2001: Odiseja u Philadelphiji i ljetna večer u Medulinu

Ipak, jedna mi se mentalna slika nepopravljivo urezala u sjećanje:

Nije lako biti Splićanin rođen sredinom 80-ih. Moja generacija neće imati puno toga za prepričavanje svojoj djeci. Zadnje znakovito čega se sjećamo je Ajax '95. I onda bi još morali slušati one starije dok bi nam "vadili mast" prepričavajući dogovgoštine s Hajdukovih europskih avantura i Jugoplastikine "strahovlade" s kraja 80-ih dok smo mi još učili hodati, pričati i udarati balun - i to ne nužno tim redoslijedom. Ono čega ćemo se mi sjećati je dekadencija i pljačka Hajduka, vegetiranje i jezivi krikovi u pomoć KK Splita te sistemsku destrukciju sportske kulture u "najsportskijem gradu na svitu". Živjeli!

Ali sjećam se hotela u Medulinu. Ne sjećam se ni sobe ni diskoteke nego recepcije. Točnije, male prostorije pored recepcije gdje je bila televizija. I sjećam se da su nas tu noć pustili da gledamo utakmicu. A ranije u autobusu smo se svađali i kladili. Sada znam da Sixersi te 2001. nisu imali šanse, ali tada... tada sam bio uvjeren da će uništiti Lakerse. Bili smo u manjini - ali tu večer smo slavili.

LA Lakers - Philadelphia 76ers 101:107. Nakon produžetka. Usred Staples Centra.

Philadelphia nije čak 25 godina osvojila naslov u jednoj od četiriju velikih sportskih liga. Od 1983. sve do 2008. kada je bejzbol momčad Philliesa osvojila World Series. Ali njihovi Eaglesi još nikada kući nisu donijeli Super Bowl, Flyersi su zadnji Stanley Cup zgrabili '75, a Philadelphia 76ersi...

1. ožujka umirovljen je dres s brojem 3. "Broj 3 se nikada više neće nositi na ovom parketu i u ovoj dvorani. Nikada!", izjavio je vlasnik Josh Harris.

Allen Iverson isto tako nikada nije znao kako biti dobar dečko NBA-a. Dapače, bio je glasnogovornik izvještačene hip-hop kulture koja je objeručke probijala svoj put u srednjostrujašku svijest Amerike. I nije se toga sramio. Odrastao je siromašan, u još siromašnijim četvrtima, bez struje i vode i odgajan od samohrane majke koja ga je rodila s 15 godina. Bio je dio "one druge" Amerike. I postao zaštitni znak i ljubimac radničkog puka Philadelphije.

"Ne nosim odijela uoči i nakon utakmica. Nisam uredno ošišan i zbog toga me napadaju. Ukoliko bih počeo nositi odijela i ošišao se - biste li me onda voljeli? I dalje bih bio ista osoba!"

Larry Brown došao mu je nešto kao otac.

Disciplinirani i strogi trener Brown Sixerse je preuzeo 1997. Bio je potpuna suprotnost Iversonovom karakteru i pristupu igri. U Clippersima i Pacersima je ostao nedorečen, a mnogima nije bilo jasno kako će učitelj Brown komunicirati s nezrelim Iversonom. Njihov suživot je prvih godina izgledao poput neuspjelog, ispervertiranog eksperimenta. Nisu se razumjeli. Iverson još nije bio spreman slušati. U ljeto 2000. zbog tehnikalija je propala Iversonova razmjena u LA Clipperse. Tenzije su bile velike. Kada su već bili osuđeni jedno na drugo, Iverson i Brown su se dogovorili da to ovog puta mora izrasti u kvalitetnu suradnju.

Momčad Philadelphia 76ersa iz te sezone 2000/01. smatra se jednom od najlošijih koja je ikada stigla do NBA finala. Nisu to učinili isključivo zbog Allena Iversona pa čak ni fantastičnog Larryja Browna. Učinili su to jer su bili momčad. I jer su bili bolesno motivirani i fokusirani na svoj cilj. Po prvi puta ista je momčad u istoj sezoni imala najkorisnijeg igrača (Iversona), najboljeg trenera (Browna), najboljeg šestog čovjeka (Aarona McKieja) i najboljeg obrambenog igrača (Mutomba).

McKie i Theo Ratliff stigli su 1997, Eric Snow došao je iz Seattlea 1998. George Lynch uoči početka sezone 1998/99. Ubrzo je stigao i čvrsti i borbeni Tyrone Hill. Brown je skupinu odbačenih i nedorečenih igrača pretvorio u šampionsku momčad Istoka 2001. Sredinom prosinca 2000. nakon jednog poraza od Dallasa, Brown je napustio momčad osjećajući da će puknuti. Njegovi igrači zvali su ga jedan po jedan dok se nije vratio natrag u Philadelphiju.

Po mnogima ključni potez dogodio se sredinom sezone kada se ozlijedio centar Theo Ratliff i Brown se odlučio na razmjenu u sklopu koje su Philadelphiju napustili Toni Kukoč, Ratliff, Mohammed i Sanchez, a iz Atlante je stigao Dikembe Mutombo.

76ersi su sezonu otvorili s 10 uzastopnih pobjeda. U prvih 16 utakmica protivničkim momčadima nisu dozvolili da ubace 100 poena. Regularni dio su završili s omjerom 56-26 i kao prva momčad Istoka. Prošlih godina Brown je sa Sixersima redovito ispadao u ranim rundama doigravanja i to dvaput od svoje bivše momčadi - Indiana Pacersa.

Iverson je proglašen MVP-em sezone s prosjekom od 31 poena po utakmici uz 4.6 asistencija i 2.5 ukradenih lopti. Najniži i najlakši košarkaš kojemu je to uspjelo. Bio je i MVP All-Star utakmice u kojoj je Istok vodio upravo Brown, a Iverson je, primajući trofej, izjavio: "Gdje je trener Brown? Ovo je počast treneru Brownu, mojim suigračima, mojoj obitelji i prijateljima."

Philadelphia je u prvom krugu s 3-1 eliminirala Pacerse. Čekali su ih Toronto Raptorsi i Vince Carter. Ta serija pretvorila se u ljepoticu i triler sa sedam nastavka. U borbenoj seriji Carter i Iverson su zadivljavali košarkaški svijet svojim talentom i potezima. The Answer je osvojio srca navijača košarke. U drugoj utakmici zabio je 54 poena, u petoj 52. U majstorici su ga udvojili pa je Iverson podijelio 16 asistencija, McKie zabio 22 poena i Sixersi su u konferencijsko finale prošli s pola koša razlike.

Sedam utakmica trebalo je Sixersima da pobijede i Milwaukee Buckse predvođene Ray Allenom. U šestoj utakmici Iverson je eksplodirao sa 46 koševa (26 u zadnjoj četvrtini), a u sedmoj je sa 44 predvodio 76erse do pobjede koja ih je poslala u NBA finale. Prvi put nakon 1983.

Kako godine prolaze, dišpet raste. Splitsku dicu nećemo trovat pričama o lopovima i diletantima. Vodit ćemo kćeri i sinove na njihove prve utakmice i šutit. Neka slušaju i upijaju. Neka gledaju i guštaju. I nije stvar u sportu, ali to neka bude medij kroz koji će shvatit tko su i što ih čini.

Sixersi već cijelo desetljeće ne igraju relevantnu ulogu u igri za prijestolje najjače košarkaške lige. Ova sezona vam dođe nešto kao smaknuće mačem. Ali ono smaknuće kad krvnik zaje.... pa glavu ne odsiječe od prve. Nego zamahne opet. I opet. I gomila se makinalno povuče korak unatrag i uzdahne. I ovaj opet zamahne. Krvav i izmoren. Glava još visi na ramenu i oči su mu otvorene. Vidiš da je svjestan, a ova sezona u Philadelphiji ima obrise naturalističkih romana 19. stoljeća.

Vulgarno i groteskno. I prokleto predugačko.

Ovogodišnji draft najavljuje se poput punk-mesije i onog neprežaljenog boljeg sutra. Mijenjali se treneri, generalni menadžeri, nazivi dvorane, vlasnici... Sjećam se kada ih je trebao preuzeti Iguodala, pa Evan Turner pa Jrue Holiday. Tko je idući? Noel? Jabari Parker?Andrew Wiggins? Za svaki slučaj - Iversonov poster nije se skidao sa zida sobe, a dres s brojem 3 nosio bi se kada bi zalutali u doigravanje. U Splitu nije umirovljen - nosit će se i dalje.

I ne možeš spavat pa gledaš onih 3:2 protiv HSV-a i pokušavaš se prisjetit Zrinsko-Frankopanske uoči utakmice s Ajaxom. Gledaš Jugoplastiku. Pomisliš - kad ćemo opet mi na vrh. I zašto baš moja generacija svjedoči katastrofama i gladnim godinama. Sjetiš se Medulina i kako si bio neopterećen stvarnošću, nesvjestan prošlosti i uvjeren da će Sixersi do naslova. Pa čak i preko Bryanta i O'Neala. 183 centimetara visok i nenadvisiv. I utrpao je tu večer 48 poena, ali Sixersi više nijednu nisu dobili. Nema veze, jedna noć je nekad sasvim dovoljna.

Sve se posložilo tu sezonu. Iverson i Brown su se našli na istoj frekvenciji. Mutombo i Hill su držali reket, McKie i Snow punili iz vana. Klupa puna igrača kojima nitko nije znao imena, ali te godine igrali su svi kao jedan. Taj poraz Lakersa 6. lipnja 2001. bio je momčadi Phila Jacksona jedini poraz koji su doživjeli kroz cijela ta doigravanja!

A Brown i Iverson? Sudarali su se glavama da bi A.I. kasnije rekao da je dolazak Browna u Philadelphiju njemu najdraži dio karijere jer mu je igru odveo na jednu veću razinu. U ljeto 2000. htio ga je potjerati iz Philadelphije da bi 14 godina kasnije izjavio da ga je Bog na ovu zemlju stavio da trenira Allena Iversona.

Iverson je ostao bez prstena u svojoj karijeri kao i ta momčad 76ersa. Ali možda je i bolje tako. Umjesto naslova, priča može biti o srčanosti i borbenosti. Nemaju trofej za pokazati pa prepričavaju anegdote o tome kako nisu imali što raditi u NBA finalu te godine. Kako je gotovo svaki igrač bio izmrcvaren ozljedama. Ali bili su tamo. I razvalili! Što god pokazivao rezultat. Iverson nema prsten pa ćemo pričati o njegovom crossoveru, njegovim samoubilačkim ulascima pod koš, podizanjima s parketa, izdržljivošću, karizmi i tvrdoglavošću. Glađu za pobjedom! Statistički neefikasan!? Odje...!

Inspirirao je generaciju. Sixersi 2001. uspjeli su ostaviti veći utisak od nekih šampionskih momčadi. Bili su tim i rušili sve prepreke i predrasude. Ako treba neka budu i najlošija momčad koja je igrala NBA finale. Nije bitno. I nije stvar u sportu ni trofejima. A za našu i sve ostale izgubljene generacije i žrtve vremena zbog kojeg bježimo u prošlost....

Samo srce! Titule će doći!

(foto: wikipedia.org, autor: Kevin Burkett)