Kako je Seattle izgubio košarku

18 je srpnja 2006. i konferencijska dvorana u Seattleu je prepuna. Howard Schultz sjedi za mikrofonom i objašnjava zbunjenim predstavnicima medija da prodaje SuperSonicse svega pet godina nakon što ih je kupio. Schultz je, kaže, s ostalih 57 suvlasnika pokušao sve kako bi pronašao zajednički jezik s predstavnicima grada, ali SuperSonicsi su postali financijski nefunkcionalna rupa bez dna. Organizacija u slobodnom padu. Ustaje i stišće ruku Claytona Bennetta. 18 je srpnja 2006. i Schultz mu predaje dres SuperSonicsa i košarkašku loptu. Proverbijalni "ključ u ruke".

Dan prije svog 53. rođendana Howard Schultz, poduzetnik i izvršni direktor Starbucksa, objavljuje prodaju SuperSonicsa investicijskoj grupi koja se sastoji isključivo od poslovnih ljudi iz Oklahoma Cityja i pritom naglašava kako je cilj stabiliziranje organizacije i zadržavanje iste na području Seattlea.

Clay Bennett udružio je snage s poslovnjakom iz energetskog sektora, Aubreyjem McClendonom i nekolicinom drugih ulagača koji su ugrabili priliku i iskoristili paniku i nedostatak vizije aktualnog vodstva Sonicsa. Schultz je predvodio skupinu od 58 suvlasnika SuperSonicsa koji se nisu mogli dogovoriti niti međusobno niti s gradom što činiti s lošom momčadi i neadekvatnom dvoranom. 58 ljudi je previše glasova odjednom pa je odluke donosio izvršni odbor od devet članova. S pet naprema četiri izglasana je prodaja momčadi - Clayju Bennettu.

Schultzova grupa kupila je SuperSonicse 2001. za 200 milijuna dolara. 2006. su ih prodali za 350 milijuna.

"Čvrsto vjerujem da su Clay i njegovi partneri posvećeni tome da momčad zadrže u Seattleu te da su u boljoj poziciji od nas da uvjere grad i državu i izbore se za bolje uvjete", podvukao je Schultz i otišao.

Seattle je kolektivno uzdahnuo. Gledali su se oči u oči s južnjačkim pogledom Clayja Bennetta i samo su oni jako naivni još vjerovali da će momčad ostati na sjeverozapadu SAD-a.

Bennett, koji je svega nekoliko mjeseci ranije izjavio kako želi dovesti momčad u Oklahoma City, mrtav-hladan potvrđuje da će učiniti sve što je u njegovoj moći i postupati u dobroj vjeri kako bi s gradom postigao kompromis oko zadržavanja momčadi. Nitko mu nije vjerovao, ali to Bennetta nije sprječavalo da to iznova i iznova ponavlja.

Riječima Georga Costanze:

Kamen spoticanja bila je dotrajala KeyArena koja nije odgovarala novim zahtjevima i standardima NBA lige. Košarkaške dvorane morale su biti puno više od - košarkaške dvorane. Svojevrsni potrošački hramovi, s tisućama kvadratnih metara poslovnih prostora, trgovina, suvenirnica i štandova s hranom i pićem u kojima bi se usput pogledala i košarkaška utakmica. To je bio dodatni prihod i Ligi i klubovima. Seattle je imao najbolje i najvjernije navijače u SAD-u, ali oni nisu imali gdje potrošiti svoj novac.

Nakon što su građani Seattlea pod jakom kampanjom građanskih inicijativa odbili bilo kakvo miješanje javnog novca u privatne poslove milijunaša vlasnika NBA momčadi, postalo je jasno da je to pitanje iznimno nepopularno među glasačima i gotovo nijedan lokalni političar ni dužnosnik države Washington nije podigao svoj glas u nastojanju da se pronađe rješenje. Puno glasniji su bili oni koji su srčano odbijali Bennettove kvazi-pokušaje i pseudo-ponude i s govornice slali poruke da je novac pametnije uložiti u bolnice i škole.

Bennettu je bezobrazluk i indolencija političara došla kao naručena. On im je zauzvrat na stol bacio projekt nove dvorane vrijedne basnoslovnih 500 milijuna dolara. Bilo je potpuno jasno da nitko tko drži do sebe na taj papir neće staviti svoj potpis tim više što Bennettova grupa nije konkretizirala koliko svog novca planira uložiti.

Uzaludan trud i skrivene namjere

Vatreni navijači SuperSonicsa cijelo su to vrijeme vodili bitku s vjetrenjačama kako bi gradu ukazali koliku društvenu i kulturološku važnost ova momčad osnovana 1967. ima za grad Seattle, njihovu djecu i buduće naraštaje. 2007. SuperSonicsi su još uvijek jedina profesionalna momčad u gradu s naslovom prvaka. 1979. Narod bi se smješkao na spomen Garyja Paytona i Shawna Kempa, ali bi se jednako brzo namrgodio kada bi mu spomenuli podizanje poreza kako bi se financirala dvorana u kojoj profit nakon toga grabi šačica milijunaša. Nije bilo govora o konstruktivnom dijalogu.

Politička situacija u Seattleu definitivno je odgurnula Bennetta i ostale suvlasnike. Grad je sa SuperSonicsima imao ugovor o zakupu koji je trajao do 2010. Bennett stalno ponavlja kako planira odraditi taj period i, ukoliko se ne postigne konsenzus, napustiti Seattle jer su se SuperSonicsi zbog dvorane pretvorili u financijsku crnu rupu i PR fijasko.

Ali ako je Bennett uistinu postupao u dobroj vjeri i napravio sve što može da momčad ostane u Seattleu, da bi ga zatim istjerali sami izabrani predstavnici Seattlea -- zašto je onda baš ON u rekordnom roku postao najomraženija osoba u sportskoj povijesti ovoga grada?

Skandal i bijes navijača SuperSonicsa izazvao je niz dokaza koji su razotkrili Bennetta i njegove namjere:

1. Prije svega je Aubrey McClendon, jedan od suvlasnika i desna ruka Bennetta, u kolovozu 2007. izjavio kako je njihova namjera i razlog kupnje uvijek bio da momčad dovedu u Oklahoma City. Kasnije se pravdao kako se pogrešno izrazio, a Liga ga je zbog te "omaške" kaznila s 250.000 tisuća dolara.

2. Zatim je uslijedila potpuna nevjerica kada su javno objavljeni transkripti e-mail komunikacije između Bennetta, McClendonda i ostalih partnera iz travnja 2007.

Tom L. Ward: "Ima li ikakve šanse dovesti momčad ovdje iduće sezone ili smo osuđeni na još jednu užasnu sezonu u Seattleu?"

Clayton Bennett: "Ja sam opsjednut čovjek! Napravit ću sve što mogu. Hvala što ste uz mene momci, utakmica počinje!"

Tom L. Ward: "To je pravi duh. Voljan sam pomoći na kakav god način kako bi ovdje gledao utakmice iduće sezone."

Aubrey McClendon: "Ja također, hvala Clay!"

Kasnije je Bennett u komunikaciji s McClendonom potvrdio da ih "vjerojatno čeka još jedna sezona u Seattleu", ali i da radi "na tome da se izvuku iz zakupa dvorane tiho i bez sudskog postupka". Bennett se kasnije hladnokrvno pravdao kako je u tim dopisivanjima mislio na Seattle. Nije laž ako ti sam u to vjeruješ!

3. Povjerenik NBA lige, David Stern, predvodio je do tada tri preseljenja u svom mandatu. Ovaj mu je nanio nepovratan udarac na reputaciju možda i najboljeg povjerenika u sportskoj povijesti SAD-a. Stern i Bennett nikada nisu skrivali međusobno poštovanje, prijateljstvo i kvalitetnu poslovnu suradnju iz prošlosti. Procurili su e-mail transkripti i njihovih, romantiziranih, dopisivanja:

David Stern: "Ti i ja smo u redu.... Teško mi te gledati u takvoj situaciji i teško mi je zamisliti sretan završetak u Seattleu, ali cijenim tvoje pokušaje i jako cijenim naše prijateljstvo... Trebali bismo porazgovarati početkom tjedna kako bih te pokušao smiriti."

Clayton Bennett: "Najgore mi je što se bojim da misliš kako sam iznevjerio tvoje povjerenje. David, ti znaš što ja osjećam kada je u pitanju naše prijateljstvo, kako osobno tako i profesionalno. Ti si među rijetkima koji je iznimno utjecao na moj život. Gledam te kao uzora i iznimno nadarenog direktora, osjećajnog mislioca i rijetku i jedinstvenu osobu s karizmom koja izvlači najbolje iz svakoga..."

David Stern će kasnije pred novinarima javno reći: "Tko zna. Možda u zadnjem trenu nekakav divni anđeo padne u krilo ljudima u Seattleu, osmisli plan za novu dvoranu i pronađe novac za nju."

Dogovor s krvnikom

Kada je postalo jasno da Bennett želi pobjeći iz grada što prije te da nema namjeru ni zadržati momčad u Seattleu dugoročno, ali ni odraditi zakup KeyArene do kraja -- Grad je na čelu s gradonačelnikom Gregom Nickelsom otvorio pravnu bitku kojom su željeli natjerati Bennetta da ispoštuje posljednje dvije godine ugovora o zakupu kojim su se SuperSonicsi obvezali u KeyAreni igrati do kraja 2010.

Za vrijeme cijelog tog kaosa, Kevin Durant igra svoju prvu sezonu u NBA-u, a SuperSonicsi svoju posljednju u Seattleu. Bennett je podijelio otkaze velikom broju trenera i djelatnika vezanih uz prethodnu vlasničku strukturu. Prethodno su razmjenom ekipu napustili neki stožerni igrači kao Ray Allen. Momčad je sezonu završila omjerom 20-62, a vapaji iz publike bili su sve očajniji, ali i uzaludniji. Što je proizvod lošiji to će se manji broj ljudi boriti za njega. Bilo je oportuno ubiti bilo kakav entuzijazam oko momčadi.

Bennett je zatražio od NBA lige da odobri preseljenje momčadi u Oklahoma City. Dogovora oko nove dvorane nema, a i Grad i momčad gube novac u trenutnoj situaciji. Momčad je potrebno preseliti odmah! NBA vlasnici glasovali su s 28 glasova DA i dva glasa PROTIV! Ta dva glasa? Mark Cuban, vlasnik Mavericksa i Paul Allen, vlasnik Trail Blazersa i Seattle Seahawksa.

Zadnja šansa za Seattle bila je pravna bitka koja se pretvorila u ružan cirkus. Grad je od Bennetta tražio da ispoštuje do kraja ugovor o zakupu. Bennett je tvrdio da je ugovor financijski disfunkcionalan i da zbog izmijenjenih okolnosti nije razumno očekivati da ostane na snazi. Grad je tvrdio da Bennett od početka nije radio u dobroj vjeri kako bi momčad zadržao u Seattleu, a Bennett uzvraćao kako ih Grad želi diskreditirati, natjerati da ostanu do kraja 2010. kako bi izgubili još više novca, a zatim momčad predati u ruke lokalnoj grupi investitora koja je željela preuzeti momčad.

Iako je velik broj pravnih stručnjaka tvrdio da Grad ima dobre pravne temelje za pobjedu, potpuni šok uslijedio je svega nekoliko sati prije objavljivanja presude.

2. je srpnja 2008. Gradonačelnik Seattlea, Greg Nickels, izlazi pred nestrpljive novinare. Sazvana je izvanredna konferencija za medije. Nickels slavodobitno izjavljuje da je Grad s Clayjom Bennettom sklopio izvansudsku nagodbu temeljem koje raskida ugovor o zakupu i de facto dozvoljava preseljenje u Oklahoma City. 2. je srpnja 2008. i Nickels govori pred televizijskim kamerama kako Grad zauzvrat dobiva 75 milijuna dolara. 45 odmah, 30 ukoliko Seattle ne dobije momčad unutar idućih pet godina. Jedini je uvjet da Grad u roku od godine dana izglasa i odobri projekt rekonstrukcije KeyArene.

To se nikad nije dogodilo pa unatoč tome što ni danas Seattle nema profesionalnu košarkašku momčad, Grad nikada nije vidio tih preostalih 30 milijuna i malo tko može razumjeti zašto je uopće sklopljena takva nagodba.

Bennett je dobio i pravo na dio povijesti SuperSonicsa pa današnji Oklahoma City Thunder teoretski ima osvojen jedan naslov NBA prvaka. Onaj iz 1979. Osvojen u Seattleu. Dok Thunder još nitko nije mogao ni zamisliti. Riječima Jeffa Van Gundyja:

I tako je Seattle izgubio košarku. Prstiju je premalo da se pokažu svi krivci. Gomila ih je. Stanovnici Oklahoma Cityja s pravom uživaju u svojoj momčadi i predivnoj atmosferi koju stvaraju, pričama i tradiciji koju izgrađuju. Novi naraštaji možda ni neće znati kako je Thunder nastao. Mnogo je momčadi slično nastalo. Ali to je valjda cijena vrhunskog profesionalnog sporta.

Ipak, tko će djetetu iz Seattlea objasniti zašto njegov grad nema NBA momčad? Pozlit će mu od svih ovih naboranih lica i licemjernih mecena od kojih nijedan zapravo ne zna igrati košarku. Tko će mu objasniti da je mogao gledati SuperSonicse kao i njegov otac? Da je barem bilo samo malo više razumijevanja i dijaloga, a malo manje laži i skrivenih namjera.

Možda je mogao gledati Kevina Duranta i slušati njegov MVP govor. Jer 2007. na NBA draftu su ga izabrali Seattle SuperSonicsi...