Tko nadzire Komisiju za licenciranje?

Kad je Sportska inspekcija odnosno Ministarstvo sporta (i ostalog) pred neko vrijeme izdalo naredbu HNS-u da se povuku prvoligaške licence, odnosno dozvole za igranje u Prvoj HNL, za Lokomotivu i Hrvatski dragovoljac, mnogi su zapljeskali, a posebno su sretni bili kad se HNS povinovao toj odluci.

Glave su se malo spustile kad su oba kluba, unatoč opozvanim licencama, nastavila s natjecanjem, uz poprilično sarkastični odgovor iz HNS-a da "Ovim potezom nikako nije narušena regularnost prvenstva jer se ono i dalje nastavlja s istim brojem klubova. Razlika je u tome što sada njih osam posjeduje licencu za nastupa, a dva ne posjeduju." (Damir Vrbanović)

No, takav je rasplet situacije bio sasvim očekivan, jer Republika Hrvatska preko svog Ministarstva sporta nema baš nikakvu zakonsku podlogu krojiti sportska natjecanja u Hrvatskoj, a uplitanje u sustav licenciranja bio bi upravo to. Naravno, ukoliko se Republika Hrvatska zainati, može pojačati nadzor nad klubovima u smislu zakonitog poslovanja, kako onog financijskog, tako i oko sklapanja ugovora i isplaćivanja plaća, a može i povući svoju financijsku potporu nogometu, od dotacija za pitch terene pa do novca kojeg jedinice lokalne samouprave iskrcavaju u nogometne klubove preko zajednica sportova. Koliko bi to smetalo HNS-u, a koliko bi naštetilo malim klubovima i lokalnim sredinama, prilično je jasno, no eto, ostaje kao opcija.

Najbolji put Sportskoj inspekciji, Ministarstvu i Republici Hrvatskoj je da se s "močvarom" obračuna preko svojih zakona, a tek sada vlasti postaje jasno da prema zakonima, nadzor nad nogometom, kako savezom tako i klubovima, ispada skoro pa nemoguć. To će možda, ukoliko Željko Jovanović zbilja ostane pri svom izbornom sloganu, značiti nove zakonske propise, no oni koji poznaju način na koji stvari u Hrvatskoj funkcioniraju, nisu nimalo napeti.

Dakle, ako se država ne može i ne smije uplitati u postupak licenciranja, tko smije? Postoji li uopće nadzor nad famoznom Komisijom za licenciranje koja donosi odluke? Na prvi pogled, ne, a na drugi, nikako ne.

Da pojasnimo na današnjem primjeru, prema kojem je Hajduku, Hrvatskom dragovoljcu, Osijeku, Splitu i Zadru Komisija uskratila licence za Prvu ligu u idućoj natjecateljskoj godini. Po kojem ključu, kako i zašto, baš nikome tko nije član te komisije nije jasno. Komisija naime svoje odluke ne obrazlaže, a javnost nema pravo dobiti uvid u papirologiju koja je predana HNS-u uz zahtjev za licencu. Lakonski odgovor Komisije bio je da klubovi sami mogu objaviti svu papirologiju koju su predali u postupku licenciranja, kao i obrazloženje koje su dobili oko odbijenice.

Jedini za kojeg se odmah može reći zašto nije dobio licencu jest Hrvatski dragovoljac, koji prema popisu poreznih dužnika kojeg vodi Porezna uprava, s danom 31. siječnjem ove godine duguje 1,6 milijuna kuna, od čega skoro 1,4 milijuna na račun doprinosa za zaposlenike. Taj dug u ovom trenutku nije namiren, jer je posljednji update popisa napravljen 7. travnja.

Što je s ostalima? Ni jedan od njih nije na popisu dužnika Porezne uprave, pa se može samo nagađati radi li se o dugu prema drugim klubovima i (bivšim) igračima, je li u pitanju infrastrukturni kiks, nedostaje li osoblja...

Imaju li građani Hrvatske pravo znati o čemu se radi? Za klubove koji su dionička društva, dakle Hajduk i Osijek, na prvu bi se moglo kazati ne, jer oni odgovaraju svojim dioničarima i stoga su dužni njima polagati račune, no kako su ujedno u vlasništvu gradova u kojima djeluju, a kako se ti gradovi financiraju doprinosima iz plaća svojih građana, situacija je drukčija. Naravno da bi građani trebali imati pravo uvida u tim situacijama. Jedini koji svoje podatke smije "skrivati", gledano s moralne strane, jest Split, koji je u 99% privatnom vlasništvu Slavena Žužula. Klub koji nije SDD, Zadar, svakako ima moralnu obavezu pokazati o čemu se radi.

No, koliko je normalno da građani Hrvatske, gledatelji na tim stadionima koji su mahom građeni iz njihovih plaćenih poreza i koji su desetljećima iz svojih plaća izdvajali za te sportske kolektive, moraju čekati da saznaju što se dogodilo?

I koliko je normalno da Komisija, koja "vedri i oblači" Prvom ligom, nema nikakvi nadzor, pa ni onaj najjednostavniji - javno mnijenje? Kako može postojati u vakuumu koji je nepoznat u demokratskom društvu?

I na koncu, radi se o prvostupanjskoj presudi, pa svi klubovi koji licence nisu dobili imaju pravo na žalbu. U par će se primjera, sigurni smo, pokazati da se radi o pravim banalnostima koje je lako ispraviti, tipa nedostajućih znakova ili pak suglasnosti neke vrste. No, bilo bi vrlo upitno da se dogodi situacija kao pred koju sezonu, kad je Izvršni odbor HNS-a mimo odluke Komisije oduzeo licencu za natjecanje Gorici, koja je zauzvrat tužila HNS za 25 milijuna kuna izgubljene zarade.

Svi ovi problemi lako bi se mogli izbjeći kad bi HNS prihvatio načelo otvorenosti i javnosti dopustio uvid u svoje poslovanje, bilo ono financijsko, bilo ono uredovno. Naravno, nitko hrvatske nogometne vladare na to ne može prisiliti, ali ako su uistinu odlučni u tome da nemaju što skrivati i da je njihovo poslovanje apsolutno korektno, bilo bi zgodno da se to može i provjeriti.

Za sada, ne vidimo nikakvi napredak u odnosu na bivšu "strahovladu", čak ni uz agilno isušivanje "močvare", pa možemo i licenciranje pisati u kategoriju HNS-ovih razočaranja.