Finalisti afričkog i američkog prvenstva te azijski prvak predvode vaneuropsko društvo u Danskoj i Njemačkoj

Gotovo pa identično društvo nastupat će u Njemačkoj i Danskoj u odnosu na Svjetsko prvenstvo prije dvije godine. Kako su obje pozivnice IHF-a otišle na adrese vaneuropskih vrsta, jedna Koreji koja po prvi puta nastupa s predznakom "ujedinjena" te Japanu, u ime dodatnog razvoja interesa za rukomet, a pred Olimpijske igre u Tokiju iduće godine, jedina promjena je tek mjesto više na račun azijskih predstavnika.

Da tom "ostatku društva" tek predstoji ozbiljnije ugroziti renomirane europske reprezentacije nepotrebno je i spominjati, a tome u prilog, između ostalog, ide i samo površan pogled na njihove uspjehe u Francuskoj. Osminu finala uhvatili su jedino Egipat, koji je u toj prvoj eliminacijskoj utakmici na Prvenstvu s 19:21 izgubio od Hrvatske, i Katar čiji se put završio jedan korak dalje. U četvrtfinalu uspješnija od njega bila je, rezultatom 32:30, reprezentacija Slovenije.

Sva mjesta od 19. do 24. pripala su tako vaneuropskim sastavima; redom su na njima završili Argentina, Tunis, Saudijska Arabija, Čile, Japan, Bahrein i posljednja Angola. Spomenuti Katar u konačnici je dohvatio osmu poziciju, Egipat 13. dok se tri mjesta ispod smjestio Brazil kao najjači Pan Američki predstavnik. Iz ove skupine gotovo svi vjeruju da se mogu uključiti u borbu za prolaz u glavni dio turnira, no ponovi li se povijest još jednom isto se neće moći okarakterizirati kao iznenađenje.

Tunis i Egipat spremni se potući za drugu rundu, Angola bez šanse

Najbliže europskim selekcijama približile su se one afričke, aktualni prvak Tunis i doprvak Egipat, dvije vrste koje će i ove godine, u konkurenciji u kojoj se nalaze, biti legitimni kandidati za poziciju koja vodi u drugi krug.

Egipćani se u skupini D nalaze s dva europska predstavnika Švedskom i Mađarskom te azijskim prvakom Katarom, Argentinom te Angolom i u tom društvu, u kojem su švedski rukometaši zicer za prvu, a oni iz Angole za posljednju poziciju, ne može se reći da su i prije početka natjecanja bez šanse za plasman u iduću rundu.

Tunis se pak nalazi u društvu favorita skupine C Danske i Norveške te Austrije, Čilea i Saudijske Arabije. Aktualni afrički prvak na posljednjem je Svjetskom prvenstvu remizirao s Islandom i Slovenijom pa mu niti visoka pobjeda nad Angolom nije bila dovoljna za prolaz dalje, no u ovogodišnjoj konkurenciji zasigurno ima veće apetite. Ipak, za samu završnicu Tunis nema realnih kapaciteta niti znanja.

Igru oba sastava karakterizira "muški" pristup, "na mišiće", daleko je manje atraktivna od one najboljih europskih sastava, no zahvaljujući sve većem broju igrača koji igraju diljem Europe ne može ih se neozbiljno shvatiti. Da su sposobni za iznenađenja, i jedni i drugi već su demonstrirali na ranijim smotrama, a ova će biti lijepa prilika da na velikoj sceni pokažu mogu li zaredati nekoliko kvalitetnih nastupa.

Tunižani će kao prvaci svakako željeti osvijetliti obraz afričkog kontinenta, ali i pokušati na što uspješniji način pokriti izostanak ozlijeđenog Aminea Bannoura, s 45 postignutih pogodaka trećeg strijelca prošlog Svjetskog prvenstva. Najveći teret morat će tako iznijeti srednji vanjski Kamel Alouini, pivot Tremblaya Marouan Chouiref, lijevi vanjski član berlinskog Füchsea Wael Jallouz, lijevo krilo Oussama Boughanmi te vratarski par Missaoui - Magaiez.

Egipćanima će dodatan motiv biti što bolje predstavljanje svjetskoj javnosti i kao dio kampanje za Svjetsko prvenstvo koje se za dvije godine igra na njihovom tlu. U mnogome će njihovi uspjesi ovisiti o vrataru Bešiktaša Karimu Hendawyju, kreatoru igre Eslamu Eissi, desnom vanjskom Ahmedu El Ahmaru, lijevom vanjskom Aliju Zein Elabedinu, desnom krilu Mohamedu Sanadu te pivotu Mohamedu Shebibu, dok je zbog ozljede otpao Hamasa.

Sa španjolskim stručnjakom Davidom Davisom na klupi egipatska će vrsta još jednom odmjeriti snage sa Švedskom, Katarom i Argentinom s kojima je bila smještena u istu skupinu i u Francuskoj te je zahvaljujući slavljima nad potonje dvije reprezentacije izborila osminu finala.

Krug afričkih predstavnika, baš kao u Francuskoj, zatvara Angola, trećeplasirana momčad zadnja dva izdanja kontinentalnog prvenstva. Alexandre Machado prepustio je svoje mjesto na klupi Filipeu Cruzu koji je iz odabranog sastava Angole od prije dvije godine zadržao tek sedmoricu igrača (šest na glavnom i jednom na popisu rezervi). Među njima nema 35-godišnjeg Sergija Lopeza koji je u Francuskoj sa 47 pogodaka bio drugi strijelac Prvenstva.

Hebo, Maneco, Teca, Nascimento, Muachissengue i Ferreira bit će tako okosnica momčadi u svakom mogućem smislu, s obzirom da čak sedmorica preostalih igrača, a gledajući preliminarni popis predan IHF-u, nema niti jedan službeni reprezentativni nastup.

U siječnju prošle godine Angola je trećim mjesto na Afričkom prvenstvu osigurala nastup u Danskoj i Njemačkoj, svladavši u četvrtini finala s 29:27 Alžir te u utakmici za treće mjesto Maroko (29:26). U polufinalnom dvoboju jači od nje bio je Tunis s visokih 34:14.

Argentina se nada pravovremenom oporavku Diega Simoneta, i Brazilci vjeruju u prolaz dalje

Argentinska zlatna medalja na Pan Američkom prvenstvu zaokružila je jedinstven uspjeh španjolskih stručnjaka. Nakon Jordija Ribere koji je naslov kontinentalnog prvaka osvojio sa Španjolskom te Valera Rivere i Antonija Gerone kojima je isto pošlo za ruku s Katarom, odnosno Tunisom, zlatom se okitio i Manuel Cadenas, još jedno provjereno trenersko ime koje radi na razvoju rukometne igre vaneuropskih granica.

Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo 12. je uzastopno za argentinske rukometaše, a nakon što su 2017. godine završili na razočaravajućoj 18. poziciji prvi cilj ovog siječnja bit će im prolazak u drugi krug čime bi bili u prilici da ponove, minimalno, svoje najbolje plasmane - 12. mjesto koje su osvojili 2011. te četiri godine kasnije u Kataru. A upravo će im azijski prvak biti jedan od protivnika u skupini D u kojoj će se za dvije pozicije koja vode dalje, iza favorita Švedske, boriti još i s Egiptom te Mađarskom.

Kako već godinama "stoje" na svojim najvećim zvijezdama braći Simonet, braći Fernandez, kapetanu Gonzalu Carouu, Federicu Vieyri i vrataru Schulzu, Cadenas je svog pomoćnika Guillerma Milana zadužio da tijekom godine, barem tri puta tjedno trenira grupu od 22 mlada igrača kako bi se kasnije oni što lakše integrirali u seniorski kadar.

Što se aktualnog trenutka tiče, na Cadenasovu nesreću, pripreme su donijele ozljedu Diega Simoneta, ključne figure njegove reprezentacije i MVP-a prošlogodišnjeg Final4 EHF Lige prvaka. Veliki je to udar za ambicije ovog južnoameričkog sastava, no Montpellierov kreator igre ostat će na širem popisu, baš kao također ozlijeđeni Federico Pizarro i Pablo Vainstein, u nadi da će se tijekom samog Prvenstva uspjeti oporaviti.

Nakon Olimpijskih igara 2016. godine i odlaska Jordija Ribere koji ju je godinama gradio, selekcija Brazila okrenula je novu stranicu te je na njenu klupu stigao Washington Nunes. Ta je promjena donijela i određene preinake u samom kadru, a kada su u pitanju posljednja velika natjecanja i osminu finala u Francuskoj, u kojoj je eliminirana upravo od Španjolske i svog bivšeg izbornika, odnosno srebro s Pan Američkog prvenstva nakon 24:29 poraza od Argentine.

A baš poput svog najžešćeg protivnika na domaćem kontinentu i Brazilci su se uoči ovogodišnjeg SP-a suočili s određenim problemima, a vezanim za ozljede važnih pojedinaca. Prije svega se to odnosi na Vardarova člana Rogeria Moraesa te Joaoa Pedra da Silvu i Leonarda Sampaia Santosa. Nunes ističe kako je za njegove planove to određeni udarac jer su u kadar putnika za Njemačku i Dansku umjesto njih priključeni mladi igrači bez mnogo iskustva na velikim natjecanjima.

A u tom nastojanju najviše će se osloniti na Thiagusa Petrusa dos Santosa, lijevog vanjskog Barcelone te Josea Toleda, desnog vanjskog Wisle Plocka. Tu su još i iskusna krila Felipe Borges (Tremblay), Fabio Chiuffa (Sporting Lisabon) i pivot Vinicius Teixeira te nešto mlađi, ali s dovoljno reprezentativnog iskustva, Langaro i Nantes. Dugogodišnji prvi vratar reprezentacije Maik Santos nalazi se na širem popisu, prednost pred njim dobili su Leonardo Tercariol i Cesar Almeida.

Najslabije rangirana južnoamerička vrsta s posljednjeg Svjetskog prvenstva ujedno je kao trećeplasirana na kontinentalnom natjecanju popunila posljednje mjesto putnika u Dansku i Njemačku, a rezervirano za panameričke predstavnike. Na putu do te bronce Čile je redom svladavao Portoriko, Gvatemalu, Peru i s 39:36, ali tek nakon produžetaka Grenland, dok su protiv Argentine i Brazila Čileanci izgubili sa šest, odnosno osam pogodaka razlike.

Što se SP-a u Francuskoj tiče, za razliku od preostale tri posljednjeplasirane momčadi preliminarne faze natjecanja Angole, Bahreina i Japana, Čile je u skupini C osvojio dva boda i to u dvoboju protiv Bjelorusije. Izabranici Matea Garralde u istoj su skupini, između ostalih, poraženi i od Hrvatske s 37:22.

A baš kao i na posljednjim velikim natjecanjima najviše se i ove godine očekuje od desnog vanjskog Rodriga Salinasa, pivota Marca Oneta, vratara Felipea Barrientosa, te braće Feuchtmann Emila i Erwina. Samo su njih dvojica, danas članovi Nancyja i Istresa, čileanskoj vrsti do ovog trenutka donijeli ravno 500 pogodaka.

Katarani predvode azijsko društvo, Ujedinjena Koreja s igračima-vojnicima

Iako je Katar najjača selekcija Azije i dalje je tome tako više radi financijskih mogućnosti nego kao pravi ogledni primjer koliko zaista napreduje tamošnji pa zatim i azijski rukomet u odnosu na ostatak svijeta. I finale izboreno na domaćem terenu 2015. godine polako blijedi u sjećanju i više ne pridonosi ideji o katarskoj vrsti većoj od onoga što realno predstavlja - kadar koji ima kapacitete proći u drugu fazu natjecanja, ali vrlo teško, gotovo i nemoguće, u borbu za medalju.

Pod vodstvom dugogodišnjeg izbornika Valera Rivere Katarani su prvi dio priprema odradili kroz susrete s Bjelorusijom i Bosnom i Hercegovinom. I ti su susreti, u kojima su upisane tri pobjede i remi, još jednom potvrdili koji su to pojedinci na kojima leže temelji, ali i nade prvaka Azije.

Vratar Danijel Šarić, Bertrand Roine, Rafael Capote, Youssef Ben Ali i Frankis Carol Marzo ne smiju biti ispod očekivane razine te će se morati čuvati eventualnih ozljeda želi li Katar u krugu Mađarske, Argentine i Egipta biti jedna od dvije najuspješnije momčadi pa samim time i nastaviti svoj put u glavni dio turnira.

U šest godina koliko je nekadašnji trofejni španjolski izbornik na klupi azijskog prvaka uz uvezena imena isprofiliralo se i nekoliko domaćih, a to su prije svega spomenuti Youssef Ben Ali, ali i Anis Zouaoui, Moustafa Heiba, Kamal Aldin Mallash te Ahmad Madadi.

Baš poput Čilea i Saudijska Arabija je na prošlom Svjetskom prvenstvu zaigrala u skupini s Hrvatskom i osvojila dva boda čime je već u prvom krugu, očekivano, ostala ispod crte. Tada izabranici Nenada Kljajića susret otvaranja protiv Hrvatske izgubili su s 23:28, a svoju jedinu pobjedu upisali su u posljednjem kolu upravo protiv južnoameričkog predstavnika i to zahvaljujući tek jednom pogotku više.

Put do novog nastupa na svjetskoj smotri, njihova četvrta uzastopna, Saudijce je vodio preko što boljeg plasmana na Azijskom prvenstvu, ali s Fernandom Barbeitom na izborničkoj poziciji. Španjolski stručnjak zadržao je kostur momčadi, a uvježban kadar koji je dobio u naslijeđe spremno je u siječnju prošle godine odgovarao na sve izazove sve do polufinalnog susreta s Bahreinom, odnosno onog za treće mjesto protiv Južne Koreje. Obje utakmice same završnice na kraju su izgubljene.

Iako su ostvarili svoj glavni cilj, deveti ukupno nastup na SP-ima, rukometaši Saudijske Arabije još su jednom u kratkom periodu dobili novog izbornika. Priliku da odabrani kadar priprema za siječanjske izazove tako je dobio nekadašnji izbornik Slovenije Boris Denič, koji je na širi popis, predan 10. prosinca IHF-u, uglavnom uvrstio igrače dva najbolja domaća kluba. Redom su to sve iskusni igrači s prosjekom godina oko 30., a tu prije svega treba izdvojiti Ahmada Abdulalija i Mahdija Salema kao i vratara Mohameda Al Salema.

Iako je Južna Koreja osvojenim trećim mjestom (29:21 pobjeda nad Saudijskom Arabijom) na Azijskom prvenstvu osigurala nastup na ovogodišnjem Svjetskom, nakon međusobnog dogovora o zajedničkom nastupu rukometaša Južne i Sjeverne Koreje, tako novooformljenoj ujedinjenoj vrsti trebala je pozivnica IHF-a koju je ona potom bez problema i dobila.

Sa zajedničkim treninzima četiri sjevernokorejska igrača-vojnika ipak nisu započela u susjedstvu već su se ostatku kadra priključila u drugoj polovici prosinca u Njemačkoj, a najveća razlika između ove pankorejske reprezentacije i ostalih sudionica je mogućnost da na njenom konačnom popisu bude 20 igrača.

Južna Koreja, koja ostaje temelj ove nove selekcije, iza sebe ima devet zlata s azijskih prvenstava, a jedinstvena je i po tome što je jedini finalist Olimpijskih igara koji nije s europskog tla. Tada osvojena bronca za azijskog je predstavnika stigla nakon 25:32 poraza od Sovjetskog Saveza na OI održanim 1988. godine. Izbornik Young Shin Cho na širi je popis uvrstio 32 igrača od kojih najviše reprezentativnog iskustva ima 33-godišnji Suyoung Jung - 25 nastupa.

*Bahrein i Japan bit će predstavljeni u posebnom tekstu kao protivnici Hrvatske u skupini B