri na oba terena trener Heata je trebao odgovorne i iskusne pojedince koji su bili spremni iskoristiti svaki i najmanji dani im prostor, ali biti i taktički disciplinirani u svakom mogućem trenutku.

U sezoni u kojoj je osvojio svoj drugi naslov kao glavni trener Spoelstra je pred sobom imao još teži zadatak. Nedostatak kvalitetnog igrača na centarskoj poziciji morao je nadoknaditi obrambenim spuštanjem Bosha na protivničke centre te pojačanim pritiskom na vanjske igrače i još kvalitetnijim branjenjem pick-and-rolla. LeBron James najčešće bi u obrani bio zadužen za najkvalitetnijeg protivničkog vanjskog igrača dok bi igrač na poziciji "četvorke" u obrani izlazio na poludistancu branio bilo kakve pokušaje ulaza protivnika. Igra Chrisa Andersena u obrani u finalnoj seriji protiv San Antonija najbolji je pokazatelj toga što Spoelstra želi nametnuti svojim igračima kao standard. Upravo zbog toga njegovi timeoutovi u kojima govori o odgovornosti imaju smisla. Često nije potrebno igračima crtati akcije već samo ih podsjetiti čega se moraju držati i na što nikada ne smiju zaboraviti.

U nedostatku igrača koji može kontrolirati prostor pod košem Heat će i dalje imati problema otvoriti ulaz u reket Jamesu i šuterima, ali dok god se Chalmers, Battier i igrači njihova kalibra budu držali plana kretanja u jednome će trenutku ostajati otvoreni na šutu. U većini slučajeva će moći i očekivati loptu od najboljeg igrača današnjice. A to je zadatak koji Spoelstra do sada najbolje radi. Otvara Jamesu što više mogućnosti na terenu, bilo da je riječ o dodavanju, šutu ili prodoru dok god broj šest predvodi Heat taktika koju je Spoelstra počeo razvijati morat će se vrtjeti oko njega. I 42-godišnjak iz Portlanda u saveznoj državi Oregon zbog te prilagodljivosti, volje za radom i uspjeha zaslužuje poštovanje košarkaške zajednice.

Foto - Wikipedia, Keith Allison