Cibona može sa sebi ravnima

Bez obzira što Bogdan Tanjević na raspolaganju ima puno skuplju momčad od ovosezonske Cibonine, sukladno tome, i puno veće euroligaške ambicije, Cibosi su već u Istanbulu pokazali da Fenerbahče Ülker nije neki drugi svijet, a pred svojim navijačima potvrdili da ga se može pobijediti. Nije to bila najbolja ovosezonska utakmica momčadi Velimira Perasovića, teško je smetnuti s uma da je veći dio prvog poluvremena prošao u dominaciji gostiju, ali kao što su u nekim ranijim ovosezonskim susretima Cibosi padali u drugih 20 minuta, ovog puta su se jako podignuli i na koncu slavili s ljudima koji na Cibonu vole doći zbog Cibone, a ne zbog Barcelone.

Početak nije bio pravi, Perasovićeva momčad je do sredine druge četvrtine igrala kao da im je netko zavezao noge i ruke, a Fener to iskoristio za odlazak do 18 razlike, da bi nastavak donio neku sasvim drugu priču. Pritisak važne utakmice ili traženje u sastavu sa skraćenom rotacijom na organizatoru igre (bolesni Gordon) i pod obručima (ozljedama načeti Bagarić i Zubčić), možda i nešto treće - što je utjecalo na slab ulazak u utakmicu, na koncu nije bilo ni bitno, jedino važno je da su se Cibosi probudili na vrijeme.

Do 30:12 sve je išlo u Fenerovom smjeru, no bez obzira što je skuplja, Tanjevićeva momčad ipak nije toliko jača od Cibosa da se stvari ne bi mogle promijeniti u ostatku utakmice. Kod -18 čuli su se i zvižduci i negodovanje s tribina, slično kao u onom užasu protiv Montepaschija na euroligaškom otvaranju, ali ovog puta s puno boljom reakcijom Perasovićeve momčadi već do poluvremena, pa i u drugih 20 minuta. Na koncu, s puno više izgaranja u obrani i agresivnosti u napadu natjerali su navijače da im plješću i guraju ih prema pobjedi.

U nastavku smo vidjeli zonski presing na kojeg, kako je priznao Gordan Giriček, Fener nikako ne pronalazi odgovor, a impuls koji su dobili boljom obranom, Cibosi su naplatili na drugom kraju terena. Marko Tomas imao je glavnu ulogu, osim na svojoj uobičajenoj poziciji, u drugoj četvrtini i kao prinudno rješenje u organizaciji igre, Marin Rozić vukao je ulazima pod koš i polaganjima potkraj prvog poluvremena, a Lukša Andrić poenima iz reketa i važnom tricom u četvrtoj četvrtini. Uz puno bolje izdanje Vedrana Princa u drugom poluvremenu, najbolje u ovoj sezoni, bilo je to dovoljno da Tanjevićeva momčad padne u neizvjesnoj završnici.

Cibonini igrači su, tako, u potpunosti oživjeli vlastite izglede u borbi za drugi krug i još jednom potvrdili da to što ih klub već mjesecima ne plaća ne utječe na angažman i želju na parketu. Nisu svaki puta odigrali sjajno, no s obzirom na pristup protiv slabijih, sebi ravnopravnih ili jačih suparnika, teško bi se reklo da se radi o košarkašima koji utjeruju klupski dug.

Pogled unaprijed prema posljednja dva kola prvog dijela Eurolige sada je puno optimističniji. Samo Barcelona i Montepaschi su predaleko za Cibonu, kao što su pokazala četiri poraza i koš-razlika -107 u četiri ogleda s favoritima skupine, dok su svi ostali, srećom, sasvim dohvatljivi - kod Žalgirisa u Kaunasu 7. siječnja i možda i presudnom domaćem ogledu s Asvelom tjedan kasnije Cibosi imaju dovoljno aduta za lov na obje pobjede. Dvije koje bi, ako se ostali rezultati poklope po očekivanjima, bile dovoljne za Top 16.

Asvel će vjerojatno biti glavni konkurent, Francuzi su sve bolji i mogli bi biti puno neugodniji nego na domaćem terenu kada im je Cibona praktički poklonila pobjedu, no do te utakmice ima još dovoljno vremena, gotovo mjesec dana. Hoće li Cibosi te večeri hvatati više od tri poena prednosti, s koliko je Asvel slavio u svojoj dvorani, ili će biti potrebno nešto drugo, znat ćemo nakon gostovanja u Kaunasu na koje Perasovićeva momčad može otići puno rasterećenija nego u slučaju da Fener nije pao u Zagrebu.