Neki svjetski rekordi su toliko nedostižni da im se predviđa još nekoliko desetljeća nedodirljivosti

Atletska sezona došla je svome kraju, a ova godina donijela nam je "samo" tri svjetska rekorda. Renauld Lavillenie u skoku s motkom preskočio je u Donecku 6.16, Yohann Diniz na Europskom prvenstvu u Zürichu othodao je 50 kilometara za 3:32:33, a Anita Wlodarczyk bacila je kladivo u Berlinu na 79.58.

Tri svjetska rekorda nisu mala stvar, međutim kako su se nekada rušili i popravljali, očito je da se danas sve teže dostižu ti rezultati. Razumljivo, ljudsko tijelo dolazi do svojih limita, neki rezultati se sami po sebi čine nedostižnima, ali opet tu je niz rekorda koji se već više od 20 godina drže na vrhu i nema posebnih naznaka da bi mogli uskoro biti skinuti.

Puno se pričalo o korištenju nedopuštenih sredstava tijekom osamdesetih godina, no konkretnih dokaza za pojedine utrke i rezultate nema i dok god je tako, ti rezultati zaslužuju poštovanje. Ipak, zrno sumnje ostaje, nije baš lako za vjerovati da atletičari i atletičarke u današnje vrijeme kada imaju najmodernije uvjete za trening, vitaminske dodatke i što sve ne, ne mogu niti pomisliti na rušenje pojedinih rekorda.

"Neki atletičari su pretalentirani, ali ne vole raditi. Neki opet puno rade, ali nisu talentirani. Svjetski rekord će pasti u trenutku kada dođe talentirani atletičar željan napornog rada", rekao je Usain Bolt i vjerojatno je u pravu. Opet, dio stručnjaka upozorava da se ne treba čuditi nekim rezultatima jer u osamdesetim godinama lista nedozvoljenih sredstava je ipak bila puno manja nego što je danas. Samim time, neka sredstva su naknadno dodavana i još uvijek se dodaju.

No, pogledajmo važeće svjetske rekorde koji su već više od 20 godina na snazi.

400 metara s preponama: Kevin Young 46.78 (Barcelona 1992.): Rezultat kojem se nikad nitko nije približio ostvario je Kevin Young u Barceloni 1992. godine. Young je još uvijek jedini atletičar u povijesti koji je istrčao ispod 47 sekundi, a koliko su današnji preponaši daleko od njegovog rezultata, pokazuje podatak da se ove godine nitko nije spustio niti ispod 48 sekundi. Bilo je dosta sumnji vezanih uz taj rezultat, naime Young je trebao biti čak i još brži, prije cilja je usporio, a na posljednjoj preponi nije imao dobar ulaz i izgubio je nešto vremena. Stručnjaci su izračunali da bi u savršenoj utrci istrčao čak oko 46.20. Bio je to njegov dan, osobni rekord popravio je za sekundu, a nikada više nije se uspio približiti tom rezultatu niti utrci ispod 47 sekundi. I dok dio javnosti sumnja u korištenje nedopuštenih sredstava u toj utrci, dio javnosti tvrdi kako mu se jednostavno poklopila ona savršena utrka u savršeno vrijeme. Činjenica je da je Young imao najbolju tehniku napadanja prepona u povijesti i najbolji ritam dolaska na preponu i neki brži atletičari s njegovom tehnikom već bi se odavno spustili ispod 47 sekundi.

Skok u vis: Javier Sotomayor 2.45 (Salamanca 1993.): Rekord koji bi uskoro mogao otići u povijest je onaj u skoku u vis za atletičare. Javier Sotomayor uvijek se dobro osjećao u Salamanci, a te 1993. godine upisao se u povijest preskočivši 2.45. Sotomayor je godinama dominirao svjetskim skokom u vis, još u juniorskim danima rušio je rekorde, njegova tehnika bila je bliža onoj današnjoj nego tehnika ostalih skakača i skokovi iznad 2.40 za njega su bili uobičajeni. Kubanac je pod kraj karijere imao problema s pozitivnim testovima, 1999. godine na doping testu mu je pronađen kokain u krvi da bi 2001. godine bio pozitivan na nadrolon nakon čega je završio karijeru. Na vrhuncu karijere redovno je bio testiran i nikada nije bilo problema, a kubanska vlast tvrdila je da su mu zadnji testovi namješteni. Bez obzira na to, Sotomayor je jedan od najvećih atletičara svih vremena, bio je ispred svog vremena i skakao je nevjerojatno. Njegov rekord je u opasnosti, Mutaz Barshim već sada skače 2.43, vrlo visoko ide i Bohdan Bondarenko i 2.45 iz Salamnce nije nedodirljivo.

Skok u dalj: Mike Powell 8.95 (Tokio 1991.): Još jedan od rekorda kojem se ne nazire skoro rušenje je onaj u skoku u dalj. Mike Powell srušio je 1991. godine više od 20 godina star rekord Boba Beamona na fantastičnom natjecanju na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. S nestrpljenjem se očekivao njegov dvoboj protiv Carla Lewisa u čijoj sjeni je bio većim dijelom karijere, međutim skok od 8.95 iz pete serije donio mu je naslov prvaka svijeta. Lewis je ostao tri centimetra iza rekorda Boba Beamona, s također fantastičnih 8.87, no ne toliko fantastičnih kao Powellovih 8.95. Powell je bio svestran sportaš, košarkaš, sprinter, skakač u vis, troskokaš, ali na kraju najbolji skakač u dalj. "Nakon drugog skoka u Tokiju imao sam osjećaj da sam oko osam metara, ali kada je izmjereno 8.54, pomislio sam - ovo je moj dan. Kada sam izveo skok, znao sam da je to to. Odmah mi je bilo jasno, zaletište je bilo vrlo brzo, skok je bio apsolutno savršeno i znao sam da sam srušio svjetski rekord." I bio je. Peta serija donijela je taj čudesan skok koji je Powella upisao u povijest. Zanimljivo, Powell ima skok i od čak 8.99, no ostvaren je uz prejak vjetar od +4.4. Današnji skakači mogu samo sanjati takve skokove, u ovom desetljeću najbliže mu je došao Rus Aleksandr Menkov skočivši 8.56, a ove godine Greg Rutherford s 8.51.

Kugla: Randy Barnes 23.12 (Westwood 1990.): Jedan od rekorda za koje se s pravom sumnja da su postignuti uz upotrebu neke vrste dopinga je onaj Randyja Barnesa u bacanju kugle. Nestvarnih 23.12 Barnes je bacio na malom natjecanju u Westwoodu, a manje od tri mjeseca kasnije bio je pozitivan na dopinškom testu. Barnes je bio poznati hvalisavac, tvrdio je da na treningu kuglu baca i do 24 metra, a nije samo jednom uhvaćen u varanju. I 1998. godine također je bio pozitivan, a tada je tvrdio da nije znao kako je to sredstvo zabranjeno. Njegov rezultat bit će teško u skoroj budućnosti skinuti, prije četiri godine Cristian Cantwell uspio je doći blizu 22.50 i to je najbliže što mu je netko došao u novije vrijeme. Za usporedbu, ove godine najduži hitac imao je Joe Kovacs koji je bacio 22.03, više od metra do svjetskog rekorda.

Disk: Jürgen Schult 74.08 (Neubrandenburg 1986.): Najdugovječniji svjetski rekord u muškoj atletici je onaj Jürgena Schulta u bacanju diska. Čovjek je samo dvaput u životu prebacio 70 metara, a jedan od ta dva hica bio je tada za 2.22 metra dalji od dotadašnjeg svjetskog rekorda. Jedini diskaš koji je prebacio 74 metra ostvario je to savršenim hicom u Neubrandenburgu kada mu je izmjereno 74.08. Koliko je to jak rezultat, pokazuje činjenica da su samo Virgilijus Alekna jednom i Gerd Kanter dvaput uspjeli prebaciti 72 metra i nitko više nije došao niti blizu Schultovom hicu. Neki će reći kako je to bili zlatno doba sumnjivih njemačkih rezultata, no Schultu nikada u karijeri ništa nije dokazano, bio je i olimpijski pobjednik te svjetski i europski prvak, a ovaj nestvarni hitac došao je na vrhuncu karijere.

Kladivo: Jurij Sedih 86.74 (Stuttgart 1986.): Dok današnji kladivaši jedva prebacuju 82-83 metra, za Jurija Sediha hitac od 85 metara nije predstavljao nikakav problem. Bez dvojbe najveći kladivaš svijeta aktualni je svjetski rekorder s dalekih 86.74 koje je prije devet godina ugrozio Ivan Tsihan bacivši svega centimetar slabiji hitac. Sedih je dominirao u osamdesetim godinama, jedini pravi konkurent bio mu je Sergej Litvinov s kojim je vodio velike borbe i većinom iz njih izlazio kao pobjednik. "Uvijek sam trenirao s kilogram-dva težim kladivom, zatim nastavljao s lakšim i nikada na treningu nisam koristio regularno kladivo. Za moju rotaciju od tri okreta bilo je važno pronaći balans i morao sam se prilagođavati na taj način. U lošim vremenskim uvjetima, kladivo vam je teže i tu mi je pomagao taj moj trening", objašnjavao je Sedih za kojeg tvrde da je bio sposoban trenirati i po sedam-osam sati u komadu. Trenutno nema na vidiku kladivaša koji bi ga mogao srušiti iako Poljak Pawel Fajdek obećava i pokazuje konstantan napredak.

100 metara: Florence Griffith Joyner 10.49 (Indianapolis 1988.) - 200 metara: Florence Griffith Joyner 21.34 (Seoul 1988.): Za neke najbrža žena svijeta svijeta vremena, a za neke atletičarka koju se štitilo jer je marketinški bila prejaka da bi istina izašla na svjetlo dana. Međutim, rekordi koje je Florence Griffith Joyner postavila u olimpijskoj godini teško će biti dostignuti u skoroj budućnosti. IAAF i WADA i danas tvrde kako ne postoji niti najmanji dokaz i sumnja te da je Griffith Joyner podvrgnuta svim mogućim i nezamislivim testiranjima na Olimpijskim igrama i apsolutno nikakav trag bilo kakvoj zabranjenoj supstanci nije pronađen. Ostali atletičari bili su vrlo skeptični jer se fizički vrlo promijenila u kratko vrijeme (sumnjao je čak i i Carl Lewis), u manje od godinu dana dramatično je popravila rezultate i tražili su provjeru. Čak i nakon smrti 1998. godine tražila se obdukcija u potrazi za steroidima, no na kraju testovi nisu mogli biti izvršeni. Što se tiče svjetskog rekorda na 100 metara, on je još uvijek pod sumnjom u regularnost. Naime sumnja se da je postignut uz nedopušten vjetar od čak +7.0 jer tijekom te četvrtfinalne utrke nije radio vjetromjer. Svjedoci tvrde kako je u tom trenutku puhao najjači vjetar toga dana, a kada je vjetromjer proradio u posljednjem četvrtfinalu, mjerio je nedopušteni vjetar od +4.2.

400 metara: Marita Koch 47.60 (Canberra 1985.): Jedan od rekorda o kojem se često govori kada se spominju nedozvoljena sredstva u Istočnoj Njemačkoj u osamdesetim godinama je onaj Marite Koch na 400 metara. Priča ima dvije strane. S jedne strane Koch je bila veliki radnik i od malih nogu uvijek među najbržima. Suprug joj je bio trener, imali su režim napornog svakodnevnog treninga i bila je jednako tako vrlo brza i na 100 i na 200 metara. Bila je podvrgnuta testiranjima i sredstva koja su tada bila zabranjena, nisu pronađena. Međutim, s godinama se lista zabranjenih sredstava u sportu širila i tako su neke tvari koje su se tada koristile danas zabranjene. Istraživanja njemačkih novinara potvrdila su kako je Koch kao i ostali atletičari i atletičarke uzimala neke dodatke, čak su pronađeni i dokazi za to, međutim rekord i dalje stoji. Danas ne postoji atletičarka koja je sposobna tako brzo istrčati svih 400 metara.

800 metara: Jarmila Kratochvilova 1:53.28 (München 1983.): Još jedan rekord koji se ne čini uskoro dostižnim je onaj Jarmile Kratochvilove na 800 metara. Slična priča kao i u slučaju Marite Koch, samo što je tijelo Kratochvilove prema tvrdnjama liječnika bilo još izraženije pod utjecajem određenih supstanci. Međutim, niti njoj nije ništa dokazano, a ono što je posebno fascinantno je činjenica da joj je rekordna utrka u Stuttgartu u biti bila i prva prava utrka na 800 metara. Prije toga uglavnom je trčala na 200 i 400 metara, međutim okušala se na 800 i postala svjetska rekorderka. Ne tako davno Pamela Jelimo spustila se na granicu 1:54 i činilo se da bi mogla prestići Kratochvilovu, međutim njezina karijera je otišla na drugu stranu. Ove godine najbrže vrijeme na 800 metara je više od četiri sekunde sporije od vremena Kratochvilove u Münchenu. Nije baš obećavajuća situacija po pitanju hvatanja tog rekorda.

1500 metara: Qu Junxia 3:50.46 (Peking 1993.): 1993. godine svjetska atletika šokirana je pojavom nekoliko ultrabrzih kineskih dugoprugašica koje su i na 1500 metara ostvarivale nestvarne rezultate. Međutim, vrlo brzo su se pojavile sumnje u te rezultate i u metode njihovih trenera. Posebno nestvarna bila je ta utrka na Kineskim igrama u Pekingu gdje je čak sedam trkačica na 1500 metara išlo ispod četiri minute, a do tada je Kina ima samo dva rezultata ispod četiri minute u povijesti i to Junxije Qu 3:57.08 na OI u Barceloni (treće mjesto) i Junxije Wang neposredno prije Kineskih igara u Jinanu 3:58.00. Kineskinja te godine nije nigdje bilo do Svjetskog prvenstva u Stuttgartu, rijetko su se pojavljivale na natjecanjima, a onda su masovno eksplodirale, istrčale nevjerojatnu utrku u Pekingu i - ponovno nestale. Današnje trkačice trče na maksimumu oko sedam sekundi sporije i teško će u skorije vrijeme dostići ove rezultate.

3000 metara: Wang Junxia 8:06.11 (Peking 1993.), 10.000 metara: Wang Junxia 29:31.78 (Peking 1993.): Posebno sumnjiva utrka bila je ona na 3000 metara na istim Kineskim igrama. Svjetski rekord srušila je Wang Junxia za čak 16 sekundi, istrčala je nemogućih 8:06.11, a u ta dva dana u Pekingu postavljeno je čak šest vodećih vremena na povijesnoj ljestvici. Sljedeća najbrža je Hellen Obiri iz Dohe ove godine s rezultatom 8:20 što pokazuje zbog čega se sumnja na rezultate s tih Igara. Osim toga trkačice trenera Ma Junrena padale su na doping testovima, on je priznao korištenje kornjačine krvi, njegove trening metode bile su brutalne i atletičarke su tijekom jednog dana treninga znale istrčavati maraton. Osim što je na tim Igrama rušila svjetski rekord na 3000 metara, Wang Junxia je to učinila i na 10.000 metara gdje je popravila svjetski rekord za gotovo 45 sekundi u još jednoj epskoj utrci koja će teško biti dostignuta u skoro vrijeme.

100 s preponama: Jordanka Donkova 12.21 (Stara Zagora 1988.): Iako ove godine nijedna atletičarka nije išla ispod 12.40, svjetski rekord Jordanke Donkove nije nedostižan. I u bližoj povijesti bilo je atletičarki koje su se spuštale ispod 12.30, davale naznake da mogu biti izuzetno brze, ali nijedna još nije imala savršenu utrku. Donkova je bila briljantna atletičarka koja je odbijala brojne pozive SAD-a, Velike Britanije i Francuske da pređe pod njihovu zastavu. Imala je savršenu tehniku za koju je Colin Jackson rekao: "Ova žena jednostavno ima prirodni talent. Savršeni dolazak na baš svaku preponu, vrlo je brza i nitko ne smije sumnjati u njezin rekord. Čak me i čudi da nije došla bliže granici od 12 sekundi, i ona je jedan od mojih idola. Da sam imao njezinu tehniku, gdje bi mi bio kraj."

Skok u vis: Stefka Kostadinova 2.09 (Rim 1987.): Kada pogledate karijeru jedne od najvećih atletičarki svih vremena, morate joj se nakloniti. Stefka Kostadinova čak 197 puta preskočila je dva metra, svjetska je rekorderka s 2.09 i samo joj se Blanka Vlašić približila preskočivši u Zagrebu na vrhuncu karijere 2.08. Iako se rekord čini dostižan, nitko nije uspio preskočiti veliku Stefku već 27 godina. Fantastična bugarska atletičarka imala je savršenu tehniku, nije bila "mišićava i napumpana" poput nekih tadašnjih zvijezda istočnog bloka, ali je zato bila prirodno talentirana. Od početaka karijere rušila je rekorde u svim uzrasnim kategorijama i odmah je dala naslutiti da će imati fantastičnu karijeru koju će biti teško nadmašiti. Danas je već veliki doseg preskočiti dva metra, a 2.09 se čini previsokim. Međutim, kao što je Blanka imala svoje zlatno razdoblje, možda u budućnosti dočekamo neku atletičarku koja će se opet približiti Stefkinoj visini.

Skok u dalj: Galina Čistjakova 7.52 (Lenjingrad 1988.): Jedini ovogodišnji rezultat preko sedam metara u skoku u dalj je onaj Tianne Bartolette od 7.02. Nekada su daljašice lakoćom išle preko sedam metara, a danas se jedva mogu približiti toj daljini. Galina Čistjakova dio je velikog trija iz osamdesetih godina koji je vodio epske borbe. Čistjakova - Heike Drechsler - Jackie Joyner-Kersee, bila su to fantastična natjecanja iznad sedam metara. Čistjakova je svjetski rekord postavila 1988. godine, a najdalji skok u biti ima Drechsler koja je skočila nestvarnih 7.63 u Sestriereu, ali uz pomoć vjetra od samo +2.1 te je ostvaren na prevelikoj nadmorskoj visini. Kako god, ovaj rekord sjajne Ruskinje stajat će očito još jako dugo jer na vidiku nema daljašice koja bi i pomislila na ovakav let.

Kugla: Natalija Lisovskaja 22.63 (Moskva 1987.): Usporedba rezultata Natalije Lisovskaje i danas izuzetno dominantne Valerie Adams samo pokazuju da će Lisovskaja još dugo biti na vrhu povijesnih dosega. Čak dva metra (ove godine) nedostaje Adams da dohvati Lisovskaju i teško je za očekivati da će se takvo što uskoro dogoditi. Lisovskaja je u drugom dijelu osamdesetih godina bila nedodirljiva, svako malo je bacala preko 22 metra i nitko joj se nije približio. Supruga Jurija Sediha pod kraj karijere bila je česta meta antidopinških testiranja, međutim nije bilo nikakvih dokaza da je uzimala nedopuštena sredstva. Iako pomalo nestvarno izgledaju ti rezultati iz osamdesetih godina u usporedbi s današnjima, još uvijek nije dokazano da su ostvareni uz pomoć dopinga.

Disk: Gabriele Reinsch 76.80 (Neubrandenburg 1988.): Neubrandenburg bio je sretan za njemačke atletičarke i atletičare. Nakon što je Jürgen Schult za više od dva metra dvije godine ranije popravio svjetski rekord u muškom disku, isto s čak 2.72 metra daljim hicem na istom mjestu napravila je i Gabriele Reinsch. Danas je vrlo glasna teorija kako je riječ o potpuno netočnom mjerenju daljine jer niti Schult, a niti Reinsch nisu više nikada došli niti blizu sličnog rezultata. U usporedbi s bacanjima Sandre Perković, ovaj hitac, kao i niz hitaca iz tog razdoblja čine se apsolutno nestvarnima. Zanimljivo je da su sve atletičarke te monstruozne hice ostvarivale na domaćim natjacanjima, a ta ista Reinsch te iste godine na Olimpijskim igrama ostvarila je rezultat od samo 67.26.

Iz ovoga je jasno zašto se na neke atletičare sumnja da u današnje vrijeme ne bi ostvarili niti dio uspjeha koji su ostvarili te ne bi bili niti blizu svjetskih rekorda koje drže. Međutim ima tu i onih koji su ostvarivali fantastične rezultate uz talent i rad, dobitnu kombinaciju koja ih je dovela do ovih rezultata.

Neki se čine dostižnima i uskoro bi mogla nova imena biti na vrhu, međutim većina ipak izgleda toliko nedostižno da bi mogli na ovom popisu ostati i narednih 20 godina. Ako ne i duže.