Berlinske Lisice odbile šeike i njihove milijune: "Ne želimo prodati dušu"

Hrvatski rukometni stručnjak Silvio Ivandija, inače i izbornik katarske kadetske reprezentacije, ostao je s El Quiyadom u posljednjem kolu bez titule prvaka, dok je u finalnoj utakmici Emir Kupa također poražen, od ekipe Al Sadda za koju su uspješno nastupali hrvatski rukometaši Janko Kević i Mario Tomić. Pobjednički sastav samo je nekoliko dana prije završne utakmice pojačao i legendarni španjolski vratar Jose Javier Hombrados.

Već je postalo općepoznato kako klubovi u Kataru nemilice troše novac na pojačanja te prema potrebi dovode igrače koji su spremni dio svoje karijere, makar i nekoliko dana, provesti na Arapskom poluotoku.

Dok je svima bila jasna odluka Islanđanina Olafura Stefanssona, koji je doslovno pred sami kraj svoje duge i bogate karijere otišao tamo iz gušta odigrati još koju utakmicu, pomalo je šokantna i iznenađujuća odluka bila sjajnog mladog Danca Nikolaja Markussena da iz redova Atletico Madrida, koji istina ima financijskih problema, usred sezone, prije završnih četvrtfinalnih ogleda njegove ekipe u Ligi prvaka, pojača katarski El Jaish.

Jednostavno, bio je to poziv koji se nije mogao odbiti, samo je pitanje koliko će u budućnosti katarski šeici spremni otići u nemoralnim ponudama ostalim najboljim svjetskim rukometašima kroz narednih godinu, godinu i pol dana prije održavanja idućeg Svjetskog prvenstva, koje se održava upravo u ovoj arapskoj zemlji.

"Cijelo natjecanje gubi smisao"

No, veliko je pitanje rade li to zaista zbog tamošnje promocije i razvoja ovog sporta i njihovih mladih igrača, kao pripremu za nadolazeću svjetsku rukometnu smotru ili čisto zbog njihove dokolice i zabave?

Nakon poraza u finalu Emir Kupa upravo je hrvatski trener na privremenom radu u kataru Silvio Ivandija otvoreno progovorio o nekim problemima tamošnjeg rukometa, odnosno o činjenici kako klubovi u svoje redove mogu dovoditi igrače kada i kako ih je volja: "Završili smo kao drugi u prvenstvu i Kupu, što na kraju i nije loše za ovaj mladi klub."

"Međutim, moram istaknuti kako mi se sustav dovođenja igrača koji je trenutno na snazi u Kataru nikako ne sviđa. Ponekad se pojačanja dovode samo nekoliko sati prije početka utakmice," istaknuo je hrvatski trener u razgovoru za dohastadiumplusqatar.com, pritom sigurno imajući u vidu angažman vratara Hombradosa, koji je u Al Sadd doveden samo za finale protiv Ivandijne El Quiyade i koji je naravno bio praktički čovjek odluke s 18 obrana u završnom obračunu za trofej u Emir Kupu.

"Pokazalo se kako takav sustav neke klubove dovodi u privilegirani položaj, tako i Al Sadd naprimjer. Bilo bi mi draže kada bi postojala točno određena dva ili tri prijelazna roka za dovođenje igrača. Jer, inače cijelo ovo natjecanje gubi smisao," zaključio je Ivandija.

U Katar po novac za liječenje

Zanimljiva je bila i ovosezonska priča Slovenca Boruta Mačkovšeka, sjajnog mladog igrača, koji je rukometni svijet ove sezone zadivio izdanjima za Celje Pivovarnu Laško u Ligi prvaka, kao i nastupima za slovensku reprezentaciju u njihovom osvajanju četvrte pozicije na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.

Mačkovšek je tijekom ove sezone pregovarao s nekolicinom bundesligaških klubova o ljetnom transferu, a iako se činilo kako će završiti u redovima Flensburga, 21-godišnjak je potpisao trogodišnji ugovor s Hannoverom.

Međutim, posebno je bilo zanimljivo vidjeti kako je Mačkovšek dva kola prije kraja slovenskog prvenstva napustio redove Celja te do kraja otišao upravo u katarski Al Sadd, čime je zbog klupskih obveza propustio posljednje dvije kvalifikacijske utakmice reprezentacije, gdje su Slovenci nakon domaćeg poraza od Bjelorusije ostali bez nastupa na europskoj smotri početkom iduće godine u Danskoj.

Slovenski lijevi bek imao je plemenite namjere i razloge, novac od kratkoročnog angažmana bio mu je potreban za liječenje bolesne tete, no, poznavajući trenutnu financijsku situaciju u svjetskom rukometu, uz nekoliko svijetlih iznimaka, većina klubova jedva krpa kraj s krajem te u bližoj budućnosti možemo očekivati sve veći i veći egzodus čak i najkvalitetnijih rukometaša prema Kataru, bez obzira na motive.

"Novac mi je potreban za kupovinu lijekova bolesnoj teti. U Celju nemam neka ne znam kako visoka primanja. Jedini razlog mog odlaska je teta, mislim kako će izbornik i suigrači iz reprezentacije razumjeti. Moja obitelj i njihovo zdravlje na prvom su mjestu," pojasnio je Mačkovšek svoju tadašnju odluku. Reprezentativni dug nacionalnoj izabranoj vrsti sada otplaćuje na Mediteranskim igrama, kao jedan od predvodnika ekipe.

Može li tko uopće zamjeriti igračima što u ovim teškim financijskim i kriznim vremenima za ovaj sport koriste priliku za brzinsko povećanje bankovnog računa? Pogotovo imajući u vidu kako i oni najbolji svjetski rukometaši zarađuju godišnje poput nekog ispodprosječnog košarkaša, čak i onog pod zagrebačkim Ciboninim tornjem.

Berlinske Lisice: "Nismo ničija igračka"

Klubovi su s druge strane u drugačijom poziciji. Osim isključivo o financijama, moraju brinuti i o svojim navijačima, lokalnoj zajednici, okruženju, ali i o dugoročnom razvoju i stabilnosti kluba.

Novac u cijeloj toj priči nije jedini i isključivi kriterij.

Prepoznali su to u Berlinu, gdje su odbili financijsku 'milostinju' katarskih šeika, prema nekim procjenama izdašniju od pet milijuna dolara.

Nije tajna kako niti njemačkoj Bundesligi, koja slovi kao najjača i najbolja rukometna liga na svijetu, većini klubova na cvjetaju baš ruže. U sličnoj poziciji su i Lisice, koje su se opredijelile kako će u narednom periodu veću pozornost posvetiti razvoju i afirmaciji svojih mladih igrača, umjesto angažmanu 'skupih' stranaca.

Imali su priliku uzeti katarsku 'vreću s parama', nastaviti dosadašnjim putem, možda i putem HSV Hamburga prema osvajanju Lige prvaka, međutim, ipak se u sportu ne može sve kupiti novcem.

"Krenuli smo zacrtanim putem od kojeg ne želimo odustati. Nedavno su nas posjetili katarski investitori, koji su htjeli kupiti klub. Ponuda je bila na stolu. Iz ekonomske pozicije to bi bilo uzbudljivo, jer bismo najmanje udvostručili naš budžet, s pet na više od deset milijuna eura. Možda bismo uskoro i osvojili Ligu prvaka, ali ne želimo prodati našu dušu. Nismo nečija igračka i bilo je to pitanje principa. Odlučili smo reći - ne," kazao je u nedavnom razgovoru za tagesspiegel.de sportski direktor berlinskog sastava Bob Hanning.

Pitanje je samo, je li otpor uzaludan?

Foto: Flickr / Doha Stadium Plus Qatar / Mohan