Nikada manja očekivanja, nikada lošiji početak

Prvo i osnovno - nije problem u porazu. Izgubiti od Španjolske nije sramota, nije smak svijeta. Španjolska je bolja, kvalitetnija, ma u svakom pogledu organiziranija od Hrvatske. Problem je u načinu.

Neki porazi bole više, a neki manje. Neki su očekivani, a neki neočekivani. Budimo iskreni. Ovaj poraz je očekivan, ali vrlo bolan. Bolan je zbog sve nemoći koju Hrvatska iskazuje, ne samo danas, već i zadnjih tjedana. Vidjeli smo kako je bilo u Strasbourgu i vjerovali smo da će biti bolje. Stigao je Istanbul, zabrinutost je porasla, ali, ajde, na Prvenstvu će biti bolje. Stiglo je Prvenstvo, a tko može argumentirano reći da je bilo bolje nego na pripremama?

Na žalost, slika hrvatske košarke je već predugo - loša. Počevši od mladih selekcija koje na račun talenta pojedinaca istini za volju imaju dobre rezultate, ali ne ispunjavaju do kraja svoj potencijal. Zar logika ne nalaže da bi izbornici trebali pratiti i određivati kandidate za reprezentaciju i među njima birati najbolje putnike na prvenstva, a ne neke komisije unutar Saveza? Čak i u razgovorima s vrhunskim stručnjacima za rad s mladima, ističe se čuđenje takvom situacijom, ali - tko te pita...

Međutim, držimo se teme. Istina je, slika o hrvatskoj košarci je loša i igračima nije lako igrati u takvoj situaciji. Koliko je frustrirajućih nastupa iza njih, koliko frustrirajućih poraza i povrataka kući punih ogorčenosti. Mislite da oni ne sanjaju dočeke kakve su imali nogometaši, rukometaši, vaterpolisti?

Najlakše bi sada bilo reći - ma oni ništa ne valjaju. Tomić kao jedan od glavnih aduta Barcelone i jedan od najboljih euroligaških centara ne valja? Bogdanović kao jedan od najboljih šutera Europe ne valja? Šarić kao najbolji igrač Europe u svom godištu ne valja? Ukić je dobar za 30 minuta u Panathinaikosu, a za Hrvatsku ne valja? Žorića želi jedan Obradović i dovodi ga u Fenerbahče, zato što ne valja?

Svi su oni dobri, međutim, oni to moraju pokazati. A u susretu protiv Španjolske nismo vidjeli ništa. Niti najmanju naznaku da su to igrači vrhunskih europskih klubova željnih trofeja i borbe za naslov klupskog prvaka Europe.

Kada igre iz klubova, koje su uistinu vrhunske i na razini kakva se traži na ovakvom natjecanju, počnu prikazivati i u reprezentaciji - tada će i Hrvatska biti bolja i tada će i povjerenje javnosti biti veće.

Roko Ukić se ima pravo ljutiti kada mu je dosta prozivanja jer nastupa i ozlijeđen i nikada ne traži odmor. Dao je sve od sebe. Ali isto tako može biti i razočaran jer je i sam svjestan da nije bio dobar. Ne samo Ukić, nego i Tomić, Bogdanović, (stavite bilo koje ime, nećete pogriješiti)... Svi se trebaju zapitati zašto je bilo tako. I to ne samo igrači već i izbornik Repeša. Najlakše je napasti igrače i ustvrditi da su ovakvi ili onakvi, međutim i izbornik je važna karika. Ako je bitan kada se pobjeđuje, bitan je i kada se gubi. I Jasmin Repeša se treba upitati gdje je pogriješio. Nisu valjda samo igrači sve krivo napravili...

Poraz je još bolniji jer je Hrvatska imala lijepu podršku, nakon dugo vremena na tribinama je bilo dosta hrvatskih navijača koji nisu imali što vidjeti. Istina, Slovenija je blizu, ali treba doći i do Slovenije, a na kraju su došli zbog čega? Izbornik Repeša je prije puta pozvao navijače neka dođu na utakmicu protiv Španjolske i neka vide što se radilo. "Ako im se ne svidi, ne moraju više dolaziti", samouvjereno je poručio. Bolje da je poručio navijačima da štede novac za Gruziju. Španjolska je realno, i ovakva neuvjerljiva, prejaka i Hrvatskoj će pravi ispit biti u četvrtak Gruzija. Pitanje je koliku će podršku nakon ovoga imati.

Teško je sada pisati u nekim svijetlim tonovima. Međutim ništa još nije izgubljeno. Niti blizu. Pred Hrvatskom su još četiri utakmice, a dosadašnje utakmice su pokazale da je baš sve moguće.

Zar igračima ne bi bio dovoljan motiv veliki broj hrvatskih navijača protiv Gruzije? Pokoji ohrabrujući komentar jer oni ovo čitaju... Zar ćemo ih sada potpuno otpisati nakon prvog kola u skupini?

Ne, naravno da ne. Kritika je potrebna i opravdana jer Hrvatska nije odigrala dobro, ali kako smo voljeli i pratili hrvatsku reprezentaciju još u Barceloni na Olimpijskim igrama, kako smo joj željeli dobro i u Švedskoj na Europskom prvenstvu kada je sve otišlo krivim smjerom, kako smo bili uz nju i nakon neponovljive krađe u Beogradu, kako smo uz sve hrvatske reprezentacije u svim sportovima - tako ćemo biti i uz ovu. Dok ima nade, nadat ćemo se.

Sada je red na vama. Gruzija nije smiješan protivnik, pitajte Poljake, ali Hrvatska može (mora) do pobjede.