Slovenija pred visoko postavljenom letvicom, hoće li je preskočiti?

Kada ste domaćin velikog natjecanja, letvica je uvijek postavljena nešto više, čak i za momčad koja se ne može osloniti na osobitu igračku kvalitetu. Ako je tu i kvaliteta, očekivanja su normalna stvar, a u slučaju slovenske reprezentacije na dolazećem Eurobasketu na domaćem terenu, letvica je postavljena na ponavljanje ili nadmašivanje dosadašnjeg najboljeg rezultata na europskim prvenstvima. Prije četiri godine u Poljskoj Slovenci su bili četvrti, sada je ambicija ostvariti barem toliko.

Slovenija se pritom može osloniti na košarkaše koji su prošli jako puno u Euroligi ili NBA ligi, poput Jake Lakoviča i Boštjana Nachbara, kao i mlađega, ali već vrlo iskusnoga Gorana Dragića, svojeg najboljeg NBA igrača. Gledajući sastav, Dragić je glavni adut ove slovenske reprezentacije, za sobom ima individualno dobru sezonu u Phoenix Sunsima, a uz pomoć starijih kolega, motor koji će vući domaćine na vanjskim pozicijama izgleda dosta dobro.

Iako neće biti Bene Udriha, na kojega su računali, ali on je imao drugačije planove, Slovenci su vani dovoljno dobro pokriveni na natjecanju na kojem većini reprezentacija ionako nedostaje poneki važni adut. Problema bi moglo biti pod obručima, gdje bi Maljkoviću i momčadi koju vodi puno značilo da mogu računati na Erazema Lorbeka. No, Barcelonin krilni centar je nakon završetka sezone otišao na operaciju oba koljena, bez dovoljno vremena za oporavak kako bi bio spreman za nastup na EP-u.

Oslanjajući se ponajprije na Uroša Slokara, Mirzu Begića i Gašpera Vidmara, koji nisu garancija za vrhunski europski rezultat, Sloveniji će biti puno teže dobiti nešto iznutra u slučaju kada nema Erazema Lorbeka. Koliko će Božidar Maljković uspjeti sakriti te probleme pod obručem, možda s korištenjem "lažne četvorke", s više otvaranja reketa, moglo bi odrediti put domaćina na natjecanju na kojem im ne nedostaje ambicija.

Koliko Božidar Maljković još ima magije?

Osim za slovenske igrače, dolazeći Eurobasket bit će veliki test i za njihova izbornika. Božidar Maljković za sobom ima puno iskustva i velikih trofeja, ali poslije sedmog mjesta na prošlom Europskom prvenstvu, preklani u Litvi, još jedan sličan podbačaj značio bi i negativnu ocjenu za njegov mandat na klupi naših zapadnih susjeda.

Hrvatski ljubitelji košarke pamte Maljkovića i po dobrom i po manje dobrom, s trofejima osvojenim na klupi splitske Jugoplastike dok je još bio mlad trener, ali i po kratkoj epizodi na klupi Cedevite početkom protekle sezone, kada niti njemu, kao ni kasnijim trenerima u sezoni, nije uspjelo ukomponirati momčad u koju je uloženo puno. Takva su hrvatska sjećanja, kakva će biti ona slovenska?

Očekuje se barem četvrtfinale

Slovenija nije domaćin poput, primjerice, Švedske prije 10 godina i nitko u taboru domaće reprezentacije neće moći pobjeći od toga da bi zapinjanje u prvom ili drugom krugu bilo podbačaj, u slučaju da se dogodi. Od Slovenaca će se tražiti da budu najmanje među posljednjih osam i da se dovedu u poziciju da imaju dobre izglede i za više. Za dolazak u takvu poziciju trebat će im što više pobjeda u prva dva kruga, kako u potencijalnom četvrtfinalu ne bi išli na nekoga od glavnih favorita iz druge polovice ždrijeba.

Mine postoje, mine su ozbiljne i velike. Iz hrvatskog kuta gledanja, bila bi sjajna vijest da među njima budu i izabranici Jasmina Repeše, s kojima će se Slovenija sresti u prvom krugu, u početnoj fazi natjecanja izazov će biti i Španjolci i Poljaci, a drugi krug vodio bi u društvo u kojem su tri momčadi iz grupe s Grčkom, Turskom, Rusijom i Italijom. Drugi dio ždrijeba nudio bi lakši put za domaćine, ali ukoliko Maljković uspije u prvi plan gurnuti snagu koju imaju izvana, s Goranom Dragićem u glavnoj ulozi, mogli bi biti dobri i za prolazak težim putem.

U pripremama Slovencima nije išlo loše, uglavnom su pobjeđivali, a uskoro će doći vrijeme i za ono pravo.