Rukometni spektakl u Novome Sadu kao najava još bolje SEHA lige već naredne sezone

Tjedan je dana prošlo od ovogodišnjih regionalnih rukometnih uzbuđenja. Tjedan dana za analizu, promišljanje, slaganje dojmova, okretanje k novim izazovima te pogled u ne tako daleku, dapače, itekako blizu regionalnu i inu budućnost. Tjedan je to u kojem su neki klubovi nastavili sa slavljem, ali i napornim radom i treninzima za ono što još sve dolazi ove sezone. Tjedan je to u kojem su drugi mislima već u stvaranju neke nove ekipe za nadolazeću sezonu. Tjedan je i u kojem su neki već zakoračili u svoje standardne domaće borbe, dok drugi i na europskome tlu još imaju velik posao pred sobom.

No prije toga tjedna svi zaljubljenici u rukomet uživali su u 18 uistinu zanimljivih regionalnih rukometnih kola, čak 90 dvoboja regularnog dijela sezone te ona posljednja četiri najzanimljivija, a ujedno i najuzbudljivija, a sve to, pak, u sklopu trećega izdanja regionalne SEHA lige.

Donijela je treća po redu SEHA liga, kao i one prethodne dvije uistinu uzbudljive i napete susrete, dobar i kvalitetan rukomet, prave borbe na terenu, veliku želju za dokazivanjem i napretkom, usavršavanje brojnih novih ideja i akcija, stjecanje iskustava mladih momčadi te slaganje redova onih s brojnim novim pojačanjima. Donijela je ovogodišnja SEHA liga i razloga za zadovoljstvo, negodovanje, sreću, tugu, pokoju suzu, naravno i onu radosnicu, pa tako i ohrabrenje, nadu, volju, želju i još mnogo toga. Donijela je, uostalom, i ono zbog čega svi rukometni zaljubljenici pune rukometne dvorane diljem regije i šire, zbog čega im srca titraju svaki put iznova od prve do 60. minute i zbog čega osjećaju izniman ponos ili vjeru u bolje sutra po isteku iste, donijela je velike borbe, ostavljanje srca na terenu i potvrde za uloženi trud, a samim time i novi elan za svoje uskoro četvrto izdanje.

Povratak na početak

Po isteku drugoga izdanja SEHA lige vrijeme je bilo za planove za budućnost, a samim time i nove, bolje promjene što je, pak, dovelo do velikog koraka naprijed zahvaljujući ulasku glavnog sponzora regionalne lige, Gazproma. Ista je tako postala SEHA Gazprom South Stream liga, točnije, SEHA Gazprom Južni tok liga, a donijela je i neke nove uvjete, neke nove pomake i odličan zalog za skoru budućnost.

Deset klubova predstavnika iz Hrvatske, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovačke i Bjelorusije moralo je posložiti ne samo svoje igračke redove već i one organizacijske jer nova pravila nalagala su odigravanje utakmica u dvorani s dvije tisuće sjedećih mjesta, s Gerflor podlogom i led monitorima, posebnom prostorijom za rad novinara, osiguranim televizijskim prijenosima utakmica, kvalitetnim hotelskom smještajem za gostujuće momčadi te još mnogo toga.

Na taj su način CO Zagreb, Nexe, Vardar, Metalurg, Vojvodina, Partizan, Borac, Lovćen, Tatran Prešov i Meškov Brest krenuli u sezonu koja ponovno nije uspjela u svoje redove ubaciti mađarska, slovenska pa čak i spominjana poljska imena, ali je pružila nadu kako će organizacijski biti itekako bolje posložena od svog prvog izdanja. I bi tako. Brojni klubovi okrenuli su se potrazi za novim dvoranama, razgovoru s televizijskim kućama, poboljšanju uvjeta itd., no samim time, kao što to obično biva, nastali su i problemi. Financijski problemi.

Kako bi održali korak sa zahtjevima glavnog sponzora brojni klubovi upali su u financijske probleme, organizacijske probleme, postavljala su se i pitanja nastavka sezone, mogućnosti odigravanja utakmica, odlaska na gostovanja, pojavili su se problemi i po pitanju televizijskih prijenosa kojih rijetko da je bilo, a kako je sezona odmicala zaostajali su i poneki dvoboji, nešto se odigravalo unaprijed, a iako se možda iz ponekog kutka činilo kako će sve krenuti nizbrdo tomu nije bilo tako.

Sezona je, dapače, bila uspješnija od prethodne, mnogo se nanovo naučilo, uvidjelo se na čemu se još više i bolje treba poraditi i glavni sponzor zajedno sa svojim predstavnicima na samome završnome turniru nije bez veze najavio još bolju SEHA ligu već naredne sezone, ali i pritom iskazao zadovoljstvo učinjenim već ove jer pokazan napredak uistinu je velik i znatan.

Najbolja utakmica

Pregršt je ove sezone bilo uzbudljivih i tijesnih utakmica, kako onih od rezultatskog značaja, kako onih u borbi za plasman ili za sam vrh ili za bijeg sa začelja, tako i onih za medalje koje uvijek nekako odnesu pobjedu u prisjećanju na ono najbolje. Sam start sezone zapravo je donio vrlo zanimljive lokalne dvoboje koji su najavili veliku borbu u narednih 17 kola jer i CO Zagreb i Nexe i Meškov i Tatran, a pogotovo Metalurg i Vardar već su tad imali koješta za reći.

Dakako, nikako se tu ne smiju zaboraviti ni uzbuđenja u Našicama prilikom gostovanja kako Slovaka tako i obje makedonske ekipe, vrlo dobrog i čak zrelog gostovanja Zagrebaša u Skoplju kod Metalurga sredinom prosinca, pa čak i iznenađenja na skopskome terenu prilikom gostovanja Tatrana i još poneke ekipe. Tu je naravno i neugodan poraz Zagrebaša kod hrvatsko-bjeloruskog Meškova koji je upravo protiv hrvatske ekipe želio stići na pobjedničke staze i vratiti se uzbrdo nakon negativnog niza. Vrijedi se prisjetiti i dobrih izdanja Meškova u njegovoj dvorani Victoria prilikom gostovanja ne samo Zagreba već i Makedonaca i preostalih ekipa, kao i dobrog dana Vojvodine koja je pred svojim navijačima lijepo namučila sada bivšeg regionalnog prvaka u borbi za nove bodove. Teško je nerijetko bilo i u Crnoj Gori u gostima kod Lovćena, ali i na zagrebačkome tlu gdje su velike probleme imale brojne ekipe.

Sve je to, međutim, vodilo do one posljednje četiri borbe, borbe za medalje, borbe za plasman, borbe za dokazivanje, borbe za odličan rasplet regionalne sezone te dodatan poriv za ono što dolazi. Sjajno je bilo u polufinalnom ogledu Tatran Prešova i Meškov Bresta gdje se velika bitka vodila svih 60 minuta, baš do onog posljednjeg sučeva zvižduka. No, još je sjajnije bilo vidjeti prvu, pa i početak druge serije sedmeraca sve do one naprosto odlične obrane hrvatskog vratara Ivana Pešića i velikog slavlja Bjelorusa i sreće koja je trncima prošla zasigurno brojne ljubitelje rukometa.

Najbolje je, pak, ponovno i ipak bilo u onoj posljednjoj bitci koja možda nije bila na iglama kao ona prethodne sezone između CO Zagreba i Vardara, ali je bila dakako uzbudljiva i napeta uz borbeno izdanje Meškov Bresta koliko je god moglo. Međutim, Vardar je ipak bio prejak, pokazao je u ta dva dana na završnome turniru zašto je i slovio za glavnog favorita Lige ove sezone, pokazao je koliko mu je važan Igor Karačić, nadjačao je sve sjajnim i brzim reakcijama, skokovima i širokim rasponom pogodaka potom i najkorisnijeg igrača turnira Timura Dibirova, dokazao je zbog čega na klupi ima trojicu sjajnih vratara koji apsolutno svaki puta mogu zaključati svoja vrata te je uz još mnogo toga na terenu pokazao koliko je odličan odabir bio dolazak španjolskog dvojca uz teren.

Jer kako je jednom u prosincu kazao i sam Karačić, ova je momčad samo još trebala pravoga vođu, osobu koja će usmjeriti ove momke, potaknuti ih, dati im hrabrost i povjerenje i upravo voditi ih k onome što znaju da mogu. I to su Raul Gonzales i David Davis i učinili.

Najbolji igrač

Kada se priupita rukometne zaljubljenike, koji su ove sezone većinu vremena bili uz SEHA ligu, tko je onaj najbolji igrač, najbolji rukometaš koji je obilježio treću regionalnu sezonu, gotovo svaki će reći tek jedno ime. Timur Dibirov. I s razlogom. Ruski 31-godišnji rukometaš očarao je ove sezone ne samo makedonske navijače i javnost već je putem najelitnijeg europskog klupskog rukometnog natjecanja, pa i same SEHA lige, praktički svima pokazao što sve zna i umije. S ukupno 110 postignutih pogodaka u SEHA ligi te njih 66 u dosadašnjem dijelu Lige prvaka pokazao se onim najefikasnijim bilo da se radi o standardnom pokušaju s krila, bilo o brzoj kontri ili polukontri, Dibirov za sve pronalazi rješenje i u 16 odigranih utakmica tek 54 njegove lopte nisu uspjele pronaći put do suparničke mreže.

Međutim, nikako se tu ne smije zaboraviti ni njegov suigrač, najbolji srednji vanjski igrač završnice SEHA lige, Igor Karačić koji se nebrojeno puta pokazao kao vođa svoje momčadi na terenu s odličnom vizijom i pokretljivošću te vrlo dobrim pregledom za sjajno slaganje svojih suigrača i vođenje k novim uspjesima. Iskazao se tu, dakako, i uvijek sigurni Zagrebov kapetan Zlatko Horvat, ujedno i peti strijelac Lige s 93 postignuta pogotka, a našao se u društvu i najboljeg regionalnog strijelca te najboljeg desnog vanjskog završnog turnira, člana slovačkog Tatran Prešova i diva Dainisa Kristopansa koji je svojim razornim šutom u protivničke mreže ove sezone plasirao čak 114 lopti. U velikom društvu ne treba zaboraviti ni čvrstog pivota Rastka Stojkovića koji je na polusezoni stigao u Meškov Brest, kao ni Nexeovog Igora Vujića koji u našičkim redovima pokazuje dobro sazrijevanje.

Najbolji vratar

Foto: Ivana Stančin

Zanimljivo je ove sezone bilo i na vratarskim pozicijama na kojima svakako vrijedi spomenuti nekoliko imena. Iako se možda ne nalaze u samome vrhu po broju upisanih obrana vratari Vardara Strahinja Milić, Inaki Malumbres i Petar Angelov čine odličan trojac koji vrlo dobro dijelu svoju minutažu te svojoj momčadi osigurava bezbrižnost na ovoj poziciji. No, uz njih nikako se tu ne smije zaboraviti ni iskusni hrvatski čuvar mreže Ivan Stevanović pa tako ni njegov mlađi kolega Filip Ivić koji se isto tako vrlo dobro nadopunjuju.

Mnogi se, međutim, još uvijek vrlo rado sjećaju obrana Hrvata Pešića, posebice one za prolazak u regionalno finale, no njih najviše u 18 dvoboja među vratnicama upisao je ipak Nexeov Perica Lelić koji je uspio zaustaviti čak 177 lopti. Iz društva onih pri vrhu ne smije se izostaviti ni uvijek solidan slovački dvojac Krupa-Verkić, kao ni momci iz Metalurga koji su ove sezone sa svojim suigračima ipak propustili završni turnir.

Najbolje iznenađenje

Momčad Tatran Prešova ove je sezone od samoga početka pokazala kako su godine na okupu i dugo uigravanje urodile plodom te je sigurno koračala k u konačnici vrhu ljestvice regularnog dijela sezone. Međutim, ekipa bjeloruskog Meškov Bresta nekako se ponovno pobrinula za pravo malo iznenađenje za one koji nisu vjerovali u nju ili je pobliže pratili.

Trener Željko Babić na klupu je ekipe stigao ove sezone, krenuo je hrabro u nove izazove te mu je trebalo vremena da posloži svoje redove, krene u nove pobjede, ubaci u brzinu više zajedno s novim pojačanjima te da sve sjedne na svoje mjesto baš kako je on htio, baš kako je on zamislio. I dogodilo se to. Od nešto lošijeg starta do sjajnog isteka regularnog dijela sezone u kojem je u 13 susreta ostvaren učinak od 12 vrlo dobrih pobjeda pokazatelj je kako je ova momčad išla onom pravom putanjom te kako se njen rad uistinu isplatio, a kako i sam trener kaže nagrađen je kemijom koja se osjetila kad je ta ista ekipa u polufinalnom susretu disala kao jedno što je, pak, nagrađeno s malo sreće i Pešićevom ključnom obranom. A iako su se Bjelorusi kući vratili sa srebrom ne mogu biti nimalo nezadovoljni učinjenim.

Pogled u budućnost

Svjetla je budućnost regionalne lige, a čini se kako svjetlija uistinu postaje iz sezone u sezonu. U svojoj najozbiljnijoj do sada SEHA liga pokazala je koliko je važna i ključna uloga glavnog sponzora te što sve on može potaknuti, a sam korak naprijed donio je i novo, još ozbiljnije zanimanje i drugih susjednih zemalja za sudjelovanje u četvrtoj sezoni SEHA GSS lige.

Razgovori, pregovori i dogovori odrađeni su sa Slovenskim rukometnim savezom te je dogovoreno njihovo članstvo u Ligi pod dva uvjeta, ono se mora potvrditi na samoj Skupštini Slovenskog rukometnog saveza i, dakako, klubovi i sponzori moraju postići suglasnost sa SEHA ligom. Međutim, izvjesno je kako će rukometni zaljubljenici u sklopu četvrtog izdanja SEHA GSS lige gledali 12 klubova uz prisustvo onih slovenskih. Pitanje je samo koliko će ih sudjelovati. Slovenci, naime, žele tri kluba, dok vodstvo Lige trenutno pristaje samo na dva, no kako i sam predsjednik Mihajlo Mihajlovski kaže vrijedi pričekati do 15. lipnja kada će sve, pa tako i konačan sastav Lige biti poznati.

No, i dok su Slovenci pregovarali s čelnim ljudima SEHA lige i predstavnicima klubova tamo nije bilo čelnih ljudi Celja, momčadi koja se već dugo zalaže za prisustvovanje u Ligi, što svakako navodi na nova razmišljanja isto kao i sve ozbiljnije želje Mađara, posebice Veszprema, da postanu dio SEHA lige. Iako su iz vrha SEHA lige naglasili kako dogovor s Mađarima još nije postignut te da se liga neće širiti na 14 klubova, primjer Veszprema koji već debelo pojačava redove kako bi bio pokriven na svim pozicijama za veći broj utakmica, očito nešto govori.

Pokazalo se također i kako nisu samo Mađari dobrano zagrizli za ovaj projekt, naime, SEHA ligi sa željom za sudjelovanjem javili su se i Rumunjski savez i Constanta, kao i onaj ukrajinski s Motor Zaporožjem. Čelnici SEHA lige i dalje vijećaju, čekaju i završetak domaćih natjecanja, a zbog velikog interesa počinje se spominjati i mogućnost da treća slovenska i hrvatska momčad zajedno s ponekom slabijom ekipom iz trenutačnog sastava SEHA lige pa čak i trećom mađarskom ekipom, ukoliko se iste pridruže, zaigra u određenoj vrsti kvalifikacija za preostala mjesta u sastavu za narednu sezonu. Isto tako, za dodatnu ozbiljnost same Lige, postavlja se i pitanje izbacivanja momčadi ukoliko one završe na posljednjem mjestu.

Kako je i najavljeno, korak po korak, SEHA liga uistinu raste i ne samo što organizacijski pruža i traži bolje uvjete, televizijsku pokrivenost, sigurniju financijsku situaciju klubova sudionika, opasno želi ugroziti rukometnu Bundesligu te, ako ništa drugo, smjestiti se tik iza nje po kvaliteti, ali i mnogo čemu ostalome. Vrijedi stoga vidjeti koliko će istu Ligu nadalje ozbiljno shvaćati i Europska rukometna federacija s kojom čelni ljudi regionalne lige ozbiljno žele sklopiti dogovor o sudjelovanju najboljih sudionika SEHA lige u nekom od europskih natjecanja, a bio bi to velik poticaj, kao i potvrda za samo regionalno natjecanje. Sredinom lipnja mnogo će se toga više znati.

Foto: Facebook - SEHA liga