Treći trofej u nizu ili dostojna kulminacija jedne spektakularne generacije?

Prošlo je osam mjeseci od samog starta sezone. Jedni su u sezonu ušli opuštenije, uživajući u tek osvojenom prstenu, dok su drugi igrali kao da su učinili isto. Nakon 82 utakmice regularnog dijela sezone i tri kruga doigravanja konačno smo u prilici gledati novu borbu za trofej Larryja O'Briena. Heat je uspješno apsolvirao ionako slabašnu Istočnu konferenciju, dok su Spursi opravdali ulogu najboljih i najkompletnijih na nikada jačem i izjednačenijem Zapadu.

Spursi i Heat igraju drugo uzastopno finale, prvi takav slučaj od re-matcha Bullsa i Jazza 1998. No, po prvi put nakon sredine 80-ih godina prošlog stoljeća finale se igra po sustavu 2-2-1-1-1, uostalom kao i cijeli ovogodišnji play off.

Sjećamo se prošlosezonskog finala. Finala, u kojem su Spursi bili na korak do titule. Točnije, na 20 sekundi do titule. No, uslijedio je apsolutni šok, Bosh kupi Jamesov promašaj te dodaje loptu najboljem tricašu u ligaškoj povijesti koji – pogađa. Naime, Allenova trica je odlučila seriju. Iako su odigrane još 53 minute serije, Spursi, ma koliko čvrsti i konzistentni bili nisu imali snage da se vrate i preuzmu prsten momčadi s Floride.

Ovog puta su gladniji titule. S gotovo identičnom ekipom, s istim košarkaškim i s istim pobjedničkim mentalitetom, u cilju da titulom označe kulminaciju jedne fantastične generacije. Generacije košarkaša koji su već u poznim godinama, ali koji i unatoč tome zadaju silne glavobolje svima i uvijek.

Heat lovi 3-peat

Četvrto finale u četiri uzastopne sezone. Podvig Miami Heata za svaku pohvalu. Heat bi ovom titulom potvrdio epitet najbolje postjordanovske momčadi u NBA ligi, pobjedom bi momčad Erika Spoelstre mogla biti svrstana u istu rečenicu s Birdovim Celticsima i Showtime Lakersima. Strah od protivnika dakako postoji, ali u iznimno malim količinama. Kako i ne bi bio prisutan kada znaju da se s druge strane terena nalazi momčad sačinjena od rutinera, igrača koji su siti titula i prstenja, ali žele još jedan, onaj najslađi.

Ali, sada bi brojni košarkaški fanovi ustvrdili: “Ali, Miami ima LeBrona Jamesa! To je točno, Heat umnogome ovisi o Jamesu, čovjeku koji će učinit sve kako došao do treće uzastopne titule prvaka i treće uzastopne titule najkorisnijeg igrača finala. James je najključniji faktor cijelog košarkaškog stroja s Floride, jer bez njegovih briljantnih predstava, Heat vrlo lako može podleći pritisku Spursa.

No, u pojedinim trenucima pa čak i u ovom doigravanju, Heat je znao kako igrati bez LeBrona Jamesa. Sjećamo se pete utakmice finala Istoka protiv Indiana Pacersa i pete osobne ponajboljeg košarkaša današnjice. Spoelstra je bio prisiljen igrati bez Jamesa te se tek tada vidjelo kako Heat funkcionira kada duži period igra bez svog leadera.

Dakako, kada nema Jamesa, ulogu vođe preuzima Dwyane Wade, koji igra srcem i izvlači maksimum iz svog tijela da što bolje odigra svaku utakmicu. Wadeova istrošena koljena onemogućila su mu konstantno igranje tijekom sezone, ali u doigravanju je on neizostavan dio Heata. Posljednji dio velikog tria u redovima Miamija je Chris Bosh. Bosh je promijenio svoj stil igre u odnosu na proteklu sezonu, nije bilo mnogo pick and roll igre, koja je dolazila do izražaja i u samom finalu protiv Spursa. Bosh se sve više izvlači na daleke šuteve, sve je češći na šutu za tri poena, a sve manje upotrebljava svoju visinu na svojoj prirodnoj poziciji.

Od ostalih igrača tu je Mario Chalmers, nekako najslabija karika prve postave Heata pa i Rashard Lewis, kojeg je Spoelstra odlučio postaviti u startnu petorku u seriji protiv Pacersa. Ta odluka izgleda jako dobrom, uzmemo li u obzir način kako se Lewis snašao u toj situaciji i kako je koristio tu priliku. Ray Allen je čovjek s klupe, koji će uvijek pronaći hrabrosti da šutira važan šut, važnu tricu poput one u prošlogodišnjem finalu. Shane Battier pak nije na razini od prošle sezone. Njegova igra nije na razini prvotimca u redovima branitelja naslova. Sve lošije igra obranu, a igra u napadu mu također nije na onoj željenoj razini.

Foto: EPA

Udonis Haslem se također loše snašao u ulozi prvotimca u paru s Chrisom Boshom u reketu. Po mnogim košarkaškim stručnjacima i analitičarima takva postava nipošto ne bi trebala biti startna, s obzirom na to kako Haslem igra u ovom doigravanju. Chris Andersen je dugo izbivao s parketa, a njegova rola je izuzetno bitna za Miami. Andersen ponekad zna biti kvalitetan u obrani, ali i u napadačkom skoku te je nerijetko njegov doprinos u reketu zna donijeti prevagu. Norris Cole će dobiti tek nekoliko minuta, za koje će se potruditi tricama zapapriti protivničku sudbinu, a od onih koji će dobivati minutažu na „kapaljku“ ili ju možda nikako neće dobiti su Michael Beasley, Toney Douglas, James Jones i Greg Oden.

Heat će se osloniti na one niske postave, s barem tri šutera za tri poena na parketu. Osloniti će se na šut, na neke izrađene akcije, na atleticizam koji krasi barem četiri od pet igrača na parketu, ali i na onu njihovu karakterističnu pressing obranu koju prakticiraju onda kada je to najpotrebnije.

“Ne, ne vole nas. To mogu zaključiti iz Duncanovih izjava prethodnih dana. Željeli su nas, dobili su nas. Nitko nije otpisan. Niti je naslov naš niti njihov. Postoje dvije momčadi koje će odlučiti o naslovu. Znam da su izuzetno motivirani nakon što su se vratili u finale nakon prošlogodišnje finalne serije, ali to nije bitno. Obje momčadi igraju slično u vidu protoka lopte, kretnji i šuteva za tri. Sve što je odlučujuće je to kako ćemo izgledati na parketu te da će obje momčadi igrati hitro i motivirano“, rekao je James, koji najavljuje veliki spektakl u finalu.

Momčad rutinera koja žudi za trijumfom

Malo tko u ligi igra posljednjih deset pa čak i 15 sezona u konstantno visokom ritmu, malo tko je tako konzistentan dugi niz godina u ligi kao San Antonio Spursi. Od trenutka kada je Gregg Popovich preuzeo kormilo teksaške momčadi, sve je krenulo nabolje. Franšiza je procvjetala te počela gajiti jedan jedinstven košarkaški stil, koji je već u toj eri urodio plodom sa četiri titule prvaka.

Spursi su motiviraniji nego bilo tko u cijeloj ligi krenuli u sezonu. Znaju da imaju preiskusnu momčad, kojoj je ovo možda čak i posljednja sezona koju mogu kvalitetno odraditi. Igraju s ekstremno visokom dozom entuzijazma i ogromnom žudnjom da dođu do novog prstena. Onog petog, ali i onog koji bi na najljepši mogući način okončao jednu bajkovitu košarkašku generaciju.

Naraštaj Spursa s Timom Duncanom, a potom s Tonyjem Parkerom i Manuom Ginobilijem je jedan od najboljih u posljednjih nekoliko desetljeća, a osim toga su definitivno najljepša NBA priča. Nitko od njih ne igra na snagu, na mišiće i na atleticizam. Igraju na znanje, na osjećaj, na iskustvo. Pokreti Parkera, nepredvidive i nevjerojatne asistencije Ginobilija, ležernost Duncana u reketu. Što više treba jednoj momčadi kao što su Spursi da se domognu toliko željenog trofeja.

Spursi su momčad koja zna igrati čvrsto, zna odigrati kvalitetno u obrani, ali zna i po potrebi briljirati u napadu, pogađati iz svih pozicija i nevjerojatno dobrim protokom lopte riješiti akciju. Protiv visoke obrane kakvu gaji Heat biti će teže nego protiv Mavericksa, Blazersa i Thundera, ali protok lopte i napadački skok biti će najbitniji faktori za momčad Popovicha. No, u šestoj utakmici Spursa protiv Thundera dogodilo se nešto nepredvidivo i nešto što bi moglo ugroziti „egzistenciju“ Spursa u finalu.

Naime, Parker je obnovio ozljedu stopala te se i dalje špekulira o tome hoće li i koliko će biti spreman za finale. U šestom susretu protiv Thundera nije igrao cijelo drugo poluvrijeme niti produžetke, dopustivši da ga zamijene Cory Joseph i Patty Mills. Kanadsko-australska kombinacija razigravača odigrala je odlično, pristojno odradivši rolu kakvu bi sigurno na sličan način odradio i francuski rutiner, svojevremeni MVP finala i europski prvak.

Trostruki MVP finala, ponajbolji krilni centar u povijesti lige, čovjek koji je revolucionizirao tu poziciju u američkim košarkaškim okvirima, Tim Duncan, trebao bi i u 38. godini pružiti briljantne partije, kakvih bi se postidio i onaj zvjezdani američki košarkaški podmladak. Čovjek koji broji svaki korak, koji neće napraviti neki nepotreban potez, koji igra na osjećaj i na instinkt, koji neće propustiti lagane koševe, ali i svojevrsni vođa u jednoj ujednačenoj momčadi.

Popovich je svoj stroj od momčadi doveo do savršenstva. U svakom trenutku zna što i kako treba odigrati te koju momčad poslati na parket. Tako je protiv Thundera kombinirao s Mattom Bonnerom od prve minute, što vrlo vjerojatno ne bi palo na pamet velikoj većini trenera, osim možda onih koji su učili od Popovicha. Ginobili će pak biti od iznimne važnosti. Spursi trebaju njegove lopte s očima, ali ne onakve kakve je dijelio u šestoj utakmici prošlosezonskog finala, kada su njegovi turnoveri bili također jedna od ključnih komponenti tog poraza. Njegov osjećaj za tricu, njegov južnoamerički košarkaški „štih“ usavršen talijanskim, ali i Popovichevim zaslugama biti će neophodan barem u ovoj situaciji, kada su Spursi privremeno bez Parkera.

Foto: EPA

Joseph i Mills znaju na momente igrati sjajno, Bonner je protiv Thundera više služio kao taktički pokus, nego kao šuter za tri što mu je u opisu posla, dok će se za to ponajviše pobrinuti Danny Green i Marco Belinelli. Greenova hladnokrvnost za tri u doigravanjima je nevjerojatna. Green kada osjeti da bi mogao briljirati na trici i briljira, dok osim njega dosta toga ovisi o Kawhiju Leonardu. Jedan od rijetkih predstavnika mladog pogona Spursa, koji su ovakvom iskusnom i internacionalnom društvu odlično snalazi i koji bi uskoro mogao biti jedan od ponajboljih pojedinaca u cijeloj ligi. U svemu tome važno je naglasiti i Borisa Diawa, iako je njegova tjelesna konstitucija neproporcionalna njegovoj sposobnosti u još u tinejdžerskoj dobi da je mogao igrati svih pet pozicija i koji je briljirao u odlučujućoj utakmici protiv Thundera. Strateške sposobnosti Popovicha su neupitne, pitanje je samo kako će to bez Parkera izgledati.

“Teško je povjerovati da smo uhvatili ritam nakon onog poraza iz prošle sezone. Ali, vratili smo se. Imamo još četiri utakmice za pobijediti i ovog puta ćemo to i učiniti. Sretni smo što ponovno igramo protiv Heata. Još imamo taj gorak okus u ustima zbog prošlogodišnjeg poraza“, rekao je Tim Duncan, koji i dalje žali za prošlosezonskim finalom, ali je i on kao i gotovo cijela momčad istinski motiviran za ono što ga čeka u predstojećoj finalnoj seriji.

“Moji momci su napredovali od prošlogodišnjeg poraza. To je upornost. Mislim da su ove sezone bili nevjerojatno uporni, ako već mogu davati bilo kakve komplimente svojoj momčadi. Doći i ove godine na isto mjesto, to ja zovem hrabrost i upornost. Ponosan sam pa čak i sretniji od njih samih“, poručio je Gregg Popovich, koji je definitivno spreman i na nove inovacije u velikom finalu.

Atleticizam i snaga protiv košarkaškog tradicionalizma i iskustva

Heat i Spursi – dvije momčadi koji katkad znaju biti podjednake, koji znaju igrati istim stilom, ali i momčadi koji nekada znaju igrati nepredvidivo. Stoga, izdvajanje favorita u ovoj seriji može biti suludo. Izvjesno je da će se igrati superzanimljiva i uzbudljiva serija do četiri pobjede, kao zaključak jedne odlične i turbulentne NBA sezone, jedne od ujednačenijih u posljednjih nekoliko godina.

Spursi su se nakon prosječnog starta u konačnici domogli prvog mjesta Zapada, da bi se potom nekako iskrali preko Dallas Mavericksa do uvjerljive serije protiv Trail Blazersa, a priča protiv Oklahoma City Thundera predvođenih MVP-om Kevinom Durantom je već poznata i u tekstu već spomenuta. Protiv Mavericksa su Spursi u pojedinim trenucima visili o „tankoj niti“. Momčad Ricka Carlislea predvođena maestrom Dirkom Nowitzkim bila je uporna, no upornost nije bila dovoljno protiv još upornijih Spursa.

Zahvaljujući Pacersima koji su se popeli na vrh Istoka tijekom sezone i koji nisu izborili veliko finale po drugi put u nizu, Spursi imaju prednost domaćeg terena u finalnoj seriji protiv Heata. U prvim dvjema utakmicama u AT&T Centeru bitno je za Spursa da ne podbace te bi u slučaju da u oba navrata upisali poraz bili već otpisani. No, u slučaju dvije domaće pobjede bi Spursi imali motiv više da odigraju sjajno u Miamiju. I to je ono što krasi tu prednost domaćeg terena. Imperativ pobjede je sveprisutan, ali u tim domaćim utakmicama još više. No, ukoliko se one uspješno apsolviraju mnogo je lakše nastaviti dalje. I tu Spursi definitivno moraju tražiti prednost.

No, Parkerova ozljeda bi mogla biti alarm u redovima „mamuza“. Cory Joseph i Patty Mills moraju biti itekako pripremljeni, jer James, Wade, Bosh i Spoelstra ne dolaze u miru u Teksas. Dolaze po novi prsten, po novi trofej, dolazi kreirati povijest, kako bi James u budućnosti s pravom mogao biti nazvan novim Jordanom, kako bi Spoelstra stekao još veću reputaciju kao kormilar jedne NBA franšize.

Gledati ćemo dvije momčadi gladne pobjede. Možda ta „glad“ ne bude adekvatno prikazana na parketu, ali bez ikakve sumnje i lažne skromnosti, za očekivati je jedna spektakularna serija.

LeBron James želi bez dvojbe biti najbolji igrač koji u ovom trenutku hoda svijetom, želi ispraviti činjenicu da nije postao MVP igračem sezone. „King“ želi odigrati savršenstvo serije, ne bazirati se samo na osobnom učinku, već izgraditi koliko svoj toliko i momčadski trijumf. U suradnji s Wadeom, Boshom, Allenom, Lewisom, ostatkom klupe, trenerom Spoelstrom i ostalim rukovodstvom Heata može biti uvjeren u velike mogućnosti da se trijumf i dogodi. James odiše samopouzdanjem, svjestan je ozbiljnosti serije i protivnika, svjestan je svoje reputacije u svijetu NBA, ali i svjetske košarke, ali svjestan je i postave s kojom se mora suočiti.

Heat mora igrati agresivno ukoliko želi pobjedu. Moraju učestalo prakticirati visoku zonsku obranu, koja im je donekle i bila faktor broj jedan do prošlosezonskog slavlja. Mora igrati povremeno i s niskom petorkom, kako bi šut iz vana upropastili protivničke snove, moraju igrati na snagu, na atleticizam, na činjenicu da je svaka lopta, svaki napad, svaki skok, svaka asistencija, svaka ukradena i izgubljena, svaka situacija, svaka pogreška bitna te da jedan mali i sitni detalj zna donijeti prevagu.

Spursi će pak i dalje težiti tradicionalizmu, širini klupe. Popovich će zasigurno pokušati kojekakve eksperimente u finalu. Ima pravo odabira, jer u slučaju jedne slabe predstave pokušati će s kombinacijama, dok ne pronađe onu pravu. A bez sumnje, Popovich će ju pronaći. Spursi moraju igrati standardno, na rutinu i na osjećaj, s brzim protokom lopte, bez suvislih poteza. Spursi nikad nisu ni igrali za oči, na atrakciju, na zakucavanja i na dalekometne asistencije i spektakularna zakucavanja. Njegova igra donosi rezultati i cijeli grad živi u nadi da će njihovi Spursi i bez Parkerovih usluga odoljeti napadima branitelja naslova.

Košarkaški tradicionalizam, rutina i želja za osvetom, želja za mirnom i naposljetku spektakularnom kulminacijom jedne iste takve košarkaške generacije ili atleticizam, snaga, izdržljivost, Jamesova nova serija za pamćenje i Heatov „3-peat“ o kojemu će se dugo pričati? Konačan odgovor ćemo doznati ubrzo, najkasnije do 20. lipnja kada je na rasporedu eventualna sedma i odlučujuća utakmica u AT&T Centeru u San Antoniju.