Indiana Pacers – Furiozan start i već standardan svršetak sezone

Svibanj 2012. godine. Indiana Pacersi igraju polufinale Istočne konferencije protiv Miami Heata. Na klupi Pacersa je bio Frank Vogel, a igrački kadar gotovo nepromijenjen u odnosu na svibanj 2014., osim toga što je u tim trenucima Danny Granger bio vođa ekipa iz Indianapolisa, Granger koji je u toj fazi igrao zaista sjajno i bez njega Pacersi ne bi ni dostigli to što su dostigli. Pacersi su slavili u American Airlines Areni i prebacili seriju na svoj parket. Nakon što su slavili u prvoj domaćoj utakmici izgledalo je kao da bi Indiana ipak mogla izbaciti Miami Heat i spriječiti im snove o velikom NBA finalu, u kojemu su samo godinu ranije izgubili od Dirka Nowitzkog i Mavericksa. Ali onda je „on“ prebacio u brzinu više. U četvrtoj utakmici zabio 30 poena uz deset skokova i osam asistencija, a u petoj 40 poena, kojima je dodao 18 skokova i devet asistencija. U šestoj utakmici, u kojoj je Heat riješio seriju LeBron James je ubacio „tek“ 28 poena uz sedam asistencija i šest skokova. Nije bez razloga do samog kraja ostao MVP.

Od te serije je počelo veliko, ogromno rivalstvo na slabašnom Istoku. Pacersi i Heat su jednostavno razinu iznad svih momčadi na NBA Istoku i ponekad bi najpravednije bilo da se ne sastanu nikada prije samog NBA finala. Od te serije prije dvije godine se jednostavno „prolijeva krv“ na svakom njihovom međusobnom susretu.

Godinu dana kasnije, novo doigravanje. Nakon Hawksa i Knicksa uslijedio je tko drugi, nego Miami Heat. Spoelstra i Heat su već okićeni jednim NBA prstenom bili spremni ponovno uprskati sve planove Pacersima u njihov mogući konačni trijumf. Granger je bio opkoljen ozljedama, a zaštitni znak Pacersa postao je mladi i perspektivni Paul George. On i Roy Hibbert su nosili Pacerse u finalnoj seriji protiv Heata. Već u prvoj utakmici Vogel griješi izbacivanjem Hibberta iz petorke, što James koristi ušetavši se u reket i položivši sa sirenom za pobjedu. U narednoj utakmici su Pacersi napravili break, ali nije to nešto što Heat ne može odmah obraniti. Serija je morala ući u odlučujuću sedmu utakmicu, u majstoricu koja se igrala u Heatovom dvorištu. 32 poena i osam skokova, to je bio učinak Jamesa, ipak dovoljan za izbacivanje Pacersa i novo finale, uspostaviti će se i novi prsten.

Od izvrsnog starta do pada forme u ožujku

2013./2014. je trebala biti drugačija sezone u Indianapolisu. Očekivao se povratak ozlijeđenog Grangera, dovedene su poprilično kvalitetne zamjene kako bi Vogel što zgodnije mogao rotirati na različitim pozicijama na parketu te je i ustaljena početna petorka, koja se rijetko mijenjala od samog starta sezone. George Hill – Lance Stephenson – Paul George – David West i Roy Hibbert. I ta postava je briljantno ušla u sezonu. George je jednostavno bio briljantan. Gotovo cijeli prvi mjesec sezone proveo je iznad 20 postignutih poena, a kada je stao zabijati to se osjetilo na Pacersima. Ipak, ne u toj mjeri da su stalno gubili nakon što je George prekinuo seriju, ali ipak nije to bilo tako uvjerljivo, kako je bilo na samom početku tekuće sezone.

Prvih 15-ak utakmica su Pacersi odradili besprijekorno te u razdoblju od mjesec dana od početka sezone prepustili pobjedu samo Chicago Bullsima. Prvi susret protiv Heata odigran je u prosincu u Bankers Life Fieldhouseu, a Pacersi su slavili na krilima Roya Hibberta. Samo par dana potom Miami je bio domaćin i upisao pobjedu od 97:94, unatoč 25 poena Paula Georgea. Krajem ožujka igrala se treća utakmica, koju su Pacersi ponovno dobili, dok je pred sami kraj regularnog dijela sezone Heat bio bolji na svom parketu, ali ni to nije bilo dovoljno za prvo mjesto Istoka.

Foto: EPA

Pacersi su upisali 56 pobjeda u sezoni te se s prvom mjesta katapultirali u play-off. No, posljednju fazu sezone nisu odigrali na standardnoj razini. Osjetio se nagli par forme, igra se potpuno pogoršala i nije bila ona Indiana s početka sezone. Nijanse su odlučivale o tome da ipak budu drugi na Istoku, što je bilo nepojmljivo gotovo cijelim tijekom sezone, ali su se momčadi poput Netsa pobrinule da to ipak ne bude tako.

Kada su Pacersi pobjeđivali to je izgledalo tako jednostavno. Nije bilo mnogo neizvjesnih završnica i infarktnih koševa s istekom vremena. Kada su Pacersi bilježili pobjede to je bilo nekako drugačije. Nije od ona od momčadi koja će se osloniti na pojedinca ili pak dvojica vrhunskih košarkaša. Miami ima Jamesa, ima ponekad i raspoložene igrače u vidu Wadea i Bosha, Oklahoma City ima Duranta i Westbrooka, Clippersi imaju Griffina, Lakersi „imaju“ Bryanta itd. No, Pacersi nisu franšiza koja funkcionira na taj način. Cijela petorka daje svoj doprinos i kada su svi na identičnoj raspodjeli poena obično se radi o vrhunskom izdanju momčadi i glatkoj pobjedi, ma tko god bio s druge strane parketa. Vogel osim ravnopravne i podjednake prve petorke ima par dobrih opcija s klupe, CJ Watsona, Luisa Scolu pa i Evana Turnera koji je stigao iz 76ersa posljednjeg dana trade deadlinea u kojemu je iz Pacersa otišao Danny Granger. Larry Bird očito nije vidio Grangera dovoljno dobrim za Pacerse ove sezone, ali gle čuda, od trenutka kada je Granger napustio klub, rezultati su postali lošiji, igra momčadi također i nije bilo igrača poput njega koji će doprinijeti s klupe, ne samo s poenima, skokovima, asistencijama, ukradenim loptama i blokada, već je Granger bio svojevrsni pomoćni trener u Pacersima, jedan motivator kakav je bio potreban momčadi u novoj finalnoj seriji protiv starih znanaca.

Nakon što su u Indianapolisu jedva čekali kraj regularnog dijela sezone i konačno, doigravanje s prvog mjesta uz konstantnu prednost domaćeg parketa, „pakao“ doigravanja je mogao početi.

Preko Hawksa i Wizardsa do Heata

U prvom krugu doigravanja Indiana Pacersi su igrali protiv Atlanta Hawksa. Hawksi su dugo bili na vrhu Istoka, ali su se u konačnici i one kroz „iglene uši“ provukli kao osmi u doigravanje. Ozljeda Ala Horforda je učinila svoje te Budenholzerova momčad s tek par kvalitetnih pojedinaca nije mogla držati konstantu. No, protiv Pacersa su zaboravili i na nedostatak Horforda i na lošu formu iz prvog dijela sezone, jednostavno su igrali i borili se da svladaju protivnika i riješe tu seriju.

Izgledalo je strašno. Zaostatak od 3-2 u seriji i meč lopta Hawksa u vlastitoj dvorani. Tri minute prije kraja utakmice Hawksi su još bili u prednosti, ali West, George i Hill odveli su seriji u odlučujući susret, susret koji je suvereno pripao Pacersima, na krilima Georgea, čijih je 30 poena ipak bilo presudno. Konferencijsko polufinale je ponovno bilo tu, ali ipak ni približno načinu kakav je bio planiran i kako se pretpostavljalo da će ova serija završiti.

Foto: EPA

Bilo je evidentno da nešto nije u redu sa košarkaškim strojem iz Indianapolisa. Najprije „pad“ u posljednjim utakmicama regularnog dijela pa onda provlačenje u seriji protiv momčadi, koju su do tada redovno pobjeđivali. Slijedila je polufinalna serija Istoka protiv Washington Wizardsa.

Wizardsi su nošeni pobjedom nad Bullsima bili prepuni samopouzdanja te već u prvoj utakmici u gostima svladali Pacerse, koji nikako nisu mogli uhvatiti ritam. Taj poraz je očito naljutio sve u Indianapolisu te su Pacersi najprije slavili u novom pojavljivanju na vlastitom parketu, a zatim i na dva gostovanja u Verizon Centru u američkoj prijestolnici. George se ponovno probudio nakon nekolicine nekvalitetnih utakmica, koje nije odigrao na onaj način na koji smo to navikli od njega.

Pacersi su dopustili novi poraz Čarobnjacima iz Washington te na novom gostovanju potvrdili plasman u finale Istoka. Tamo su već čekali igrači Miami Heata, vrući i spremni na novu pobjedu u finalnoj seriji protiv starih znanaca.

Heat – nesavladiva prepreka za momčad Franka Vogela

Pacersi su se mučili do finala. Predstave protiv Hawksa i Wizardsa nisu bile nešto što su očekivali nakon što skidali najveće ligaške skalpove posebice u zadnjem razdoblju 2013. godine. Miami Heat je oduvijek bila najslabija točka momčad Franka Vogela i ni prednost domaćeg terena im nije bila toliko opravdana da ih možemo svrstati kao favorite serije.

U prvoj utakmici su briljirali. Pogađali su sve važne šuteve, ne dopustivši momčadi Ericka Spoelstre da ozbiljnije ugroze prednost Pacersa. 24 poena Georgea bila su više nego dovoljna za pobjedu Pacersa od 11 poena razlike. No, tada se Heat probudio i nanizao tri pobjede. Indiana se može žaliti na lošu sreću, na promašaje u lošim trenucima, pa čak i na neprimjerene sudačke odluke, iako ih i nije bilo previše.

Foto: EPA

Miami je ugrabio prednost od 3:1, većinom nakon preokreta, jer je gotovo cijelu seriju Indiana započela s vodstvom u utakmicama, da bi potom Miami radio preokret. U petoj utakmici je igrana prva meč lopta aktualnih prvaka. James je rano ušao u probleme s osobnim pogreškama te utakmicu završio s pet osobnih pogrešaka i samo sedam poena. Veličanstveni George s 31 poenom u drugom dijelu izborio je šesti susret i moguću majstoricu za svršetak sjajne sezone u Indianapolisu. Heat je pokazao da može igrati kvalitetnu momčadsku igru bez Jamesa, odigravši akcije nakon kojih su se posebno istakli igrači poput Raya Allena i Rasharda Lewisa, iskusnih pojedinaca u Heata koji su izgradili karijere preciznim šutom za tri poena.

No, Heatova pobjeda u toj utakmici niti u jednom trenutku nije došla u pitanje. Gotovo svaki šut koji su uputili James, Wade i Bosh ušao je kroz protivnički obruč te je pobjeda od 25 poena razlike bila blag oblik onoga kako se utakmica zaista odvijala. Pacersi su pogađali prvih nekoliko šuteva, Heat svoje ne, a potom je uslijedio kaos u redovima Pacersa. Neviđeni pad i serija Heata koja je značila samo jedno – novo, četvrto uzastopno finale.

Ova generacija Heata mogla bi se izjednačiti s onom Celticsa s Birdom i onim Showtime Lakersima, ali ne i s onom legendarnom „Bill Russell generacijom“ Celticsa. Vogel je nakon uvjerljivog poraza u American Airlines areni poistovjetio Jamesa s Jordanom, a ovaj Heat s tadašnjim Bullsima. James i Mr. Air mogu u nekoliko varijanti biti smješteni u isti rečenicu, ali u nekima ipak 30-godišnji vođa napada i obrane Miami Heat ipak nije dorastao ponajboljem košarkašu u povijesti sporta. Primjerice, James je u petoj utakmici protiv Pacersa stao na samo sedam poena, dok je zanimljivo, Jordanova brojka od najmanje poena postignutih na jednoj utakmici doigravanja – nevjerojatnih 22.

Pacersi su pokazali da su kvalitetna momčad, ali ipak im nedostaje nešto što se može okarakterizirati kao „šampionski materijal“. Je li to trener, jedan kvalitetan igrač manje, dvojica ili više prosječnih igrača na klupi ili pak nešto drugo? Ljeto će možda promijeniti stvari u Indianapolisum možda i ne, ali sigurno je da će u narednu sezonu NBA lige ući znatno ozbiljniji i svjesniji da naredne sezone jednostavno moraju stati u kraj veličanstvenoj generaciji Heata.

Analiza momčadi Pacersa

Paul George, 24-godišnjak iz Kalifornije, jedan je od mladih i perspektivnih košarkaša, onih koji će sasvim sigurno postati zvijezdama lige. Ako već to nisu. George je prethodnu sezonu, a posebice ovu, najavio svoju skoru kandidaturu za MVP igrača sezone. Njegovi učinci, njegovi koševi, briljantne predstave zaustavljale su dah, posebice na samom startu tekuće sezone.

U Pacersima su te 2010. jednostavno znali birati na Draftu. George je izabran deseti na tom Draftu, poslije igrača poput Ekpea Udoha i Al-Farouqa Aminua, dok je Lance Stephenson bio 40. izbor tog Drafta, izabran nakon igrača u vidu Daniela Ortona, Dextera Pittmana, Hassana Whitesidea, Terrica White itd.

Foto: EPA

Upravo taj Stephenson je igrač, koji je toliko nedostajao Pacersima. Iako je njegova situacija s psihom faktor, koji ne mora imati toliko striktnu povezanost sa sportom, ipak to ona jest. Stephenson je jedan od prgavijih i bahatijih igrača lige, a najviše kontroverzi izazvao je u finalnoj seriji protiv Heat, „maltretirajući“ LeBrona Jamesa. U četvrtoj utakmici mu je puhao u nos, misleći mu poremetiti koncetraciju, iako nije bio ni svjestan da je prouzrokovao automatski poraz. U petoj utakmici je igrao nešto bolje u fazi obrane protiv Jamesa i bio jedan od ključnih faktora pobjede i ostanka u seriji. Ipak i tada je radio probleme, izazivajući Dwyanea Wade. Stephenson si sigurno nije mogao pomoći, jer je nedostatak Jamesa morao adekvatno zamijeniti.

U šestoj, uspostaviti će se i odlučujućoj utakmici serije, James je ponovno „stao na žulj“ Lanceu Stephensonu. Par nečestih prekršaja, kakvih nismo mogli vidjeti do sada ove sezone, onaj udarac u nos, svojevrsna osveta na situaciju par trenutaka ranije, pa onda „šamar“ Norrisu Coleu. Stephensonova nervoza obilježila je prvo poluvrijeme šeste utakmice, a pored svega toga Pacersi su bili u zaostatku od preko 20 poena.

David West je nekako najkonzistentniji igrač Pacersa. Uvijek je na jednoj razini, koje se redovno drži i dati će sve od sebe da što više u svakom susretu bude od koristi Franku Vogelu i franšizi za koju nastupa već duži vremenski period. Popravio je šut s poludistance, pod obručima dominira u paru s Royom Hibbertom, ali je centarski tandem iz Indianapolisa sigurno morao bolje odigrati protiv Heata, tražeći jedinu moguću prednost koju su mogli naći, prednost u skoku.

Ipak, ni to Pacersi nisu ostvarili. Nerijetko su Bosh, Haslem, Battier, pa naposljetku i Andersen, znali napraviti onoliki broj skokova, posebno napadačkih, koliko ih je trebalo Pacersima. Hibbert je nekako pao u igri, iako je pred samu sezonu najavio odlične igre, posebice u obrani. Možda je nagrada za najboljeg obrambenog igrača, koja je zasluženo pripala Joakimu Noahu, psihički poremetila Roya Hibberta. Centar Pacersa obično igra najbolje protiv Heata, ali predstave iz ove serije nisu ono što bi moglo i trebalo veseliti navijače ovog kluba.

George Hill je nekako najslabija karika prve postave, dok s klupe najčešće zabija Luis Scola. Lakoća kojom igra i postiže koševe s klupe vrijedna je uvrštavanja u prvu postavu, ali pored Davida Westa je jednostavno nemoguće igrati od samoga početka.

Frank Vogel je ponovno pao u namjerama da sruši najljuće rivale i ponovno će uslijediti izjava: “Bit će bolje drugi put!“ To u Indiani govore već par sezona te bi naredna već konačno morala donijeti pobjedu u seriji protiv Heata, kako bi se srušilo to „prokletstvo“ s kojim su Pacersi prethodnih godina suočeni. Ili su jednostavno, samo vrlo dobra ekipa u eri jedne odlične generacije Heata.