Znanost stenjanja na teniskim terenima

Marija Šarapova stenje glasno kao motorna pila, Michelle Larcher de Brito svojom je bukom na terenu dosegla jačinu rike lava, a urlici Carlosa Berlocqa izluđivali su protivnike u muškom tenisu. Stenjanje u tenisu je tijekom posljednjih godina zaokupilo pažnju ljubitelja tenisa, ali i stručnjaka koji su proveli brojna istraživanja o tome utječe li stenjanje na kvalitetu igre te na samog protivnika.

Stenjanje u tenisu, služeno nazvano grunting, definira se kao "vrlo glasan zvuk, koji se ponekad naziva i vrištanjem, a kojeg proizvode neki tenisači, češće tenisačice tijekom udaranja loptice". Već godinama se vode polemike oko stenjanja na teniskim terenima, dok neki bivši renomirani igrači stenjanje smatraju načinom ometanja protivnika, psihološki i sportski stručnjaci ispleli su čitavu znanost oko ispuštanja (pre)glasnih zvukova tijekom meča.

Kratka povijest teniskog stenjanja

Povijest stenjanja na teniskim terenima započeli su Monika Seleš i Jimmy Connors, koji se smatraju ocem i majkom modernog stenjanja na terenima. Njihovi zvukovi tijekom igre bili su ništa u usporedbi jačine zvuka koju neki tenisači i tenisačice proizvedu danas, ali i tijekom 90-ih godina bilo je pritužbi na glasnoću igrača. Tako se Andre Agassi tijekom US Opena 1998. godine suočio s optužbama Ivana Lendla, koji je rekao da je Agassijevo stenjanje "preglasno i potpuno me izbacuje iz takta".

Na Roland Garrosu 2009. godine domaća tenisačica Aravane Rezai žalila se sutkinji na zvukove koje je ispuštala Michelle Larcher de Brito, danas rekorderka u jačini stenjanja tijekom igre. Na teren je pozvan čak i supervizor Grand Slama, ali za Larcher de Brito ipak nije bilo nikakvih sankcija, jedino ju je publika izviždala. Danas na terenu stenju najveće zvijezde tenisa, od kojih je većina bar jednom u karijeri zasjela na tron Grand Slama.

Fiziološke značajke stenjanja na terenu

U ovo doba provode se znanstvena istraživanja na različitim pojavama, tako je red došao i na stenjanje u tenisu. Psiholozi i liječnici sportske medicine proveli su na američkom sveučilištu u SAD-u istraživanje na deset igrača, pet tenisača i pet tenisačica, u kojemu su ispitivali fiziološke i psihološke učinke stenjanja.

Tenisači su udarali loptice u intervalima od dvije minute, sa stenjanjem ili bez, s minutom odmora između svakog intervala. Tijekom udaranja mjerila se brzina loptice, a svaki igrač nosio je poseban uređaj koji mu je mjerio metaboličke funkcije organizma, točnije, otkucaje srca i razinu intenziteta izvođenja vježbe.

Istraživanjem se došlo do zaključka kako stenjanje ne utječe na otkucaje srca i razinu intenziteta izvođenja vježbe. No, stručnjaci su otkrili da stenjanje ipak ima nezanemariv učinak na izvedbu igrača, "stenjači" su udarali lopticu do 4% brže od tenisača koji su svoje udarce izvodili u tišini.

Psihološki učinci

Brojna poznata imena u tenisu digla su svoj glas protiv stenjanja na terenu, nazvavši ga varanjem, a Martina Navratilova je otišla i korak dalje, podnijela je službenu prijavu WTA protiv poznate akademije Nicka Bollettierija, optuživši ga da kod podučavanja svojih pulena posebnu pažnju stavlja na stenjanje, koje bi trebalo dekoncentrirati i/ili iživcirati protivnika. Je li Navratilova u pravu?

Kako se čini, da. Psiholozi naglašavaju pozitivni učinak stenjanja na samog stenjača, prilikom izvođenja udarca uz istovremeno ispuštanje zvuka kroz glasnice povećava snagu udarca, ali i sprječava prerano grčenje mišića. Stenjanje igraču također pomaže osloboditi se napetosti i opušta ga tijekom igre.

No, psihološki učinci stenjanja na protivnika protiv kojih je ustala i Navratilova, čine se puno većima od onih koje stenjanje ima na samog "izvođača". Još jedno istraživanje provedeno je na skupini običnih ljudi kojima su prikazani video isječci udaraca tenisača sa i bez stenjanja te se od njih tražilo da odrede na koju će stranu otići loptica nakon udarca. Polovica udaraca izvedena je u tišini, druga polovica pri buci od 60 decibela.

Rezultati istraživanja pokazali su da su ispitanici odgovarali od 20 do 30 milisekundi sporije na udarce uz stenjanje te su dali od 4 do 5 posto više netočnih odgovora o smjeru loptice igrača koji stenje. Uzme li se u obzir razina profesionalnog tenisa, takvi postoci nipošto nisu zanemarivi.

Ovi rezultati idu na ruku još jednoj u nizu "teorija zavjere" vezanih za stenjanje na terenu, a to je ona da zvuk ispušten tijekom udarca prikriva zvuk udaranja loptice o reket te zbunjuje protivnika o smjeru i jačini udarca stenjača. Zagovornici takve teorije smatraju da uz zvučnu, stenjanje može stvoriti i vizualnu smetnju protivniku, koji je slabije koncentriran na trenutak kada loptica napušta reket, a to se uspoređuje s pričanjem na mobitel tijekom vožnje.

Bilo kako bilo, očito je da stenjanje doista ima učinak na psihu protivnika, barem onu najjednostavniju i najočitiju, a to je ometanje izazvano jakim zvukovima. Upravo je to razlog zbog kojeg su Navratilova i društvo zatražili zabranu stenjanja na terenima te sankcije za igrače stenjače, ali njihove optužbe i molbe još uvijek nisu naišle na plodno tlo.

Rekorderi stenjači, odnosno stenjačice

Rekord u stenjanju na teniskim terenima drži već spomenuta Michelle Larcher de Brito, kojoj je najveća izmjerena razina buke koju je proizvela tijekom igre iznosila 109 decibela, što je jednako zvuku rike lava. Samo devet decibela tiša je Marija Šarapova, jedna od najvećih zagovornica stenjanja na terenu, čija se buka može usporediti sa zvukom motorne pile. "Stenjem na terenu od svoje četvrte godine, što je više od 20 godina, i ne namjeravam prestati jer to neki zahtijevaju od nas", rekla je Šarapova.

Nešto slabiju jačinu glasa na terenu imala je Monika Seleš, koja je sa svoja 93 decibela bila glasna kao motocikl, a tu negdje je i Serena Williams, jedna od najtrofejnijih tenisačica u povijesti. "Ja samo igram svoju igru i ponekad stenjem, a ponekad ne. Nisam svjesna kada to radim. Na mene ne utječe kada neka od mojih protivnica stenje na terenu", kaže Serena.

Valja navesti i još poneke preglasne tenisačice, Venus Williams na terenu se dere pri 85 decibela, a poznata je po tome što je tijekom meča sa Šarapovom u Wimbledonu 2007. godine zajedno s protivnicom sa stenjanjem izludila ama baš sve, od sudaca do publike i televizijskih komentatora. Buku od 84 decibela ostvari Victoria Azarenka, koja nosi titulu kraljice stenjanja na turnirima na kojima je odsutna Šarapova, a znalci Ruskinju Elenu Dementijevu nazivaju stenjačicom pod pritiskom i njeno stenjanje definiraju kao drugačije od onog ostalih tenisačica.

Iako je stenjanje nešto rjeđa pojava među tenisačima, ipak ima onih koji su na terenu glasniji od ostatka predstavnika muškog tenisa. Jimmy Connors slovi za jednog od najglasnijih tenisača u povijesti, a slijedi ga Carlos Berlocq, za kojega se Andy Murray kune da je "nešto najgore što je u životu čuo na terenu". Dosta glasan na terenu je i Rafael Nadal, a nije daleko ni Novak Đoković.

Mnogi se kunu u iritirajući zvuk koji ispušta Španjolac Marcel Granollers, dok druge iritira stenjanje Davida Ferrera i Juana Martina del Potra. Jedan od rijetkih tenisača koji gotovo igra u tišini je Roger Federer, kojega je Navratilova u svom obraćanju teniskoj federaciji navela kao glavni primjer uspješnog tenisača koji se ne trudi zvukovima ometati protivnike.

Za zaključiti je da vodeći stenjači u teniskom svijetu iza sebe imaju velika ostvarenja na ATP i WTA Touru i redom se radi o višestrukim osvajačima Grand Slam naslova. Pomaže li im stenjanje na terenu u ostvarivanju takvih postignuća ili ne, ne može procijeniti nitko, a bez službenog očitovanja teniskih federacija, igrači će svojim stenjanjem i dalje iritirati protivnike i gledatelje, ili barem uveseljavati mušku populaciju ljubitelja tenisa.