Zagrebački rukometni lavovi nikad mlađi kreću u pohod na Europu

Croatia osiguranje Zagreb. Regionalni rukometni prvak. Prvak Hrvatske. Osvajač Kupa Hrvatske. Momčad je to koja je prije svega godinu dana ujesen najavila kako stvara onu pravu ekipu za budućnost punu mladih hrvatskih talenata i rukometnih nada. Momčad je to u koju je podosta rukometnih zaljubljenika pa čak i znalaca prošle godine u ovo vrijeme uistinu sumnjalo, no isto je to tako momčad koja je u toj sezoni "odrastanja" prošla zaista mnogo, od kaljenja s hrvatskim izbornikom do dokazivanja s novim trenerom s čvrstom idejom i poznavanjem mladih snaga.

Momčad je to i koja je u sezoni iza nas svojim mladim koracima u Europi mogla mnogo, a kažu nije napravila ništa jer ukoliko momčad CO Zagreba ne prođe skupinu Lige prvaka to biva neuspjeh. No, isto tako, momčad je to koja se upravo u vrijeme kada se trebalo dokazati na europskom tlu zapravo uigravala i upoznavala, čak i odmarala u nekim svojim karikama nakon svjetske smotre u Španjolskoj i napornog siječnja, kako bi do konca sezone pokazala zašto se tek nekoliko mjeseci ranije spominjalo kako je ona zalog za budućnost, vjera u bolje sutra i nada u dizanje trofeja Lige prvaka jednoga dana ili za godinu, dvije, tri.

Ukoliko ta momčad to nije dokazala onim posljednjim borbama u Europi protekle sezone zasigurno jest kada je kao jedno disala u Skoplju na Final Fouru SEHA lige. Zasigurno je to pokazala i u polufinalnom susretu s Meškov Brestom, a još više u nezaboravnom finalu u kojem je trebalo ostati na vrhuncu i u regularnih 60 minuta, i u produžecima, ali i mislima u mogućim sedmercima. Zasigurno jest to pokazala i svakom kapi znoja, svakim živcem utrošenim u tim posljednjim minutama finala u Makedoniji te svakim zasluženim osmijehom prilikom dizanja prvoga trofeja SEHA lige. A zasigurno je to dokazala i u narednih deset utakmica Premijer Lige za prvaka i dvije utakmice Kupa Hrvatske kada njenoj dominaciji nije bilo kraja.

Nova lica, nova imena, nov režim

Da će nova rukometna sezona u redovima CO Zagreba upoznati neka nova lica bilo je jasno još u srpnju, no tko su oni, točnije, što znaju na parketu u dresu ove ekipe trebalo je tek vidjeti u narednih mjesec dana priprema koje su krenule i pod novim stručnim vodstvom. Naime, iako su prošlu sezonu na klupi okončali trener Boris Dvoršek, Luka Panza te Mario Kelentrić u onoj koja starta za svega par dana mjesto pomoćnog trenera zauzeo je stari dobri znalac Zlatko Saračević, a u Zagreb je stigao i kondicijski trener Bojan Golub koji je svojim novim momcima nagovijestio naporniju Roglu no ikad.

Ono ipak ponešto važnije dogodilo se na samome terenu, točnije, ususret novoj sezoni hrvatski se rukometni prvak odlučio okrenuti samo hrvatskim rukometašima, hrvatskim mladim snagama i hrvatskim predvodnicima rukometne budućnosti za koju uistinu nema straha. U CO Zagreb se tako ovoga ljeta nakon posudbe u Dubravi, u kojoj je pokazao naprosto sve ono što zna, vratio mladi Ante Kaleb koji bi sada konačno trebalo dobiti zasluženu priliku koju će definitivno znati iskoristiti, a i sam je mnogo puta priznao koliko je željan dokazivanja u svome klubu.

Redove Poreča ovoga je ljeta napustio i pivot Teo Čorić koji bi svojom građom bez problema trebao osigurati mnoge prilike na crti i zaustaviti gotovo svakog tko mu se nađe na putu, a uz njega tu će u novoj sezoni biti i Leon Šušnja, donedavni član Moslavine, koji se također treba pokazati i dokazati. Vrijeme je ovoga ljeta bilo i da još jedan juniorski reprezentativac Hrvatske, mladi Sandro Obranović, napusti svoju dosadašnju ekipu, našički Nexe, te da se ogleda u društvu njegova vječitog rivala.

Uz sjajne hrvatske juniore u ekipu hrvatskog prvaka stigao je i krilni igrač Antonio Kovačević koji je već jednom dobio priliku u ovoj ekipi, kada je ona bila pod vodstvom Nene Kljaića, no ozljeda ga je tada spriječila da pokaže nešto više. Kao peto i posljednje pojačanje u Zagreb je stigao i lijevi vanjski igrač Josip Šandrk koji je branio boje Dubrave i mađarskog Balatonfuredija, a svojom visinom obećava odličnu igru u obrani, ali i isticanje u napadu.

Priprema, pozor, sad!

Zagreb, Rogla, Zagreb, Austrija, Njemačka, Zagreb, Grenoble, Zagreb, Novigrad, Zagreb. Mjesec dana priprema, velik broj gradova, još veći broj utakmica i još još veći broj treninga. Sve to kako bi ovi mladi igrači na najbolji način i najspremniji ušli u sezonu u kojoj kreću u obranu naslova regionalnog i hrvatskog prvaka te osvajača Kupa Hrvatske, ali ono možda i još važnije, sezonu u kojoj žele pokazati koliko mogu u Europi, dokazati da se mogu nositi i s onim najboljim ekipama iz samoga vrha europskog i svjetskog rukometa te žele onaj iskorak koji nije postignut sezonu ranije.

Upravo svi naporni treninzi, od onih na Rogli preko bazena, igrališta do hotelskih hodnika, koji su sada iza njih te svi pripremni dvoboji od njemačkih niželigaša preko austrijskog Linza do Celja, Maribora, Göppingena, RN Löwena, Chamberyja, Kielcea, Veszprema i drugih pravi su pokazatelj onoga što Dvoršekovi momci mogu u sezoni koja je pred vratima. Još bolji pokazatelj definitivno jest i prikazana igra te ostvarene pobjede i rezultati, za koje je, pak, sam trener najavio kako nisu najbitniji već je bitno bilo vidjeti na koga se može računati u novim europskim i inim pothvatima.

Iza Zagrebaša tako su slavlje nad Linzom i njemačkim niželigašima, peto mjesto na Kempa kupu gdje su Zagrebaši imali priliku ogledati se i s prvim ovosezonskim suparnikom u Ligi prvaka, slovenskim Celjem, te sjajno treće mjesto na izuzetno jakom Sparkassen kupu gdje je poražena treća momčad Europe, Kielce, a vidno su se dobro rukometaši Zagreba nosili i s još jednim konkurentom u Europi, mađarskim Veszpremom. Tu je još, dakako, i treće mjesto na turniru u francuskom Grenobleu te za sam kraj i osvojeni tradicionalni domaći turnir Istria kup u Novigradu gdje je na koncu nakon velike borbe svladan slovenski Maribor kao ona prava nagrada za sav uloženi trud u uistinu napornih mjesec dana iza njih.

Iz Kutije šibica u Sutinska vrela pa sve do Arene

Iako nova sezona sama po sebi donosi brojne novosti i sama momčad ih je pripremila nekoliko, a jedna od njih jest i ona koju je uvelike uvjetovao i novi sponzor u Regionalnoj ligi, Gazprom. Naime, upravo je novi sponzor načinio veliku promjenu u pogledu CO Zagreba, promjenu terena, promjenu dugogodišnje vjerne i domaće Kutije šibica u parket nove dvorane u Podsusedu, Sutinske vrele.

Nova pravila koja je uveo Gazprom dovela su rukometaše Zagreba u Podsused u uistinu odličnu dvoranu s oko dvije tisuće sjedećih mjesta, pravom rukometnom podlogom, posebnim LED ekranima i još mnogo čime uistinu sjajnime, a iako se svi nadaju kako će publika iz dosadašnje dvorane samo preseliti u novu u kojoj će i tamošnja publika dobiti priliku upoznati ove igrače, činjenica jest da je preseljenjem ostavljena jedna rukometna povijest i tradicija na Trešnjevci, Himalaji, u Kutiji. A koliko god postoji nada da će Sutinska vrela privući više od "50" rukometnih zaljubljenika po utakmici, još se jedne godine iznova postavlja pitanje gdje je onaj toliko obećavani rukometni dom...

Postavlja se zapravo pitanje kako momčad koja iz godine u godinu, iz sezone u sezonu, postiže sjajne rezultate kako na domaćem tlu na kojem je naprosto nedodirljiva tako i u novim natjecanjima poput Regionalne lige, ali i u onom najboljem i najelitnijem Ligi prvaka gdje se čak i s najmlađom ekipom bez velikih zvijezda može nositi s imenima poput Barcelone ili Füchse Berlina, još uvijek nema svoje pravo mjesto, svoj pravi i jedinstveni teren, svoj rukometni dom. Sportski kolektiv koji je u Zagreb donio brojne trofeje i uspjehe te su iz njega proizašli mnogi današnji i nekadašnji najbolji rukometaši svijeta uistinu zaslužuje mjesto gdje će se moći stopiti sa svojim navijačima kojih neće biti ni 50 ni 100 nego nekoliko tisuća i mjesto gdje će se moći stvarati nova rukometna povijest i nova rukometna tradicija i gdje će svi zajedno moći disati kao jedno i ispisivati novu povijest bio na terenu virtuoz poput Balića ili mladi i dokazani talent poput Luke Stepančića.

Pogled u bijelo-plave redove

U novu sezonu hrvatski i regionalni rukometni prvak ulazi s ponešto izmijenjenim stručnim stožerom, ali i dalje s idejom teškoga i napornoga rada koji će naposljetku polučiti one najbolje i zaslužene rezultate. U novu sezonu on ulazi i s ponekim novim licem, ali i velikim zalogom za budućnost, a prije svega s geslom kako će upravo na parketu bilo Sutinske vrele bilo Arene bilo Kutije šibica stasati jedan novi i najmlađi Zagreb predvođen samo i jedino hrvatskim rukometašima, bez stranaca, te samo i jedino hrvatskim nadama i talentima.

Upravo ti dečki, te nade i talenti već su jednu sezonu pokazali što sve znaju i koliko mogu uz one stare i iskusne nosioce igre. Jer jedan Stepančić nije bez razloga praktički sam nosio Zagreb na svojoj poziciji da bi pritom bio proglašen i mladom nadom europskog rukometa od strane Europske rukometne federacije, a dok su prošle godine to činili i Zagrebovi vratari, pri ulasku u novu Ivan Stevanović i Filip Ivić samo su nastavili u dobrom ritmu te su uz nove sjajne obrane te vrlo dobru formu ponijeli i priznanja za najbolje vratare pripremnih turnira.

Uz njih će mlada Zagrebova pojačanja tek morati pokazati i dokazati što sve znaju, no isto će morati učiniti i poneke sada već stare nade poput Stipe Mandalinića koji uz veliku konkurenciju na lijevome vanjskome mora posložiti stvari u glavi te pokazati svu raskoš svoga šuta koju bez premca ima, no suviše i oscilira. Međutim, kada se pogleda jedan raspoloženi, poletan, okretan i raspucan Marino Marić na crti kao kružni napadač broj jedan što njemu i najbolje odgovara te eksplozivan Jerko Matulić na desnome krilu kojeg ni ozljeda ne može spriječiti da uz Lovru Šprema puni mreže svojih suparnika, najava je to odlične sezone kako u skupini C Lige prvaka tako i u regionalnome dvorištu čije se društvo čini nikada jače.

Zagrebova mladež piše rukometnu povijest

Uz itekako ojačani Vardar, uvijek neugodan Metalurg, novi Meškov Brest predvođenim hrvatskim rukometašima te novim trenerom Željkom Babićem te slovački Tatran Prešov pun iznenađenja CO Zagrebu neće biti nimalo lako u trećoj po redu sezoni Regionalne rukometne lige. Uz dva nova kluba iz Srbije za koja se tek treba iskusiti i saznati kako dišu te standardno opasnim Lovćenom bivšeg trenera Nexea Kasimom Kamenicom, kao i njegovim donedavnim Našičanima, SEHA liga pod novim nazivom Gazprom južni tok liga obećava sve samo ne dosadu, obećava uzbudljive i napete rukometne dvoboje, sjajne prodore, odlične letače, brze kontre, lijepe pogotke i još bolje obrane, a sve to predvođena aktualnim prvakom CO Zagrebom i njegovim najjačim karikama.

Liga prvaka, pak, ove sezone zagrebačkim dečkima donosi nova iznenađenja u obliku mađarskog Veszprema s kojim se Zagreb mogao nositi na Sparkassen kupu, RN Löwenom koji je pokazao da je bolji na Kempa kupu gdje je, pak, mnogo naučeno budući da je to ipak bio prvi pripremni turnir koji je na koncu donio pozitivu u obliku slavlja nad Celjem, upravo prvim Zagrebovim suparnikom u novom izdanju najelitnijeg europskog klupskog natjecanja. Kada se ovim ekipama pridoda stari dobri St. Petersburg koji se također pomladio te se još traži te ukrajinsko Zaporožje koje će svakako stvarati probleme, dokaz je to kako će zagrebačka Arena s razlogom biti puna te kako bi svoje momke trebala bodriti glasnije no ikad, jer prilika je tu, a ovi je dečki stvarno mogu i žele iskoristiti.

Upravo stoga, ali i zbog postignutih rezultata te prikazane igre otkada je trener Dvoršek sjeo na klupu CO Zagreba, njegovim momcima treba dati onu pravu podršku, treba ih poduprti na svakoj utakmici te im dati polet više bio to dvoboj s Vojvodinom ili Veszpremom i za njih treba puniti i Arenu i Sutinsku vrelu i Kutiju šibica pa čak i za vrijeme dominacije u domaćem prvenstvu i Kupu.

Zagrebovi momci to svakako zaslužuju, dokazali su da mogu, da znaju i da žele, uložili su ono u što vjeruju, a to je svakako iskorak u Ligi prvaka te obrana regionalnog naslova, i vrijeme je da im se to vrati, a kako bolje nego kada ova hrvatska, Zagrebova rukometna mladež nošena svojim vjernim navijačima, punim tribinama i vrhunskom atmosferom, ispisuje rukometnu povijest kako na europskom tako i na regionalnom tlu. Jer kada rukometni zaljubljenici i navijači ispune tribine i upregnu glasnice ovi će im momci to vratiti na parketu, svakim pokretom, lobom, kontrom, golom, svakim dodavanjem i cepelinom, svakom kapi znoja, svakim srcem ostavljenim na terenu i svakom pobjedom koju će ispisivati semafor, a za koju će cijela dvorana zajedno disati.

Foto: Matija Hećimović