Medveščak je zaslužio - vrijeme

Druga godina u drugoj najjačoj ligi na svijetu Medveščaku nije počela najsretnije, sa sva četiri poraza na uvodnoj ruskoj turneji, a nakon domaće pobjede nad Sjeverstaljem stigao je i poraz od Torpeda pred vlastitom publikom.

"Debelo" premašeni ciljevi u inicijalnoj sezoni u novom natjecanju visoko su postavili letvicu za, ne treba gubiti iz vida, tek drugu godinu u vrlo zahtjevnoj ligi. Premašene je ciljeve jako teško nadmašiti u dužem roku, a kamoli u kraćem, pri čemu ostaje otvoreno zadovoljava li sada Coubertinov pristup apetite kluba, igrača i/ili navijača.

Osim toga, Medvjedi su tijekom ljeta potpuno neplanirano promijenili trenera, i to trenera koji je bio pun pogodak. Chucku Weberu predstoji dokazivanje, no čak i da su njegova vizija i koncepcija samo za koju nijansu drugačije od Frenchovih, opet se radi o novitetu na koji se treba priviknuti i kojemu se treba prilagoditi.

Hokej je prilično nezahvalan sport po pitanju učestalih promjena igračkog kadra i godišnjeg slaganja kockica iznova. Praktično je nemoguće svake sezone savršeno pogoditi često zazivanu "kemiju" između svih pojedinaca, makar se i pogodi s kvalitetom, a najmanji se propust pri izboru vrlo brzo i lako osjeti u konačnom "proizvodu".

Svježi odlasci Jasona Kroga odnosno Darrena Haydara, uz dovođenje mladih Aarona Palushaja i Jamesa Wrighta sugeriraju kako uprava kluba i dalje pokušava pronaći dobitnu formulu, i s obzirom na dosadašnje iskustvo, zasad nema razloga ne vjerovati da nije povukla najbolji raspoloživi potez.

Naravno, ni drugi sudionici KHL-a nisu proveli ljeto spavajući, i neprestano treba voditi računa da se na ledu nešto pita i protivnike. I da nije sramota ako protivnik jednostavno bude bolji - spretniji, konkretniji, učinkovitiji, pa čak i sretniji. Medveščak mora biti prvenstveno usredotočen na sebe, što prema riječima svog trenera i jest.

Uza sve to, ponovno se pojavila i priča o dugovanjima prema pojedinim igračima, koja nažalost u hrvatskom sportskom okruženju nije iznenađenje, no Medveščak je problem odlučio zadržati unutar četiri zida - klasično poslovno rješenje - a teško da bi čelni ljudi Medvjeda financijskom nepromišljenošću dopustili olako narušavanje dugo i teško građenog imidža. Tim više što im pritisak instant-uspjeha, odnosno hitnog postizanja izvrsnih rezultata, ne visi nad glavom.

Koliko je složen ekonomski život u KHL-u jasno oslikava i primjer Leva iz Praga koji je istupio nakon sjajnog uspjeha i plasmana u finale. I iz toga je vidljivo koliki je pothvat već samo Medveščakovo sudjelovanje u ligi.

Porazi, poneko prazno mjesto na tribinama, manje isticanje u medijima - razumljivo s obzirom da Medveščak u KHL-u više nije senzacija nego svakodnevnica - nisu debakli.

Doza umjerenosti i realnosti, koja kronično nedostaje hrvatskoj sportskoj javnosti (a i šire), prepoznaje da je Medveščakova svakodnevnica u KHL-u, sa svim teškoćama koje ona nosi, i dalje itekakav uspjeh.

Nakon svega postignutog u proteklim godinama, može se prihvatiti bez prizvuka tragedije, omalovažavanja i manje vrijednosti, da jedan sportski kolektiv slabije uđe u sezonu. I dati mu bez prevelikog uzrujavanja priliku da nastavi željenim i zacrtanim putem. Čak i ako u tome ne uspije.

Medveščak je, ako ništa drugo, zaslužio strpljenje svojih navijača i medija, zaslužio je - vrijeme.