Mlada osječka momčad žudi za sezonom bez grčevite borbe za ostanak

U Osijeku se ovog ljeta događalo dosta stvari oko igračkog kadra. Klub ipak nije uspio zadržati standardne prvotimce Branka Vrgoća i Ivana Ibriksa, dok s Mislavom Lekom novi ugovor nije potpisan, vjerojatno zbog ideje da je stoperska pozicija dovoljno dobro pokrivena te da bi stvarao nepotreban trošak. Tako je najzvučnije pojačanje dolazak desnog beka Slavka Bralića iz Solina. Taj 21-godišnjak odigrao je odličnu sezonu u kojoj je bio standardni član prve momčadi viceprvaka 2. HNL, što nije promaklo Osječanima, a svoj veliki talent dokazao je i na pripremama.

Osim Bralića, obranu Osijeka pojačao je i stoper Mile Škorić, bivši član Osijeka, stvoren u osječkoj školi, koji je napustio klub kao ofenzivni vezni igrač, a vratio se kao vrlo dobar stoper te odmah izborio svoje mjesto u prvom sastavu. Dok se ne vrati ozlijeđeni kapetan Ivo Smoje, njegov partner u obrani bi trebao biti povratnik nakon ozljede, Saša Novaković, a za mjesto na lijevom boku trebali bi se boriti Borna Barišić i U19 reprezentativac Antonio Pavić.

Iako je pred sezonu kao glavni problem bila istaknuta vezna linija, u njoj nije došlo do nekih značajnijih promjena te bi glavno pojačanje trebao biti napokon zdravi Tomislav Šorša, a mnogo se očekuje i od otkrića ovih priprema, Karla Lulića, koji je tek ušao u prvu juniorsku godinu. Ovo bi trebala biti i prava sezona afirmacije za mladi i talentirani dvojac srednjih veznih, mladog reprezentativca Josipa Mišića te Domagoja Pušića, koji je već u protekloj polusezoni preuzeo ulogu glavnog igrača bijelo-plavog veznog reda.

Najveći problem Osijeka mogla bi biti realizacija, a trenutno poziciju prvog napadača drži povratnik Josip Barišić, no spominje se i mogućnost ponovnog angažiranja Gorana Ljubojevića koji već neko vrijeme trenira sa ekipom, tako da bi Osijekov napad ipak mogao doživjeti jedno veliko pojačanje. Osim spomenutog Barišića, za mjesto u napadu kandidira i nekolicina iznimno talentiranih bivših juniora, iz šampionske, i prije svega veoma efikasne, prošlosezonske momčadi.

Najveći hendikep je sigurno ozljeda leđa kapetana Ive Smoje, koja zahtjeva operaciju, te bi ovaj fanatični borac mogao propustiti cijelu jesensku polusezonu. Zato se radi na povratku još jednog bivšeg kapetana, Valentina Babića, također velikog borca i motivatora, no problem u njegovom slučaju je što ima još jednu godinu ugovora sa mađarskih prvakom Gyorom.

Trener

Tomislav Steinbruckner ponovno je dobio povjerenje Uprave, nakon što je prije tri godine brzopleto smijenjen sa mjesta trenera NK Osijeka. U međuvremenu nije imao značajnijeg angažmana, a najveći uspjeh mu je osvajanja kadetskog kupa 2012. godine s momčadi Osijeka. Neke od tih igrača će upravo ove sezone imati u seniorskoj momčadi. Ono što osječka publika pamti iz prošlog Štacinog mandata bila je veoma ofenzivna i efikasna igra, a posebno u pamćenju ostaje jesen 2009. godine, kada je Osijek u devet domaćih utakmica postigao ukupno 25 pogodaka. Iako je i onda imao poprilično mladu momčad, ova ekipa Osijeka se slobodno može nazvati "Štacine bebe", a na novom treneru je da ih barem po nekih nogometnim smjernicama prokuša učiniti sličnima onim najpoznatijim bebama, Sira Matta Busbya.

Iz pripremnih utakmica vidljive su neke konture nove Osijekove igre. Igra se mnogo više širi po bokovima te se pokušava do prilika doći uigranim kombinacijama i akcijama, pa čak i driblinzima, za koje se u mandatu Stanka Mršića činilo gotovo kao da su zabranjeni. Naravno, trebat će vremena za uigravanje nove momčadi, a kako je poznato da su mladi igrači skloni oscilacijama, najvažnije je treneru Steinbruckneru dati vremena i povjerenja te imati strpljenja.

Problemi i rješenja

Najveći problem NK Osijeka prošle polusezone bila je bezidejna igra prema naprijed te stvaranje veoma malo prilika za gol. Već sada na pripremnim susretima moglo se vidjeti da je ova ekipa dosta napredovala u tom segmentu, no pojavio se onaj stari problem, realizacija, odnosno mirnoća i koncentracija u prilici za pogodak. Napadačima Osijeka treba samopouzdanja, kojeg njega će donijeti pogoci, no ako se barem jedan napadač uspije raspucati, ovo bi mogla biti dobra sezona.

Drugi najveći problem je nedostatak iskustva. Nakon ozljede kapetana Smoje, ozlijedio se i drugi najstariji igrač, Hrvoje Kurtović, te bi u slučaju nedolaska Babića i Ljubojevića momčad mogla imati velikih problema u susretima koje je potrebno dobiti na rutinu. Bez ovih igrača, jedini članovi Osijeka koji imaju barem dvije godine standardnog igranja Prve lige u nogama su Tomislav Šorša i Josip Barišić, dok su druga dva "najiskusnija", Domagoj Pušić i Antonio Perošević, negdje na granici.

Također, momčadi nikako ne ide u prilog ni kraće pripremno razdoblje od uobičajenog te će trener još neke stvari morati popraviti unutar prvenstvenih utakmica.

Prva tri kola

U Ligi 10 je teško dobiti lagan raspored, no otvaranjem prvenstva kod Dinama Osječani čak mogu biti i zadovoljni, jer u prvo kolo mogu krenuti bez imperativa u nadi da mogu iznenaditi jaki Dinamo.

No, nakon Dinama slijedi domaća utakmica protiv oslabljene Lokomotive te gostovanje kod, ove sezone vjerojatno jednog od glavnih rivala, Zadra, i iz te dvije utakmice bi 4 boda trebala biti prioritet, za koliko-toliko zadovoljavajući uvod u sezonu.

Želje i nade

Jedina prava želja je osigurati mirnu sezonu, odnosno, sezonu bez borbe za ostanak. Za to bi bilo potrebno što prije odvojiti se od glavnih konkurenata, Zadra i Hrvatskog dragovoljca, i to upravo u međusobnim susretima protiv tih ekipa. Naravno, uvijek je lijepo imati ambiciju za nešto više te u glavama igrača sigurno tinja nada u borbu s Istrom, Lokomotivom i Slavenom za što bolji plasman. Također, ukoliko bude sreće pa krenu dobri rezultati, ova će ekipa, izgrađena na pobjedničkom mentalitetu mlađih kategorija, sigurno biti spremna prihvatiti takvu priliku.