Majstori na djelu: Onestin dream team daleko od "gašenja", Les Expertsi i dalje svijet za sebe

Godine dominacije, debakl u Srbiji, ekspresan povratak starim navikama

Tek površan pogled na popis medalja koje je osvojila aktualna francuska generacija, koja se nakon osvajanja olimpijskog zlata 2008. godine prozvala Les Experts, dovoljan je za čvrst zaključak da se radi o istinskoj rukometnoj velesili. O generaciji ratnika gladnih novih izazova i uspjeha, o generaciji koja je na putu rušenja mnogobrojnih rekorda u prvi plan uvijek gurala zajedništvo, povjerenje, međusobno uvažavanje i odličnu radnu atmosferu iz koje sve proizlazi.

Nakon spomenutog zlata u Pekingu, Onestina aktualna i već sada legendarna generacija, najsjajnije medalje osvajala je redom na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj, u vrhunskom finalu protiv domaćina natjecanja, na Europskom prvenstvu u Austriji te kao branitelj naslova i na svjetskoj smotri u Švedskoj. Uoči odlaska u Švedsku pitanja o eventualnom zasićenju trofejima vratar Thierry Omeyer spremno je dočekao, ali i u grubo otkrio što Les Expertse čini toliko posebnima uz evidentan talenat koji posjeduju.

"Sretni smo što smo mentalitetom svi isti, željni smo nadigravanja s ostalima i maksimalno motivirani kao da je riječ o borbi za prvu medalju. Jednako tako, znamo da će svemu tome jednom doći kraj, da ćemo se morati oprostiti od rukometa, ali obećavam svim našim poklonicima da ćemo ustrajati dok god ćemo osjećati da možemo igrati na visokoj razini. Ako vas tješi, taj se kraj još ne nazire, svi sanjamo o nastupu na Olimpijskim igrama 2012. godine; za to se posebno pripremamo", objasnila je neuništiva francuska 16-ica.

Kraj natjecanja Omeyer je ispratio riječima: "Svaka medalja ima svoju posebnu vrijednost. Sada smo prvi put uspjeli u obrani naslova najbolje momčadi. Po drugi puta za redom smo svjetski prvaci, ali vjerujte mi, to nije dovoljno. Osjećaj je sjajan, a atmosfera fenomenalna". Međutim, odlazak na Euro u Srbiju nije prošao prema željama i očekivanjima, branitelji naslova izgledali su neprepoznatljivo, neuvjerljivo i nemoćno, doživjeli su rano ispadanje, već u drugoj fazi natjecanja za konačno 11. mjesto i poplavu brojnih tvrdnji o početku kraja, ovoga puta najjače od strane domaćih medija. Neko vrijeme trajale su i špekulacije o Onestinom odlasku, ali već par mjeseci kasnije, pred početak Olimpijskih igara u Londonu atmosfera je ponovno bila na najvišoj razini. Nepriklanjanje instant rješenjima, isforsiranim promjenama unutar kadra, odnosno ustrajanje na dotadašnjoj viziji gurnulo je ovaj dream team prema novim uspjesima.

U London su Onesta i društvo otputovali u ulozi ranjene zvijeri željne dokazivanja kako je Srbija bila samo trenutak slabosti i u tome je i uspjela. I dok su se uoči susreta sa Švedskom u posljednjem kolu grupne faze množila razmišljanja 'siječanjski stručnjaka' kako će se nakon debakla na Europskom prvenstvu prikloniti kalkuliranju te izabrati poraz u ovom dvoboju ne bi li u eliminacijskim susretima izbjegla donju stranu ždrijeba sa Španjolcima, a potom i s boljim iz susreta Hrvatska - Tunis, Francuska je s tri razlike sportski dobila Šveđane pokazujući još jednu svoju veliku odliku. Najbolji se ne vade na nedostatak sreće, težak ždrijeb ili ozljede već pametnim tempiranjem forme i potrebnim prilagođavanjem na uvjete, protivnika i kriterij upravo protiv najtežih protivnika žele dokazati da su to što jesu - najbolji.

Pobjedom nad Švedskom u skupini A Francusku je u četvrtini finala čekala Španjolska. Znalo se unaprijed kako će o pobjedniku ovog susreta odlučivati nijanse i da će eventualno slavlje francuskoj vrsti donijeti ogromne količine samopouzdanja pred ostatak natjecanja. Način na koji su francuski reprezentativci, nakon što su prvi pogodak iz igre, a drugi ukupno, tražili punih 17 minuta, stigli do dramatičnog minimalnog slavlja bio je pravi pokazatelj mentalne snage ove momčadi, segmenta u kojem su, prije svega, nedodirljivi za ostatak rukometnog društva. Bila je to još jedna rukometna lekcija.

'Stari i umorni Francuzi, sa sve manje moći u rukama i nogama' nakon ove su pobjede bili nezaustavljivi. Ona je bila onaj potreban psihološki impuls pred susrete s Hrvatskom, a nakon toga i Švedskom. Još u trenucima dok su se Omeyer, Fernandez i ostatak francuskog stroja ponovno penjali na najvišu stepenicu nanovo su krenule tvrdnje da je londonska priča posljednje poglavlje ove velike generacije. Tješili su se tako mnogi, dok su stari-novi olimpijski pobjednici već gledali prema idućem natjecanju izuzev Guillaumea Gilla koji je ovom titulom zaključio reprezentativnu karijeru.

"Rio? Pustite me prvo da malo uživam u ovom dosegu, teško je znati gdje ću biti za četiri godine. Sada samo želim nastaviti raditi ono što me veseli", rekao je Omeyer nakon Londona, međutim njegov otac je bio nešto izravniji: "Rio? Već pomalo razmišlja o tome". U isto vrijeme, na isto pitanje, Jerome Fernandez je odgovarao: "U ovom trenutku razmišljam ponajviše o Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, a to sam natjecanje i ranije označio kao moj najizgledniji oproštaj. Realno, četiri godine je jako, jako dugačko razdoblje. Idem polako, godinu po godinu pa ćemo vidjeti. Puno toga će biti jasnije nakon Svjetskog prvenstva."

A to Svjetsko prvenstvo titulu najbolje momčadi donijelo je domaćinu, dok je Francuska nakon Srbije ponovno zapela na Hrvatskoj. I dok su se na kompletnu predstavu na Euru bez okolišanja osvrtali samo u kritičkom tonu, ispadanje u Španjolskoj nije tretirano kao tragedija - rukomet je sport i te večeri je pobijedio bolji protivnik. Međutim, u skladu s tradicijom pokrenulo je to još jednom priče o francuskom kraju, a jedan od onih najglasnijih bio je i hrvatski izbornik Slavko Goluža: "Ti Francuzi koji su nam zadavali toliko muka, sad moraju u mirovinu, a nek im bude još malo gorčine to da smo ih u mirovinu poslali mi. Ja skidam kapu svojim dečkima". Bertrandu Gillu u konačnici su presudile ozljede iako je novi izbornikov poziv stigao na njegovu adresu, a svoju poziciju u obrani Didier Dinart zamijenio je onom na klupi Les Bleusa.

"Osjećam kako je ovo početak jedne nove ere francuskog rukometa i želim barem malo sudjelovati i u tome. Želim pomoći ovim mlađim igračima da stasaju. Imam dobar osjećaj vezan za ovu momčad i ne osjećam se kao djedica na terenu", komentirao je Fernandez poziv koji je zaslužio i pred reprezentativne akcije u siječnju 2014. Čekao je Onesta svog kapetana, ali i Omeyera do posljednjeg trenutka, obojica su vodili bitku s ozljedama i vremenom, no stručni stožer nije se želio bez borbe odreći njihove pomoći postepeno redizajniranoj Francuskoj.

Iako su rezultati u Srbiji i Španjolskoj prekinuli apsolutnu francusku dominaciju, starim navikama vratili su se na posljednja dva Prvenstva. Nakon zlata na SP-u u Hrvatskoj Francuska je u Danskoj u najvažnijoj utakmici Europskog prvenstva još jednom bila bolja od domaće vrste. Wilbekove trupe pometene su s 41:32, a isto je ponovljeno i u Kataru, u nešto drugačijem susretu no i dalje uz izbjegavanje dramatičnog i neizvjesnog finiša. Pokazali su Francuzi i u Dohi slabosti, baš kao što su ih pokazivali i ranijih godina na putu osvajanja zlata, no pokazali su ih manje u odnosu na protivnike i tu nema prostora prigovorima. Da je njegova Francuska najbolja rukometna momčad svih vremena komplimentirao je Onesti Ivano Balić još nakon Olimpijskih igara u Londonu. Kratko i jasno, bez priča o sudačkom pomaganju ili božici Fortuni na njihovoj strani.

Osmo zlato od 2004. godine, idealna kombinacija iskustva i mladosti

Poput zlatne epizode u Danskoj i ovogodišnja svjetska smotra demantirala je i u potpunosti porazila one koji su tvrdili da se francuski izlazak iz skupine najvećih favorita i stapanje s prosjekom već trebao dogoditi. Dok je aktualan stručni stožer na okupu, nasilne i istovremene smjene generacija neće biti, postepeno uvođenje novih igrača dolazit će prirodno, a igrači će se opraštati na častan način; riječi su koje su počeli izgovarati i oni koji su u iste stvari godinama odbijali vjerovati.

Osim toga, trenutni kadar Francuske nije kadar izgrađen mahom na igračima istog godišta, na dan predaje konačnog popisa putnika za Katar Onesta je pričao o slatkim mukama i s njega je morao ispustiti jednog od najboljih vratara LNH-a Gerarda, a osim toga, niti u jednoj utakmici u istom trenutku na terenu nije bila kompletna 'stara garda'. Priče o čitanju njihove igre vrlo rijetko iz teorije prelaze u praksu, protivnik jednostavno ne zna s koje strane, i od strane koga, će mu zaprijetiti najveća opasnost. Izuzev pouzdanog vratara Omeyera čiji su loši dani iznimka koja potvrđuje pravilo.

Oni u punoj snazi poput Karabatića, Abaloa, Sorhaindoa, Jolija daleko su od mirovine, kroz posljednjih nekoliko natjecanja svoju kvalitetu potvrdili su Honrubia, Accambray, Porte, Barachet, Luka Karabatić, tu su još i Anić, Nyokas, Grebille, Mahe, N'Guessan, Descat, Afgour, trojica kvalitetnih vratara Dumoulin, Gerard, Pardin, a to što na popisu putnika u Dohu nije bilo igrača mlađih od 23 godine ne znači da Francuska nema rukometnu budućnost, već da u aktualnom trenutku ne preskače sadašnjost. Sadašnjost koja ima još podosta toga za reći. Naravno, ima ovdje pojedinaca "koji se rađaju jednom u sto godina" i koje će biti teško, a neke i nemoguće zamijeniti, no goli talent, koliko god velik bio, i tako znači vrlo malo ukoliko se ne razvija pod ispravnom sportskom politikom. A Francuzi su temelje za to postavili.

Velika, ako ne i najveća francuska snaga je čovjek na njenoj klupi. 58-godišnji stručnjak izborničku je funkciju preuzeo 2001. godine zamijenivši Daniela Constantinija. Nakon godina variranja konačnog plasmana, ali u konstanti u/pri vrhu (jedno zlato, tri bronce, dva četvrta i dva šesta mjesta s generacijom Les Costauds) 2008. godine započeo je dominaciju svjetskim rukometom. Sjajan taktičar uvijek s opcijom više u glavi, prvi od kojeg će krenuti mirnoća u najbitnijim trenucima, uživa maksimalno poštovanje svojih igrača i suradnika, a iz natjecanja u natjecanje dokazuje se kao vrhunski pedagog.

Iako su ga promašaji Narcissea i Nyokasa na startu susreta sa Švedskom, koja je odlučivala o pobjedniku skupine, mogli koštati poraza Onesta je obojicu "istrpio" do "uštimavanja ruke". Članu PSG-a te su minute bile potrebne za ulazak u natjecateljski ritam nakon što je propustio pripreme te uvodne dvoboje dok je Nyokas dobio samopouzdanje kroz to povjerenje u trenucima kada mu nije išlo, a za sve iduće utakmice na kojima je nastupio.

Međutim, Onesta nije apsolutna alfa i omega, iako je njegova zadnja, "do riječi" dolazi i ostatak stručnog stožera, a briga o obrani u potpunosti je na Didieru Dinartu. Francuska obrana kao i na prošlom velikom natjecanju, usprkos svim prognozama, upravo zbog odlazaka Gilla i Dinarta, zadržala je svoju homogenost, čvrstoću i potrebnu agresivnost. Blokovi, pokretljivost, brzina u izmjeni obrana - napad, ali treba reći: veliki dio te njene uspješnosti temelji se na povjerenju u čovjeka iza njenih leđa.

Francuski trademark svih ovih godina je i polagan ulazak u natjecanje odnosno tempiranje forme, sjajna kondicijska priprema. Rukometne pripreme izrazito su kratke, polagano dizanje iz utakmice u utakmicu u grupnoj fazi natjecanja dopušta Onesti i njegovim pomoćnicima da isprobaju i uigraju neke dodatne varijante i kombinacije. Gotovo je tradicija da francuski rukometaši u nastavak natjecanja ne ulaze sa svim pobjedama, u tom slučaju nema drame i panike jer "najbolji dojam, bez oscilacija" u toj prvoj fazi ne znači baš ništa ukoliko te iscrpi i protivnicima otkrije sva tvoja oružja.

Polagano je u ovo natjecanje ulazio i Omeyer. Vratar pariškog kluba protiv Češke i Egipta skupio je ukupno 10 obrana, u remiju s Islandom zaustavio je 18 protivničkih šuteva koliko je imao i u četvrtfinalu protiv Slovenije da bi u polufinalnom okršaju sa Španjolcima spustio rampu za visokih 48 posto uspješnosti i ukupno 20 velikih obrana. No više od tog statističkog podatka, samog broja obrana, važniji je trenutak u kojima ih Omeyer niže. Mentalno neuništiv, a svojim reakcijama nakon obrana dodatni impuls suigračima, ali i navijačima na tribini, pravi je pokazatelj koliko je kompleksna, ali i bitna, a često i ključna uloga individualca na golu.

I dok je Hrvatskoj susret osmine finala bio izrazito zahtjevan i do posljednjih je trenutaka prijetilo ispadanje, Francuzi su protiv Argentine bez obzira na "teret" eliminacije igrali gotovo revijalno, isprobavši sve igrače, svi su se oni osim vratara upisali u strijelce, a čak osmorica uz stopostotan učinak. Poučeni situacijom iz susreta s Islandom, kada je Aron Kristjansson uvođenjem markiranog igrača po isključenju zaustavio francuske protunapade, ali i "štekanjem" u probijanju prve linije u trenucima odmora Nikole Karabatića, u tom istom dvoboju s južnoameričkim predstavnikom ponudili su još nekoliko napadačkih varijanti, prije svega uvođenjem pivota Anića koji je svojim odvlačenjem dvojice protivničkih igrača u stranu iz napada u napad otvarao prostor suigračima za lake i brze pogotke i njihovu minimalnu potrošnju energije. A za to su se vrijeme Sorhaindo kompletno i Karabatić samo igrom u obrani odmarali za iduće izazove.

A kada u četvrtfinalnom dvoboju u režiji kombinacije iskustva i mladosti (Guigou - Porte), postignete gol dodavanjem s krila na krilo i tako bez obzira na ulog bez ikakvog grča posegnete za atraktivnim rješenjem, znate da se uloženi rad vraća na najbolji način i da vam budućnost nije upitna. "Igrati bez ideje, na silu i u krizi", kako je ocijenjeno drugo poluvrijeme nedjeljnog finala, a od pete minute nadalje biti u rezultatskom plusu, i to: s manjim brojem obrana u odnosu na protivnika, s tek tri udarca sa sedam metara koji su u nedostatku te ideje jedina opcije za postizane "lakih pogodaka", protiv protivnika kojeg također vodi vrhunski taktičar i protiv domaćinske atmosfere, zaista može samo jedna reprezentacija. I ona se u Dohi još jednom okitila najsjajnijom medaljom.

Zna Onesta da igrača istog profila Nikole Karabatića nema, to je tijekom prvenstva i istaknuo, ali isto tako zna kako će iz igrača nekog drugog profila izvući ono najbolje i prilagoditi to cilju i uklopiti ga u momčad. Kada nije išlo lijevoj strani gađala je desna, kada nije išlo s crte gađalo se s devet metara, kada nije išlo izvana pucalo se s krila. Kada se činilo da nemaju više nikakvog rješenja, ono se ipak pronalazilo, manje ili više atraktivno, ali se pronalazilo. Jednako tako, kada nije išlo "starosjediocima" potezali su "klinci", bez imalo ustručavanje i premišljanja.

Uoči početka natjecanja pričalo se kako će Francuska teško bez Abaloa. Njegova "zamjena" Valentin Porte, koji se u Danskoj široj javnosti predstavio vrlo dobrim igrama na lijevom vanjskom, poziciji koja "nije njegova", postigao je 30 pogodaka, mnoge u izrazito bitnim trenucima. Jedan od brojnih dokaza da će se svi francuski protivnici i u budućnosti morati pomučiti da ih skinu s trona, bez obzira koja imena i godišta igrala. Bez obzira morali Les Expertsi u nove avanture bez svog dugogodišnjeg kapetana koji je potiho najavio mogućnost svoje mirovine.

Goluža je Francusku u mirovinu poslao prije dvije godine, nakon dva natjecanja na kojima nije stigla do medalje. Za usporedbu, Hrvatska je posljednje zlato osvojila 2004. godine, s Golužom kao izbornikom niti jedno. Francuska je s druge strane osvojila njih osam u istom periodu. Tvrdnje da smo svih ovih godina bok uz bok s njima, ili se vrijeđati na konstatacije da bi Onesta teško nekog svog igrača mijenjao za hrvatskog, u budućnosti ostavimo za svoj dnevni boravak. Lažna bahatost ne donosi rezultate, baš kao što se niti navijanjem za francuski apsolutni kraj on neće zaista i dogoditi.

A uspijete li se na trenutak udaljiti od standardnih razmišljanja 'siječanjskih navijača' i neprijateljskih osjećaja koji to razmišljanje prate, uhvatit ćete se da uživate u tome što Omeyer i ostatak društva demonstriraju na terenu. Jer neće svi kao mi moći reći da su imali prilike gledati ovakve majstore na djelu, prisjećajući se vremena kada su i izvan granica i o nama pričali samo biranim riječima.