Vranković povukao hrabar i logičan potez

Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre najveće su želje za svakog košarkaša na reprezentativnom planu. Sve reprezentacije se trude imati na tim natjecanjima one najbolje, dobrom dijelu to i ne uspijeva iz raznih razloga, no Hrvatska na sreću u većini slučajeva nema velikih problema s otkazima. U bliskoj prošlosti događali su se tek rijetki slučajevi, ali to je kap u moru za neke reprezentacije koje se ne sjećaju kada su imali na raspolaganju najbolje igrače.

U Turskoj će tako veliki broj reprezentacija biti hendikepiran neigranjem onih najboljih koji traže odmor od naporne sezone i taj datum krajem kolovoza i početkom rujna nikako im se ne uklapa u raspored. Mi ćemo najvjerojatnije biti privilegirani da igramo u trenutno najjačem sastavu iako će možda netko reći da to nije na papiru najjači sastav, ali prema viđenom tijekom protekle sezone, na terenu bi morao biti.

Bilo je vrijeme za promjene

Odlaskom Jasmina Repeše nakon Eurobasketa u Poljskoj i postavljanjem Josipa Vrankovića, očekivale su se određene promjene. Vranković je povukao hrabar potez, riješio se nekolicine stalnih reprezentativaca koji su polako ušli u košarkašku jesen, a u izabranu vrstu je pozvao niz mladih igrača koji su dosad bili na margini reprezentacije ili čak i dosta daleko od nje.

Nedavno završena sezona donijela je i određene promjene na igračkoj karti Hrvatske, neki mlađi igrači su doživjeli potpunu afirmaciju i pokazali veliki napredak, a s druge strane nekolicina starijih iza sebe ima sezonu za zaborav. To je zasigurno olakšalo Vrankoviću izbor, odlučio je napraviti smjenu generacija, a imao je sreće da je jednostavno pozvao one koji su tijekom sezone igrali najbolje.

Nitko, baš nitko, ne može zanemariti sjajne igre Perića, Tomića, Bogdanovića, Radoševića, skok Marija Delaša na nekoliko razina višu ligu, a sve su to igrači koji su budućnost hrvatske košarke. Oni bi trebali biti motor naše reprezentacije na Eurobasketu 2011. godine u Litvi, ali i kasnije, stoga će im nastup na Svjetskom prvenstvu u Turskoj biti dragocjeno iskustvo.

Njihovo vrijeme je prošlo

Tko je otpisan? Nećemo više gledati Nikolu Prkačina, Nikolu Vujčića, Marija Kasuna, Sandra Nicevića, Marija Stojića, a trenutno niti Marina Rozića. Prkačin je ove sezone igrao vrlo malo i sve više je pokazivao kako je reprezentacija za njega davno završena priča. Vujčić je u Olympiakosu kod Giannakisa imao vrlo malu minutažu i padao u hijerarhiji, a ništa bolje nije prolazio niti Mario Kasun u Efesu. Kasun se osim toga i oprostio od reprezentacije nakon Poljske i dao naznaku kako se više neće odazivati.

Marin Rozić bi vjerojatno pronašao svoje ime na popisu, no teška ozljeda Ahilove tetive zbog koje je izgubio više od polovice sezone, a i samo trenutno stanje, izbacili su ga s popisa. Jednom kada se oporavi i vrati na staru razinu, onda Rozić može kandidirati, no u ovom trenutku Vranković je potpuno ispravno procijenio kako ne može.

Mario Stojić je i u prijašnjim akcijama reprezentacije kod Jasmina Repeše igrao vrlo malo i nije imao posebno važnu ulogu. Vranković je procijenio kako mu je potreban drugačiji profil igrača i izostavio ga s popisa. Slično vrijedi za Sandra Nicevića koji je lagano ušao u pozne košarkaške godine, nije imao veliku ulogu u reprezentaciji i logično je bilo odlučiti se za mlađe koji su ove sezone igrali sjajnu košarku.

Imperativ će uslijediti u Litvi

Veliki rezultat na Svjetskom prvenstvu nije imperativ. Naravno, rezultat nije u drugom planu, ali nije da se pod svaku cijenu ide na medalju i najviši plasman. Uostalom, naša košarka je davnih godina izgubila teško stečeni ugled i nemamo pravo spominjati medalju s najvećeg natjecanja uz OI. Trebat će proći još dosta natjecanja na kojima će se penjati u konačnom poretku da bi nas svijet počeo ponovno shvaćati ozbiljno. Za to nam nitko nije kriv, krivi smo sami.

Kako u Turskoj rezultat nije u prvom planu, puno više se očekuje od Eurobasketa u Litvi 2011. godine. To neće biti nimalo lagan posao, Litva je velika košarkaška nacija i učinit će sve da vrati naslov europskog prvaka. Kako neke reprezentacije u Tursku dolaze oslabljene, za očekivati je kako će se dio zvijezda vratiti u reprezentativni dres u Litvi što će dodatno otežati posao. Međutim naši "novaci" će iza sebe imati jedno veliko natjecanje, a uobičajene priče o iskustvu mogle bi se pokazati istinitima.

I Vranković pod povećalom

Pogled na Vrankovićev popis pokazuje kako i dalje imamo veliku većinu igrača koji nastupaju na najvišoj klupskoj razini. Mali je broj onih koji se još nisu dokazali u jakim ligama ili Euroligi i to su tek Luka Žorić i Kruno Simon. Zadrani su nastupali u Eurokupu protiv jakih momčadi, ali Zagrebov dvojac ipak je igrao u "trećoj ligi" europskih natjecanja i izuzev NLB lige nemaju previše jakih utakmica u nogama.

Međutim dobre igre u dresu Zagreba dovele su ih do statusa reprezentativaca, a na njima je da na pripremama pokažu Vrankoviću kako nije pogriješio što ih je pozvao. Ostali igrači iza sebe imaju priličan broj velikih utakmica, imaju kvalitetu, igrali su odlično protiv sjajnih igrača i sada je na stručnom stožeru da ih uklopi u skladnu momčad.

Upravo to će biti najteži posao za Vrankovića i pravi ispit njegove zrelosti. Vranković je na trenerskom planu vrlo neiskusan, izuzev vođenja Cibone pola sezone do dolaska Ivana Sunare, nema posebno jake trenerske argumente i trebat će vidjeti kako će i on funkcionirati. Prvi potez koji je povukao bio je dobar, sada slijedi onaj najteži dio.