Košarkaška Euroliga, velika prilika ili opasna prijetnja?

Svakom, pa i površnom košarkaškom zaljubljeniku u Hrvatskoj pomisao na nastup u Beogradu naših klubova izmami osmijeh na lice. Luda završnica utakmice Zvezda - Cibona, nevjerojatna trica Cedevitinog Smitha u posljednjoj sekundi protiv Partizana ili pak odlične predstave Darija Šarića daju nam nadu u svjetliju košarkašku budućnost. Ipak, je li tome tako?

Cedevita i Cibona u glavni grad Srbije zaputili su se bez ikakvog imperativa rezultata. Zvezda i Partizan etiketirani su kao apsolutni favoriti, pogotovo "crveno-bijeli" protiv Cibone i već su ih svi vidjeli u međusobnom beogradskom finalu. Međutim, Rimac i Repeša imali su druge planove, uvjerili su svoje igrače kako mogu u finale i ispisali jednu od najljepših priča u posljednjih 20-ak godina. Barem što se hrvatske košarke tiče.

Vukovi smijenili Partizan, ali što dalje?

Cibona je uzela naslov regionalnog prvaka, jedini koji im je nedostajao u bogatoj trofejnoj riznici i barem na trenutak Šarić i društvo izbrisali su goleme probleme koji muče zagrebačke Vukove. Dugovi za koje nitko sa sigurnošću ne može reći koliki su, blokada transfera od strane FIBA-e, ali i trenutna nemogućnost dobivanja licence za Euroligu problemi su koje će netko trebati riješiti.

Cibona je dugi niz godina živjela iznad svojih mogućnosti trošeći više nego je imala. Sada to dolazi na naplatu. Možda u najnepravednijem trenutku. Ali, tako to valjda u životu bude. Grad je već nekoliko puta spašavao Cibonu i bez ponovne pomoći ni ovoga puta neće moći. Vrlo je teško očekivati ponudu nekog novog Tedeschija, a i svi znamo kako je prošla ova prva. Znači, jedina mogućnost da Cibona igra Euroligu je financijska injekcija iz gradske blagajne.

Klub iz Draženovog doma je institucija, brand grada Zagreba i u svakom slučaju zaslužuje pomoć grada. Iako, treba voditi računa kako se i pod kojim uvjetima daje novac, kako će se isti trošiti i što će Cibona dobiti nastupom u Euroligi. Ako će to biti puko preživljavanje s ciljem ostvarivanja jedne ili dvije pobjede, možda je potrebno dobro razmisliti što i kako dalje.

Vukovi si ne smiju dozvoliti još jednu sezonu iznad svojih mogućnosti, ali s druge strane ne smije biti niti "kanta za napucavanje" u Euroligi i već sada je sasvim izvjesno kako vodstvo Cibone čeka vrlo težak zadatak u smišljanju planova, ali i ostvarivanju ciljeva za iduću sezonu. U Ciboni si pogrešku ne smije dozvoliti. Život iznad svojih mogućnosti ni pod koju cijenu nije dozvoljen, pogotovo ako znamo da ni (bezuvjetne) pomoći grada neće uvijek biti. Pred klubom je vrlo teško i izazovno vrijeme. Svijetlo zvano Euroliga postoji, ali ako se krivo upotrijebi, moglo bi stvoriti probleme koji će se teško rješavati.

Gradski rival bez financijskih problema

S druge strane je Cedevita. Klub koji iz godine u godinu raste na svim poljima. Zna se točno čiji je novac i koliko ga ima. Tedeschijeva Atlantic Grupa stoji iza kluba dižući ga iz sezone u sezonu. Pred odlazak u Beograd iz kluba su uporno ponavljali kako im Euroliga nije imperativ, a sada kada je izborena, dobili su i slatke brige. Proračun za prvu momčad ostat će na razini ove sezone ili nešto malo viši s ciljem borbe za drugi krug Eurolige.

Podsjetimo kako su ove sezone igrali bez stožernog Marka Tomasa koji će za iduću sezonu biti potpuno spreman, kako gotovo svi igrači imaju višegodišnje ugovore i kako će na Repeši biti zadatak da posloži momčad po svom guštu, zadrži sve koji mu trebaju i popuni roster u financijskim okvirima onog što mu uprava daje na raspolaganje. Često je slučaj da o Amerikancima puno toga ovisi, Smith je kroz sezonu promašivao bitne završnice pa se ipak iskupio protiv Partizana, Ray je daleko od igrača kojeg su očekivali, tako da možemo očekivati promjene na tim pozicijama. Ipak, puno toga ovisi o Repeši.

Sada je pred nama završnica prvenstva. Cibona i Cedevita kao glavni favoriti za naslov hrvatskog prvaka, iako ni Zadar ne treba otpisati. Pogotovo u polufinalu protiv koga god bude igrao. Beograd je pokazao da su iznenađenja itekako moguća, ali ipak sve osim zagrebačkog finala bilo bi ravno čudu.

A onda će krenuti slaganje rostera za iduću sezonu. Svatko sa svojim brigama i ciljevima. U Ciboni kako se riješiti blokade i barem djelomično dugova, dok u Cedeviti kako složiti momčad što konkurentniju u Euroligi i kako napraviti još jedan iskorak prema naprijed. Nadamo se samo kako će oba naša kluba igrati Euroligu i kako neće dovesti u pitanje barem ova dva mjesta koja regionalna košarka trenutno ima u najelitnijem klupskom natjecanju u Europi. Ne tako davno regiji su pripadala tri mjesta, a Bartolomeu samo čeka da smanji broj onih koji mu ne donose dovoljno novca. I da ubaci neke bogate Ruse ili Turke...