Gorica je izgledala totalno suprotno od onog što Carević očekuje

Treći poraz zaredom za momčad Marija Carevića. I dok su Dinamo i Hajduk jednostavno prejaki, iako bi i u tim susretima moglo biti zamjerki, protiv Lokomotive nije bilo alibija, očekivalo se od Gorice da na svom travnjaku pokaže pravo lice, ali je razočarala.

Od početka do kraja vidjelo se da domaćin nije u utakmici, malo toga mu je uspjelo, a niti Careviću nisu upalili potezi u drugom poluvremenu. Na Poljudu je ulaskom Jurice Pršira uspio pokrenuti svoju momčad, no ovdje ništa nije prolazilo, Lokosi su se bez većih problema obranili.

Bez energije i ideje

Carević je poznat kao trener koji traži od svojih igrača puno energije i agresivniju igru, no ništa od toga nije dobio u ovom susretu. Kao da je lijepo vrijeme uspavalo njegove igrače, nisu bili trkački na željenoj razini, Lokosi su dobivali duele i ostavili su dojam na travnjaku da više žele pobjedu nego domaćini.

Ovo je sada već malo zabrinjavajući pad, Gorica je imala identitet u igri, jako dobro je pokrivala teren i izlazila prema naprijed, ali tamo negdje od one 60. minute polufinala SHNK-a protiv Dinama, više izgleda umorno, iscrpljeno i potpuno potrošeno.

Na Poljudu u prvom poluvremenu nije postojala, a protiv Lokosa je tako bilo praktički cijelu utakmicu. Loša vijest za Carevića i njegove igrače je da ako iscrpljenost stvarno i postoji, vremena za oporavak nema. Već u srijedu ih čeka gostovanje kod Vukovara koji igra na sve ili ništa u borbi za ostanak, a onda u ponedjeljak u Veliku Goricu dolazi Istra.

Pozo jako nedostaje

Više puta Carević je naglašavao koliko Gorica ovisi o Ikeru Pozu, a sada se jako dobro vidi koliko nedostaje. Sjajni Španjolac puno znači i Prširu i Kavelju i Gorica je s njim bolja u oba smjera igre. Trenutno ga mijenja Ognjen Bakić koji je dobar igrač, ali ipak ispod Pozove razine.

Osim toga bilo je problema i u vrhu napada, tu se protiv Lokomotive nakon pauze zbog ozljede vratio Ante Erceg, međutim osjetilo se da nije igrao i trebat će mu opet malo vremena da se vrati nastupima prije prisilne pauze.

Carević sigurno neće ništa od toga uzimati za alibi, svjestan je da u igri njegove momčadi puno toga nije štimalo i da se ovakvi nastupi ne smiju ponavljati. Baš je bilo neobično gledati Goricu u ovakvom izdanju, navikli smo da je ipak bolja, agresivnija i opasnija.

Lokosi se dižu

Za razliku od domaćina koja su krenuli u krivom smjeru, Lokomotiva se diže. Prošlo kolo protiv Istre bilo je dobro, nadigrala je grogirane goste, a sada je isto tako zasluženo svladala ispuhane Goričane.

Nikica Jelavić za razliku od Carevića imao je dosta razloga za zadovoljstvo, njegovi igrači su se dobro borili i na kraju su zaslužili pobjedu. Drugu utakmicu zaredom zabio je Jakov Anton Vasilj, Aleks Stojaković nastavio je isporučivati dobre igre, obrana je bila čvrsta i stabilna i Lokomotiva je izgledala vrlo dobro.

Imali su Lokosi i dodatni motiv u ovom susretu, dva puta ih je Gorica ove sezone u potpunosti nadigrala i tražili su uzvrat.

Može li Lokomotiva do borbe za Europu?

Nakon dvije spojene pobjede, to je legitimno pitanje. Lokosi su udaljeni od četvrtog mjesta pet bodova i ako upišu pobjedu u sljedećem kolu protiv Slaven Belupa, a oslabljena Rijeka ne pobijedi u Varaždinu, Zagrepčani mogu doći na dva ili tri boda zaostatka.

S Rijekom moraju odigrati još jednu utakmicu i to na Maksimiru i iako raspored Lokomotive do kraja sezone nije jednostavan, matematički se vratila u igru i ako se ukaže prilika za boriti se za Europu, neće je odbiti.

Ostanak u ligi je osiguran, oko toga više nema brige i može opušteno krenuti prema naprijed i nadati se da će zadržati dobru formu. Dodatni plus je i taj što nema pritiska i neće se ništa dogoditi ako ne dohvati europsku poziciju. Ostanak u ligi je osiguran, mladi igrači igraju i dobivaju priliku, a sve iznad toga je bonus.