Sva Juventusova finala - dvije titule i šest poraza na posljednjem koraku

30. svibanj 1973. (Beograd) Ajax - Juventus 1:0

Juventus je bio četvrti talijanski klub koji je uspio ući u finale Kupa prvaka. Fiorentina, Milan i Inter prije njega su se borili za titulu, a 1973. godine došao je red na Juventus.

Na drugoj strani stajao je Ajax, momčad koja je plijenila pozornost diljem Europe svojim "totalnim nogometom". Sastav pun zvijezda u Beogradu je svladao Staru damu 1:0 pogotkom Johnnyja Repa već iz četvrte minute.

Inače Juventus je još u polufinalu bio u neugodnoj situaciji nakon što je pokrenuta istraga zbog pokušaja podmićivanja glavnog suca prvog dvoboja protiv Derby Countyja. Portugalski sudac prijavio je izvjesnog menadžera Dezsa Soltija koji je radio s Interom i zaradio suspenziju. Kasnije je utvrđeno kako Juventus nije imao ništa s tim.

Iako je Juventus imao dobru momčad s Dinom Zoffom, Fabiom Capellom i Robertom Bettegom, nije se mogao nositi s Kopljanicima predvođenim sjajnim Johanom Cruijffom.

Ajax je obranio titulu prvaka Europe i tako zadržao trofej pobjednika u stalno vlasništvo.

Ajax: Heinz Stuy, Wim Suurbier, Barry Hulshoff, Horst Blankenburg, Ruud Krol, Arie Haan, Johan Neeskens, Gerrie Mühren, Johnny Rep, Johan Cruijff, Piet Keizer

Juventus: Dino Zoff, Gianpietro Marchetti, Silvio Longobucco, Giuseppe Furino, Francesco Morini, Sandro Salvadore, Jose Altafini, Franco Causio (57. Antonello Cuccureddu), Pietro Anastasi, Fabio Capello, Roberto Bettega (49. Helmut Haller)

25. svibanj 1983. (Atena) HSV - Juventus 1:0

Drugi Juventusov pokušaj za osvajanje titule prvaka Europe dogodio se deset godina kasnije u Ateni kada je ponovno na drugoj strani imaju jednu od tada najpopularnijih momčadi Europe. HSV je bio na vrhuncu moći i u svojoj najboljoj sezoni u povijesti svladao je Juventus s 1:0.

Bila je to momčad kojoj je udario temelje Branko Zebec, a do titule odveo Ernst Happel. Austrijanac je u finalu potpuno nadmudrio Giovannija Trapattonija. Juventus je bio naviknut na obranu striktnog markiranja i tako se i pripremao, a Happel je složio zonsku obranu i Juventus je bio nemoćan.

I ovdje je rani pogodak bio ključan, već u devetoj minuti Felix Magath krasno je pogodio udarcem s više od 20 metara i donio pobjedu HSV-u.

Bettega, Tardelli, Rossi, Platini, Boniek i društvo nisu imali rješenje za odlično postavljenu igru HSV-a koji je tako stigao do svoje prve i jedine titule prvaka Europe.

Zebec je HSV napustio 1981. godine nakon problema s ovisnosti o alkoholu i kako je vodio momčad do prvog naslova prvaka i bio glavni arhitekt ovog uspjeha, vjerojatno bi danas on bio upisan u povijesne knjige umjesto Happela.

Nakon osvajanja titule prvaka, HSV je krenuo u rekonstrukciju momčadi i pokazat će se napravio veliki korak unazadi nikad se više nije vratio na vrh. Imao je turbulentna razdoblja, plesao na rubu bankrota i danas nije niti blizu jednom Juventusu.

HSV: Uli Stein, Manfred Kaltz, Holger Hieronymus, Ditmar Jakobs, Bernd Wehmeyer, Wolfgang Rolff, Jürgen Groh, Felix Magath, Jürgen Milewski, Horst Hrubesch, Lars Bastrup (55. Thomas von Heesen)

Juventus: Dino Zoff, Claudio Gentile, Sergio Brio, Gaetano Scirea, Antonio Cabrini, Massimo Bonini, Michel Platini, Marco Tardelli, Zbigniew Boniek, Roberto Bettega, Paolo Rossi (55. Domenico Marocchino)

29. svibanj 1985. (Bruxelles) Juventus - Liverpool 1:0

U mučnim uvjetima Juventus je stigao do svoje prve titule prvaka. Finale u Bruxellesu u sjećanju mnogih ostaje po tragediji u kojoj je život izgubilo 39 osoba, uglavnom navijača Juventusa. Loši sigurnosni uvjeti, prevelika blizina navijača Juventusa i Liverpoola, otvorilo je to mogućnost sukoba koji su započeli Liverpoolovi navijači. Ušli su na tribinu s Juventusovim pristalicama, krenuo je stampedo u kojem su mnogi poginuli.

Iako se sve događalo prije početka utakmice, predstavnici oba kluba tražili su da se susret odgodi, no sigurnosna procjena govorila je da to može stvoriti još veći problem i dovesti do još većeg broja žrtava. Epilog svega bio je izbacivanje engleskih klubova iz europskih kupova na pet godina, ali i podizanja mjera sigurnosti na stadionima diljem Europe.

Sam susret odlučen je pogotkom iz kaznenog udarca koji je realizirao Michel Platini, a prethodio mu je prekršaj Garyja Gillespieja nad Bonieku. Prekršaj čak nije niti bio u 16 metara, dogodio se izvan, no Andre Daina dosudio je kazneni udarac.

Ovom pobjedom Juventus je postao prva momčad u povijesti koja je uspjela osvojiti sva tri dotadašnja europska natjecanja.

Juventus: Stefano Tacconi, Luciano Favero, Antonio Cabrini, Massimo Bonini, Sergio Brio, Gaetano Scirea, Massimo Briaschi (84. Cesare Prandelli), Marco Tardelli, Paolo Rossi (89. Beniamino Vignola), Michel Platini, Zbigniew Boniek

Liverpool: Bruce Grobbelaar, Phil Neal, Jim Beghlin, Mark Lawrenson (4. Gary Gillespie), Steve Nicol, Alan Hansen, Kenny Dalglish, Ronnie Whelan, Ian Rush, Paul Walsh (46. Craig Johnston), John Wark.

22. svibanj 1996. (Rim) Ajax - Juventus 2:4** (1:1)

Osvetu za poraz u svom prvom finalu Kupa prvaka, Juventus je dobio 1996. godine kada je svladao Ajax u Rimu boljim izvođenjem jedanaesteraca. Na Heyselu nije bilo pravog slavlja zbog dobro poznatih razloga, ali zato su si Talijani dali oduška u Rimu gdje su zahvaljujući Angelu Peruzziju stigli do titule.

Ajax je godinu dana ranije svladao u Beču Milan i s još jednom svojom velikom generacijom stigao do titule, ali ovdje nije uspio. Stvorili su Nizozemci dosta problema Juventusu, međutim torinski div na kraju je ipak bio uspješniji.

Bio je to ujedno i dvoboj velikana na klupi, na jednoj strani Marcelo Lippi, a na drugoj Louis van Gaal, dvojica za koju se u to vrijeme smatralo kako su trenutno najbolji treneri u svijetu nogometa.

Na terenu vodila se velika taktička bitka, a Juventus je poveo već u 13. minuti kada je veliku pogrešku Ronalda de Boera kaznio Fabrizio Ravanelli i potpuno iskosa pogodio mrežu za vodstvo Talijana.

Ajax je uzvratio u završnici prvog dijela kada Jari Litmanen na vrhuncu karijere iz gužve zabija iz okreta za poravnanje. Do kraja susreta vratari su vrlo dobro odrađivali svoj dio posla, promjena više nije bilo i jedanaesterci su odlučivali.

Za Juventus su bili uspješni Ferrara, Pessotto, Padovano i Jugović, a na drugoj strani nisu zabili Davids i Silooy.

Ajax: Edwin van der Sar, Sonny Silooy, Danny Blind, Frank de Boer (69. Arnold Scholten), Winston Bogarde, Ronald de Boer (91. Nordin Wooter), Finidi George, Edgar Davids, Nwankwo Kanu, Jari Litmanen, Kiki Musampa (46. Patrick Kluivert)

Juventus: Angelo Peruzzi, Ciro Ferrara, Gianluca Pessotto, Moreno Torricelli, Pietro Vierchowod, Paulo Sousa (57. Angelo Di Livio), Didier Deschamps, Antonio Conte (44. Vladimir Jugović), Gianluca Vialli, Alessandro Del Piero, Fabrizio Ravanelli (77. Michele Padovano)

1996 (May 22) Juventus (Italy) 1-Ajax Amsterdam... by sp1873

28. svibanj 1997. (München) Borussia Dortmund - Juventus 3:1

Juventus se vratio u finale Lige prvaka i sljedeće godine kada je u Münchenu igrao protiv dortmundske Borussije. Jači za Zinedinea Zidanea, Christiana Vierija i Alena Bokšića ipak nije uspio obraniti titulu.

Iako je važio za momčad jaku u prekidima, Juventus je u prvih pola sata primio dva pogotka nakon kornera. Oba puta u 16 metara zakuhao je ubačajima Andreas Möller, a Peruzzija je po loptu u mrežu slao Karl-Heinz Riedle.

U igri Juventusa sve se vrtilo oko Zidanea, međutim u ovom dvoboju potpuno ga je "ugušio" Paul Lambert kojem je to bez dvojbe utakmica karijere. Zidane je bio nemoćan i samim time Juventus bezopasniji što je Borussia iskoristila.

U drugom poluvremenu Alessandro Del Piero na asistenciju Bokšića smanjio je na 2:1, ali odmah nakon toga u igru ulazi Lars Ricken te nakon 15 sekundi provedenih na terenu lijepim pogotkom praktički osigurava Borussiji prvu titulu.

"Prvih 70 minuta gledao sam s klupe i primijetio sam da Angelo često stoji predaleko od gol linije. Kada sam krenuo prema golu stalno sam si to ponavljao", govorio je kasnije Ricken o krasnom udarcu kojim je jednostavno prebacio talijanskog vratara.

Borussia Dortmund: Stefan Klos, Matthias Sammer, Jürgen Kohler, Martin Kree, Stefan Reuter, Jörg Heinrich, Paul Lambert, Paulo Sousa, Andreas Möller (89. Michael Zorc), Karl-Heinz Riedle (67. Heiko Herrlich), Stephane Chapuisat (70. Lars Ricken)

Juventus: Angelo Peruzzi, Sergio Porrini (46. Alessandro Del Piero), Ciro Ferrara, Paolo Montero, Mark Iuliano, Didier Deschamps, Angelo Di Livio, Vladimir Jugović, Zinedine Zidane, Christian Vieri (71. Nicola Amoruso), Alen Bokšić (87. Alessio Tacchinardi)

1997 (May 28) Borussia Dortmund (Germany) 3... by sp1873

20. svibanj 1998. (Amsterdam) Juventus - Real Madrid 0:1

Treće finale za Juventus u nizu završilo je drugim uzastopnim porazom. Ovaj put u Amsterdamu na drugoj strani bio je Real Madrid, a Juventus je i dalje predvodio današnji trener Madriđana Zinedine Zidane.

Stara dama nakon toga lagano je pala i finala nisu dolazila tako često. Real Madrid imao je moćnu momčad, vodio ju je Jupp Heynckes, ali velike zasluge u ovom uspjehu ima i Fabio Capello koji je bio Heynckesov prethodnik na klupi, a legenda kaže i da je Nijemcu otkrio kako svladati Juventus.

Pogodak odluke postigao je Predrag Mijatović u 66. minuti kada je iz blizine svladao Peruzzija. Dio tog finala bio je i Davor Šuker, ali on je priliku dobio tek na kraju susreta kada je zamijenio upravo Mijatovića.

Taktika Madriđana bila je slična Borussijinoj, izoliran je Zidane, ovaj put čuvao ga je reprezentativni kolega Christian Karembeu i bez njega je Juventus bio ponovno bezopasniji.

Bivši predsjednik Real Madrida Lorenzo Sanz teško je proživljavao ovo finale pa se tako morao i maknuti s tribina u posljednjih 20 minuta kasnije tvrdeći da je bio "previše uplašen da bi gledao završnicu".

Juventus: Angelo Peruzzi, Moreno Torricelli, Mark Iuliano, Paolo Montero, Angelo Di Livio (46. Alessio Tacchinardi), Didier Deschamps (77. Antonio Conte), Edgar Davids, Gianluca Pessotto (70. Daniel Fonseca), Zinedine Zidane, Filippo Inzaghi, Alessandro Del Piero.

Real Madrid: Bodo Ilgner, Christian Panucci, Manuel Sanchis, Fernando Hierro, Roberto Carlos, Fernando Redondo, Christian Karembeu, Clarence Seedorf, Raul (90. Jose Emilio Amavisca), Fernando Morientes (81. Jaime), Predrag Mijatović (89. Davor Šuker)

28. svibanj 2003. (Manchester) Juventus - Milan 2:3** (0:0)

2003. godina donijela je prvi put u povijesti talijansko finale. Mnogi će reći i najdosadnije finale u povijesti i teško da bi pogriješili. Vrlo slaba utakmica završena je bez pogodaka i odluka je pala izvođenjem jedanaesteraca.

Milan je na kraju bio uspješniji od Juventusa kod kojeg su penale promašivali Trezeguet, Zalayeta i Montero, a junak gostiju bio je Dida iako se navijači Juventusa i danas ne mire s tim porazom tvrdeći kako je Dida nepravilno skinuo tri penala prevelikim izlaskom s gol linije.

Tko zna, susret bi možda bio potpuno drugačiji da je priznat rani pogodak Andriju Ševčenku koji je poništen zbog navodnog zaleđa Ruija Coste. Ovako se sve svelo na šahovsku bitku koja je na kraju odluku dobila izvođenjem jedanaesteraca.

Igor Tudor u finalu je krenuo od prve minute, međutim napustio je igru krajem prvog dijela zbog ozljede.

Juventus: Gianluigi Buffon, Lilian Thuram, Ciro Ferrara, Igor Tudor (42. Alessandro Birindelli), Paolo Montero, Mauro Camoranesi (46. Antonio Conte), Alessio Tacchinardi, Edgar Davids (65. Marcelo Zalayeta), Gianluca Zambrotta, David Trezeguet, Alessandro Del Piero.

Milan: Dida, Alessandro Costacurta (66. Roque Junior), Alessandro Nesta, Paolo Maldini, Kaha Kaladze, Gennaro Gattuso, Andrea Pirlo (71. Serginho), Clarence Seedorf, Rui Costa (87. Massimo Ambrosini), Andrij Ševčenko, Filippo Inzaghi

6. lipanj 2015. (Berlin) Juventus - Barcelona 1:3

Nakon što je uz dosta muke uopće prošao skupinu, Juventus je prije dvije godine došao do finala. U nokaut fazi pregazio je dortmundsku Borussiju zatim se pomučio protiv Monaca i Real Madrida te izborio finale s Barcelonom.

Barcelona je u finale u Berlinu ušla kao favorit i to je opravdala na terenu. Bila je to posebna utakmica za Xavija koji se opraštao od kluba osvajanjem titule prvaka Europe.

Juve se čak i dobro držao, golom Morate poništio je minus u koji ga je uveo Ivan Rakitić onim ranim golom iz četvrte minute, međutim Barcelona je ipak golovima Suareza i Neymara otišla do titule.

Neposredno prije finala Juventus je ostao bez Giorgija Chiellinija čime je izbjegnut bliski susret Suareza i talijanskog braniča. Inače Suarez je zbog poznatog ugriza na Svjetskom prvenstvu bio suspendiran i s nestrpljenjem se očekivao njihov prvi sljedeći dvoboj.

Bilo je to ujedno i posljednje Juventusovo finale, prvo nakon 12 godina. Na prvu titulu od 1996. godine Juventus i dalje čeka, možda će je dočekati u Cardiffu protiv madridskog Reala koji mu je dužan zbog poraza 1997.

Juventus: Gianluigi Buffon, Stephan Lichtsteiner, Andrea Barzagli, Leonardo Bonucci, Patrice Evra (89. Kingsley Coman), Andrea Pirlo, Claudio Marchisio, Paul Pogba, Arturo Vidal (79. Roberto Pereyra), Carlos Tevez, Alvaro Morata (85. Fernando Llorente).

Barcelona: Marc-Andre ter Stegen, Dani Alves, Gerard Pique, Javier Mascherano, Jordi Alba, Ivan Rakitić (91. Jeremy Mathieu), Sergio Busquets, Andres Iniesta (78. Xavi), Lionel Messi, Luis Suarez (96. Pedro Rodriguez), Neymar