Dobar posao recesijske Cibone

Sve odredio odličan početak

U pogledu unatrag na Cibonin put prema završnom turniru u Zagrebu, vrijedan izdvajanja je odličan start, osam pobjeda u prvih osam kola i tek nešto slabijih 11-2 na polovici regularnog dijela lige, a u tom nizu bilo je velikih pobjeda na gostujućem terenu i kod kuće. Između ostalog, u gostima su pali i tada još neposloženi Partizan u drugom kolu i Hemofarm u produžetku tri kola kasnije, što je već obećalo puno lakše osiguranje završnice nego sezonu ranije - kada je momčad bila skuplja, a financijski problemi u drugom planu.

Naravno, zadržati isti ritam usporedno s Euroligom u kojoj su došli do Topa 16 nije bilo lako. Velike glavobolje Velimiru Perasoviću i njegovim igračima zadala je i teška ozljeda ahilove tetive kapetana Marina Rozića u zagrebačkom susretu s Partizanom u siječnju, a s obzirom da su tijekom sezone otišli Antonio Graves i Vedran Princ, a naknadno došao Samo Udrih, sve što se zbivalo ostavilo je traga.

Od 14. do 26. kola Cibosi su doživjeli još četiri poraza, dva su bila jako visoka, u gostima kod FMP-a (95:71) i kod kuće protiv Union Olimpije (85:59), ali prvo mjesto ipak nije izmaknulo. Potvrđeno je pobjedom nad Cedevitom u posljednjem kolu, a na koncu je ubilježen omjer jednak drugoplasiranom Partizanu (20-6), no uz prednost pred Beograđanima zbog 2-0 u međusobnom omjeru.

Tomas vukao, Gordon se priključio

Uz čvrstu obranu koja je bila velika snaga i prošlosezonske Perasovićeve Cibone, tada s puno iskusnijom momčadi, Cibosi su se na putu do Final Foura ponajviše mogli osloniti na Marka Tomasa i Jamonta Gordona. Tomas je kroz 26 kola, bez propuštene utakmice, predvodio momčad s 14,8 poena po susretu i bio glavni napadački motor u prvoj polovici lige, a kasnije se u punoj mjeri pridružio Gordon, koji je do 13. kola bio nešto suzdržaniji. No, regularni dio završio je kao drugi strijelac (13,4) i prvi asistent (4,7) momčadi.

Kao i Tomas, i Gordon je igrao u svih 26 kola, a isto vrijedi i za ove sezone konačno konstantnog Lukšu Andrića, koji se nametnuo kao glavni Cibonin adut pod obručem. 25-godišnji Dubrovčanin bio je prvi do vodećeg dvojca u poenima (9,4), a istaknuo se i kao vodeći skakač (4,8) momčadi.

Kada se tome dodaju Bojan Bogdanović i Leon Radošević kao glavna Cibonina otkrića u sezoni, sada već iskusni Vedran Vukušić i još iskusniji Dalibor Bagarić, Udrih koji je dosta pomogao po dolasku u novu momčad - dobit ćemo sliku sastava koji ne skriva ambicije uoči Final Foura. Iako je Partizan jak i favorit, Cibosi ovog puta žele do kraja.

Iskustva sa završnih turnira

Mijenjali su se načini na koje se odlučivalo o prvaku, Final Four, Final Eight, serije na dvije pobjede od polufinala do kraja, četvrtfinalne serije pa odluka na Final Fouru - no, još nijednom Cibona nije otišla do trofeja u NLB ligi. Za klub bogate povijesti, samo dva finala od prvog izdanja lige u sezoni 2001./02. su dosta skroman učinak.

Prvo finale dogodilo se na Final Fouru kojem je Cibona prvi put bila domaćin, u travnju 2004. u Draženovom domu, kada je uz vodeću ulogu Marka Popovića (17 poena, sedam asistencija) u polufinalu s 97:81 pala Union Olimpija - polufinalni suparnik Cibosa i na novom, dolazećem završnom turniru u Zagrebu, ovog puta u Areni.

No, momčad koju je vodio Dražen Anzulović zaustavljena je na posljednjoj prepreci. Tadašnji Reflex, danas FMP, svladao ih je sa 71:70, uz odluku s crte slobodnih. Jurica Golemac je u posljednjoj minuti promašio tri od četiri, Saša Stefanović nakon toga zabio oba - i slavlje gostiju iz beogradskog predgrađa ubrzo je moglo početi.

Drugi put su Cibosi korak do naslova bili lani u beogradskoj Areni, s momčadi u kojoj su glavnu riječ vodili Alan Anderson, Nikša Prkačin i Davor Kus, a Velimir Perasović odradio je prvu sezonu na klupi. Hemofarm je u polufinalnoj utakmici u kojoj je dojam bio i bolji od završnih +12 pao sa 77:65, no protiv Partizana se, pokazalo se, nije moglo. Momčad Duška Vujoševića je do trećeg uzastopnog NLB naslova stigla s finalnih 63:49.

Dva poraza u polufinalu, 2001./02. protiv Krke na Final Fouru u Ljubljani i 2006./07. protiv Partizana, kada se igrala serija na dvije pobjede, a još tri u četvrtfinalu - tako izgleda učinak Cibosa u preostalim pokušajima kada su bili blizu, ali ne dovoljno, što će pokušati promijeniti krajem ovog tjedna.