Francuzi traže iskorak

Francuska

Ambicije

Kao i mnoge druge reprezentacije i Francuzi na ovogodišnju smotru najboljih europskih reprezentacija dolaze s namjerom da prije svega osiguraju OI ili barem kvalifikacije za olimpijski turnir. Svojom kvalitetom spadaju u europski vrh, a moć su pokazali i u pripremnoj utakmici protiv naše reprezentacije. Ulaskom među četiri reprezentacije vjerojatno bi ostvarili svoj cilj, a sve nakon toga bit će dodatno proslavljeno.

Izbornik

Za kormilom ove selekcije u posljednje dvije godine nalazi se Vincent Collet. On je Francusku preuzeo u ožujku 2009. godine nakon razočaravajućih kvalifikacija za nadolazeći Eurobasket. Kroz dodatne kvalifikacije izborio je plasman na završni turnir, a osvajanjem petog mjesta izborio je SP na kojem je osvojio tek 13. mjesto. Istovremeno, trener je i momčadi Asvela, a u prošlosti je šest godina vodio Le Mans. U Četiri navrata je proglašen francuskim trenerom godine.

Zvijezde momčadi

Ponajveće zvijezde ove momčadi su Tony Parker i Joakim Noah. Dvojac je to o kojem ne treba trošiti riječi, pogotovo ne na fantastičnog razigravača San Antonio Spursa. Njegov mlađi suigrač na centarskoj poziciji je u ovoj sezoni pokazao raskoš svog talenta u renesansi Bullsa, a silom prilika je ostao jedini pravi adut u unutarnjoj liniji. Naravno, ne treba zaboraviti ni kapetana Borisa Diawa, kao ni Seraphina i Batuma koji svoj kruh također zarađuju "preko bare".

Najjača snaga/najveći nedostatak

Na sam spomen Tonyja Parkera može se zaključiti da je njegovo znanje i iskustvo najveći adut ove momčadi. Igrač koji je godinama među nekoliko najboljih razigravač u NBA ligi s velikom radošću odaziva se reprezentativnim akcijama, kad je u mogućnosti, a uz pomoć Albicyja trebao bi krojiti francuske napade. Uz Batuma koji bi trebao "trpati" i Diawa koji može pokriti gotovo sve pozicije i otvoriti reket dosta lopti će ići na centra Noaha. No, koliko god ispod koša on bio jak, ipak bi u ogledima s jačim ekipama Francuzi mogli osjetiti nedostatak centimetara, pa i kilograma u unutarnjoj liniji, unatoč njihovim sjajnim atletskim predispozicijama.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketu

Na europskim smotrama Francuzi nastupaju još od 1935. godine, a najveći uspjeh ostvarili su 1949. kad su osvojili srebrnu medalju. Do bronce su došli u pet navrata, posljednji put 2005., a samo dva puta u povijesti su propustili Europsko prvenstvo. Na posljednjem Eurobasketu prije dvije godine zauzeli su petu poziciju.

Italija

Ambicije

S tri NBA igrača u rosteru ambicije reprezentacije definitivno ne mogu biti male, ali prvenstveno će cilj biti proći prvi krug natjecanja i vidjeti koliko mogu dalje. Činjenica je da su aktiviranjem Gallinarija dobili veliko pojačanje, ali osim njega, Belinellija i Bargnanija ostatak ekipe ne ulijeva veliku sigurnost i vidjet ćemo u kasnijoj fazi natjecanja koliko su sposobni napraviti.

Izbornik

Simone Pianigiani preuzeo je talijansku reprezentaciju 2009. godine kada je naslijedio dugogodišnjeg izbornika Carla Recalcatija. Ovo će mu biti prvi nastup s Italijom na nekom velikom natjecanju. Ovaj 41-godišnji trener dugo je godina zanat izučavao u Montepaschiju kao pomoćni trener, a glavnim strategom te ekipe je postao 2006. godine.

Zvijezde momčadi

Tri najveće zvijezde momčadi su Gallinari, Belinelli i Bargnani. Prvonavedeni, igrač Denver Nuggetsa, zaigrat će prvi put u talijanskom dresu nakon što je proteklih godina zbog obaveza ili ozljeda otkazivao nastupe. Uz Bargnanija iz Raptorsa i Belinellija iz Hornetsa očekuje se da će reprezentaciji dati dodatnu kvalitetu.

Najjača snaga/najveći nedostatak

Andrea Bargnani na centarskoj poziciji i još dvojica preko 210 centimetara koji bi trebali biti u sastavu sugeriraju da su na toj poziciji dosta "debeli", a u vanjskoj lini ostala dvojica zvijezda ipak nemaju toliko kvalitetne suigrače. Ujedno bi rotacije spominjanog trojca mogle dovesti do oscilacija u igri, no treba vidjeti kako će sve to funkcionirati pod palicom Pianigianija.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketu

Od 1935. na Eurobasketima nastupaju i Talijani, a u dva navrata su na tom natjecanju otišli do kraja i osvojili zlati. Bilo je to 1983. te 1999. godine kada su Fučka, Basile i ostali doveli Talijane na europski tron. Još četiri puta su bili srebrni, a imaju isto toliko i brončanih medalja. Posljednju su osvojili 2003. godine, a nakon toga su dva puta bili deveti, uz propušteno natjecanje prije dvije godine.

Izrael

Ambicije

U skupini u kojoj su smješteni na Eurobasketu Izraelci bi trebali izbjeći posljednju poziciju, ali isto tako nije baš realno očekivati da mogu učiniti nešto više. Otpadanje Omrija Casspija dodatan je udarac na njihove ambicije koje bi prolaskom u drugi krug bile zadovoljene. No, vidjet ćemo koja je realna slika ove momčadi koja u pripremnim dvobojima uglavnom nije ponudila pretjerano dobru igru.

Izbornik

Izbornik Arik Shivek na sadašnjoj se funkciji nalazi od prosinca 2009. godine. U isto vrijeme vodi i belgijsku Dexiju. Na izborničkoj funkciji naslijedio je Tzvika Sherfa, a ovo će mu biti prvo veliko natjecanje s reprezentacijom Izraela. U prošlosti je vodio još Maccabi Ra'ananu, Maccabi Ramat Gan i Hapoel Tel Aviv, Amsterdam Ricoh Astronauts i Antwerp Giants.

Zvijezde momčadi

Otpadanje Casspija koji je trebao biti njihov jedini NBA igrač u prvi plan iskače Lior Eliyahu, igrač koji može napraviti nered u svakoj obrani i zadati probleme svakoj unutarnjoj liniji. Uz njega tu je nekolicina igrača iz domaće lige, a kao oni koji bi mogli raditi razliku izdvajaju se Blu, Guy i Green.

Najjača snaga/najveći nedostatak

Ponajveća snaga ove kvalitetom ne toliko bogate ekipe je kolektiv odnosno činjenica što dobar dio njih igra u Maccabiju i Hapoelu iz Jeruzalema te se samim tim jako dobro poznaju iz nastupa za klubove. Uz spomenutog Eliyahua kojeg će svi vjerojatno označiti kao glavnu prijetnju nema mnogo igrača koji se mogu suprotstaviti onim najboljim pa je ponajveća slabost jednostavno manjak kvalitete.

Dosadašnji plasmani na Eurobasketu

Od 1953. kad su prvi put nastupili na Europskom prvenstvu Izraelci kao najveći uspjeh izdvajaju srebrnu medalju iz 1979. godine. U dva navrata su bili peti, a u posljednje vrijeme teško dolaze do četvrtfinala te najčešće završavaju ranije svoje natjecanje. Posljednji put su zauzeli 15. poziciju, ujedno najgoru otkad nastupaju na Eurobasketu.