Aaron Rodgers, jedan od najvećih ikada

Od prvih dana do sveučilišta

Aaron Charles Rodgers rođen je 2. prosinca 1983. godine u Chichou, malenom gradiću u Kaliforniji. Otac Edward Wesley Rodgers porijeklom iz Teksasa proveo je tri godine igrajući američki nogomet za sveučilišnu momčad Chico State Wildcats na poziciji ofenzivnog linijaša. Iako je pokazivao veliki potencijal, nesportski način života, alkohol i marihuana, oduzeli su Edwardu Rodgersu mogućnost da napravi nešto više.

Pred kraj njegove sveučilišne karijere Pete Reihlman pomoćni trener Chico Statea povukao je Edwarda sa strane i rekao mu nešto što je ostalo upamćeno za vijeke vjekova: "Rekao mi je da sam mogao postati najbolji ofenzivni linijaš u povijesti Chicho Statea da sam samo malo ozbiljnije radio na tome, da sam samo malo više uložio u sebe", često se prisjećao Edward Rodgers.

Kako je vrijeme prolazilo oženio je Darlu Leigh i dobio tri sina, Lukea, Aarona i Jordana. Svjestan činjenice da je zbog mladenačkih ludosti propustio toliko toga u svom životu, provodio je puno vremena sa svojim sinovima bacajući im loptu u dvorištu i upozoravao na sve teškoće koje ih očekuju u životu.

Edward Rodgers je pričao, Aaron je slušao: "Dok smo odrastali otac nam je svako malo napominjao kako ga je tijekom studiranja problem s alkoholom spriječio da postane igrač kakav je mogao biti. To me jako uplašilo".

Osim stalnih savjeta koji su stizali od strane oca, na Aarona Rodgersa veliki utjecaj imala je i materijalna situacija u kojoj je odrastao: "Odrastali smo u skromnim uvjetima bez puno novca, otac je vrlo često mijenjao poslove, možda jednom godišnje odlazio je kupovati odjeću i obuću. Činjenica da sam imao djetinjstvo bez obilja puno me naučila o životu. Naučio sam da samo teškim i mukotrpnim radom čovjek može postići nešto".

Mukotrpni rad bio je konstanta za mladog Rodgersa i upravo zahvaljujući njemu i nevjerojatnom samopouzdanju kojeg je kao mladić imao donio mu je nakon samo jedne godine provedene na sveučilištu Butte Community sportsku stipendiju na University of California, Berkeley i priliku da zaigra za sveučilišnu momčad California Golden Bears.

Sveučilišna karijera

Za California Golden Bearse Rodgers je igrao dvije godine, od 2003. do 2004. Priliku da zaigra kao startni quarterback dobio je u petoj utakmici sezone protiv Illinoisa. Nakon što se domogao terena, s njega se više nije micao, kao starter vodio je svoju momčad do omjera 7-3.

Već u prvoj sezoni pokazao je o kavom se potencijalu radi, izjednačivši klupski rekord od pet utakmica s 300 ili više yardi dodavanja i postavivši rekord s obzirom na postotak presječenih dodavanja, samo 1.43% interceptiona. Sljedeća sezona bila je još bolja, momčad je izgubila samo jednu utakmicu pod njegovom dirigentskom palicom i to onu protiv neprikosnovenih igrača s USC-a. Bez obzira na konačnih 23:17, Rodgers je bio briljantan i u porazu; izjednačio je NCAA rekord od 23 kompletirana dodavanja za redom u jednoj utakmici.

Kakvu je veliku utakmicu odigrao, najbolje je oslikao Shaun Cody, obrambeni igrač USC-a: "Ovo je izrazito frustrirajuće za obrambenog igrača kada imate protivnika koji je toliko vruć, možete samo čekati i nadati se da može negdje pogriješiti". Ono čemu se Cody nadao dogodilo se u zadnjem napadu Bearsa, 1:47 minuta do kraja Rodgers je imao četiri pokušaja za pobjednički touchdown. Bacio je dva netočna dodavanja i jednom je srušen, a posljednji pokušaj probijanja obrana USC-a je zaustavila.

"Svi koji su gledali ovu utakmicu složit će se da smo mi bili ti koji su dominirali, ali na kraju smo ostali rezultatski kratki. Kada smo izašli na teren očekivali smo pobjedu i sada smo svi užasno frustrirani činjenicom da nismo obavili posao kako treba", izjavio je nakon poraza vidno razočarani Rodgers.

Takvi briljantni nastupi u dvije godine na sveučilištu gurnuli su ga na NFL draft 2005. godine, a iako su mu mnogi predviđali čak prvi izbor na kraju je završio kao 24. pick od strane Green Bay Packersa kao zamjena za njihovog velikana Bretta Favrea koji se lagano približavao kraju karijere.

Profesionalna karijera

Iako je Favre bio u poznim godinama, izrauban brojnim ozljedama ipak je bio legenda franšize Packersa i sve dok je bilo i malo snage u nogama da ga održe na terenu do tada je imao zagarantirano mjesto, a Rodgers čekaonicu. Bez obzira što su mnogi očekivali da će zbog te činjenice Rodgers klonuti duhom, biti nezadovoljan s 21 godinom pokazao je svima koliko je zreo u glavi.

"Znam svoju ulogu u ovoj momčadi, moram učiti od Bretta i pokušati svakim danom biti sve bolji i bolji. Kada dođe moje vrijeme u sljedećih godinu, dvije ili tri od mene će se očekivati dobri nastupi. Ali očekivanja koja ljudi imaju od mene nikada neće biti zahtjevnija od onoga što sam postavljam pred sebe - perfekcionist sam i znam da ću kada treba biti dobar". Velike riječi, ali tada još uvijek samo riječi.

Rodgers se držao onoga što je rekao, marljivo je i mukotrpno radio, a svi oni koji su bili uz njega bili su oduševljeni onim što vide. "On svakim danom postaje sve bolji i bolji, gledate dečka koji će s vremenom odrasti, dečka koji ima atletske sposobnosti kakve još nisu viđene", izjavio je tadašnji trener Packersa Mike McCarthy.

Favre je u ožujku 2008. godine napokon shvatio da je priči došao kraj i najavio svoje povlačenje s terena, no ubrzo je promijenio mišljenje i odlučio se vratiti. Uprava Packersa nije bila nimalo oduševljena takvim "povlačenjem za nos" i odlučila je Favrea po kratkom postupku poslati u New York Jetse što je Rodgersu zagarantiralo mjesto u početnoj postavi.

"Ja nisam Brett Favre i ako navijači očekuju novog Favrea moram ih razočarati, ja to neću biti. Ja sam Aaron Rodgers i bit ću ono najbolje što mogu biti, Favre je imao svoj način ja imam svoj. Puno ljudi je opsjednuto time što ću ja napraviti, a bitno je jedino ono što napravi cijela momčad", bile su prve riječi novog quarterbacka Packersa.

U debiju vodio je svoju momčad do pobjede 24:19 protiv Minnesota Vikingsa sa 178 yardi dodavanja i dva touchdowna.

Da McCarthy nije pogriješio u svojim najavama Rodgers je potvrdio već u prve dvije sezone. U prvoj je imao neprekinuti niz od 157 pokušaja dodavanja bez interceptiona i u konačnici je ostvario više od 4000 yardi dodavanja. Brojku od 4000 prebacio je i sljedeće sezone i time postao prvi igrač u povijesti NFL-a kojem je to uspjelo u prve dvije sezone.

2009. godina donijela je i prvu utakmicu doigravanja, a s druge strane stajali su Arizona Cardinalsi. Rodgers je počeo loše, njegov prvi pokušaj dodavanja na utakmici bio je presječen, ali nakon toga se sabrao i pružio vrhunsku partiju. Utakmicu je na kraju završio s 423 yarda dodavanja (od 42 pokušaja uspješno je dodao 28 puta) uz četiri touchdowna, sve u drugom poluvremenu.

Iako je uložio ogroman trud Rodgers je morao napustiti teren pognute glave, Cardinalsi su slavili rezultatom 51:45 što je najveći rezultat u jednoj utakmici doigravanja u povijesti NFL-a.

Ispali su Packersi te sezone iz doigravanja, ali sve su to nadoknadili sljedeće. U sezonu su krenuli kao glavni kandidati NFC konferencije za završnu Super Bowl utakmicu. To su bila očekivanja no nije baš tako izgledalo na početku. Nakon dvije startne pobjede Packersi su u sljedeća četiri susreta upisali tri poraza i ozbiljno poljuljali nadanja svojih navijača.

Uz veliki trud, uz dva potresa mozga koja je zaradio tijekom sezone uspio je Rodgers dovući Packerse do konačnog omjera 10-6 koji im je osigurao doigravanje u kojem je počeo Rodgers šou. Tijekom doigravanja izjednačio je rekord od tri uzastopne utakmice s minimalno tri touchdown dodavanja i postao jedini igrač u povijesti koji je ostvario deset touchdown dodavanja kroz tri utakmice.

Uz takvog Rodgersa nitko nije mogao spriječiti Packerse da otputuju u Arlington na Super Bowl. U finalu svih finala s druge strane su stajali Pittsburgh Steelersi. Kako je igrao kroz doigravanje tako je nastavio i u finalnom ogledu, uspješno je dodao 24 puta od 39 pokušaja za ukupnih 304 yarda, uz tri touchdown dodavanja.

Packersi su na kraju slavili 31:25, a za svoju izvedbu Rodgers je zaslužio nagradu za najkorisnijeg igrača finala i ukupno za najboljeg igrača u cijeloj sezoni. Kako je Rodgers odigrao najbolje je opisao njegov suigrač Donald Driver: "Svi vi sada možete zašutjeti, Aaron je dokazao da je jedan od najboljih, ako ne i najbolji quarterback današnjice".

"Nikada se nisam osjećao usamljen, cijela franšiza stala je iza mene, imala je povjerenja u mene. Rekao sam Tedu davne 2005. godine da neće požaliti zbog svog izbora na draftu. Rekao sam mu 2008. godine da će im se isplatiti povjerenje koje imaju u mene i da ću dati sve od sebe da nam pružim priliku da budemo tu gdje smo danas", bile su Rodgersove riječi nakon osvajanja naslova.

Svima je poznato da je najteže braniti naslov osvojen sezonu prije, tu neospornu činjenicu najbolje su na svojoj koži spoznali i Packersi. Nakon briljantnog regularnog dijela sezone u kojem su ostvarili omjer 15:1 pokleknuli su u prvom kolu doigravanja, kobni su bili New York Giantsi. Neovisno o doigravanju Rodgers se još jednom okitio naslovom najboljeg igrača sezone.

Ni sljedeće sezone Packersi nisu dogurali daleko, opet su zapeli u prvom kolu doigravanja, a 2013. godina bila je još gora. Rodgers je u devetom kolu zaradio tešku ozljedu i nastavak sezone došao je pod veliki upitnik. Mučili su se Packersi bez svog najboljeg igrača, ali uspjeli su se dovesti u situaciju da posljednja utakmica odlučuje o doigravanju.

A za tu posljednju utakmicu vratio se Rodgers i to kako. Minutu prije kraja susreta Packersi su zaostajali 27:28 i preostao im je samo posljednji, četvrti pokušaj za osam yardi. Bez puno razmišljanja Rodgers je nakon snapa bacio loptu koja je nakon 48 yardi milimetarski precizno sletjela u ruke hvatača Randalla Cobba za touchdown i pobjedu vrijednu doigravanja.

Bez obzira na briljantnu partiju u posljednjoj utakmici Packersi se ponovno nisu proslavili u doigravanju, prvo kolo i kraj puta. U sezoni 2014. Rodgers ponovno briljira i uzima treći trofej za najkorisnijeg igrača lige, a u posljednje dvije sezone muči se i ne bilježi velike partije, mnogi smatraju da je na kraju svoje karijere, ali iskreno netko tko može baciti ovako daleko je, jako daleko od zbogom.