Zagreb još jednom potvrdio da igraju momci, a ne novci

Prije gotovo dva i pol mjeseca pravo malo čudo se dogodilo u zagrebačkoj Areni. 28. rujna Zagreb je igrao svoju prvu ovosezonsku utakmicu Lige prvaka protiv velikog i jakog Kiela i briljantnim drugim poluvremena srušio jednog od vječnih favorita za “kantu“ Lige prvaka. Nešto kasnije, u prosincu, Zagreb je dobio čast zatvoriti prvi dio Lige prvaka i to protiv drugog favorita svoje skupine, francuskog PSG-a čiji su višestruki svjetski, europski olimpijski prvaci gledali kako ih nadigrava momčad puna mladih igrača za koje u Parizu do ove godine vjerojatno nisu ni čuli.

Protekle dvije sezone momčad koja je bila naviknuta redovno prolaziti skupinu Lige prvaka, drugi krug nije vidjela. Negdje u ovo doba prošle godine kroz Arenu se prošetao mađarski Vespzrem, a prilično siguran bio je i Löwen. Veszprem tada nije bio bolji no što je ovogodišnji Kiel, kao što je upitno i je li Löwen, barem igrački, (bio) bolji od PSG-a. S druge strane, Zagreb je ostao gotovo isti. Klub su napustili tek Matulić, kojeg je zamijenio Raković, te Šandrk, dok su preostala pojačanja bila sve samo ne dokazana, Pavlović i Lukačec.

Što se promijenilo u samo godinu dana da ti isti igrači od -11 protiv Veszprema i -4 protiv Löwena domaćem terenu, protiv jednako kvalitetnih ekipa, Kiela i PSG-a, pređu u plus? Očito je da su ti igrači dobili godinu dana prijeko potrebnog iskustva na čemu je i vodstvo Zagreba temeljilo “neki novi Zagreb“: “Ako ova ekipa ostane na okupu dvije-tri godine, mogla bi osvojiti Ligu prvaka““, zborili su iz Zagreba ne tako davno i jasno je nakon ovogidišnjih predstava da te riječi nisu bile pucanj u prazno.

Još očitije je da je pun pogodak bilo dovođenje Veselina Vujovića za glavnog stratega. Proslavljeni crnogorski rukometaš naslijedio je rad Borisa Dvoršeka, a na rezultate se nije moralo čekati predugo. Boljku zagrebaša Vujović je detektirao odmah na predstavljanju: “Mogao sam zaključiti da su zagrebaši suviše fini momci, no u modernom je rukometu potrebno da budu agresivniji. Moraju shvatiti da je rukomet igra kontakta, muška igra i da onaj koji udari prvi ima priliku udariti dva puta“, govorio je Vujović i pogodio ravno u sridu.

Nije da Zagreb do dolaska Vujovića nije igrao obranu, ali crnogorski strateg im je usadio neku novu drskost, sportsku drskost, probudio je lava, pa se za vrijeme utakmice s PSG-om na time-outima moglo čuti: “Samo udarajte“. Ako su Francuzi Hrvate redovito tukli i udarali na velikim natjecanjima, Vujović zna da se istom mjerom treba i vratiti i upravo je to usadio u glavu zagrebaša.

Nitko se ove sezone u Areni nije nazabijao. Zagreb je u četiri domaće utakmice primio uvjerljivo najmanje golova od svih ekipa koje nastupaju u Ligi prvaka (89), a samo su još PSG i Pick Szeged trenutno ispod 100 (98). A ne treba ni spominjati kakvim napadačkim arsenalom raspolažu i Kiel i PSG i upravo to nešto govori o obrani i muškoj igri koju ove sezone igra Zagreb.

Ako Kiel za poraz u Zagrebu još i može naći opravdanje u smislu traženja i neuigranosti novopridošlih igrača, onda PSG to sigurno ne može. Ekipa koja ima proračun koji čak i u biznisu kakav je postao nogomet izgleda konkurentno izgubi od ekipe čiji, valjda, ni jedan igrač ne bi našao mjesto u prvoj postavi Parisa. Mađarski reprezentativac Gabor Czaszar, koji je bio višak u PSG-u za utakmicu sa Zagrebom, vjerojatno bi bio najbolji igrač zagrebačke momčadi. Narcisse, Hansen, Abalo, Vori, Omeyer, Accambray, Barachet, Honrubia... – višestruki svjetski, europski ili olimpijski pobjednici protiv, za njih, anonimaca iz Zagreba – Obranovića, Šebetića, Ivića, Stepančića, Vuglača, Brozovića, Mihića... Samo još jedan u nizu dokaz da u sportu igraju momci, a ne novci.

”Nekad se i sa slabijom momčadi može puno postići. Zar nije najbolji primjer Flensburg koji je lani osvojio Ligu prvaka pored Barcelone, Veszprema i Kiela. Njihov trener Ljubo Vranješ izvukao je maksimum iz momčadi. I ja uvijek želim izvući maksimum”, jasan je bio Vujović.

Najslabija točka Pariza sjedi na klupi. Philpipe Gardent je valjda trener s najviše kredita, a po ko zna koji put je pokazao da jednostavno nema kapaciteta voditi skup zvijezda kakve ima na raspolaganju. Kako drugačije objasniti da te zvijezde redovito nose svoje reprezentacije do najsjajnijih odličja na velikm natjecanjima, a u klubu nisu u stanju izvesti dva-tri križanja u nizu i izraditi akciju za čisti šut. Narcisse se digne s 11 metara i zabije, ali to je proizvod čiste indiviudalne kvalitete, a ne neke momčadske igre koja izgleda u Parizu ne stanuje.

Parižani su u Zagreb stigli s velikih +16 protiv rivala za naslov iz Montpeillera, ali u Zagrebu su ostali nadigrani. Omeyer je ostao u sjeni Ivića, Hansen u sjeni Obranovića. Još jedna potvrda velike vrijednost te zagrebačke mladosti, a koliko samopouzdanje Vujović ima u svoje igrače potvrđuje i njegovo malo nezadovoljstvo konačnom razlikom: “Šteta što nismo dobili s pet-šest razlike da se borimo za drugo mjesto“.

Drugo, treće, ili četvrto mjesto, u konačnici nije ni važno. Važno je da je Zagreb novim velikim skalpom nakon dvije sezone stigao na koračić do prekida suše i, za ovu momčad, značajnog europskog rezultata. Treće mjesto, pobjedu protiv PSG-a, ali i siguran prolaz Zagreb bi potvrdio pobjedom protiv La Rioje i to za nešto više od dva mjeseca, no do tada će zagrebaši na zasluženi odmor.

Foto: Jozo Čabraja