On nije novi Dražen ili bijeli Jordan - on je Mario Hezonja

26 poena za 21 minutu jednog 19-godišnjaka u španjolskoj ligi. Nije nešto što nije viđeno kroz povijest, međutim 26 poena na ovakav način, s ovoliko nadmoći, atraktivnosti i raznovrsnosti - nije viđeno. I upravo to Marija Hezonju čini posebnim.

Praktički ne postoji košarkaški element i potez koji Hezonja nije izveo i način na koji nije poentirao. Potpuno je izludio protivničke braniče, a četiri i pol tisuće sretnika koji su se pojavili na utakmici, podignuo je na noge.

Kada je riječ o hrvatskoj košarci, treba biti itekako oprezan prognozirajući nekome vrhunsku karijeru. Međutim, Hezonja se nalazi u vrhunskom klubu, odrađuje vrhunske treninge s elitnim igračima i polako će igrati sve više protiv jednako tako vrhunskih protivnika. Želja za radom nije upitna, a uz ovakav talent, samo ga teška ozljeda može zaustaviti na putu prema vrhu europske košarke.

Ne treba ovo shvatiti kao napad na hrvatske trenere i rad u hrvatskim klubovima, ali smo se već nagledali toliko talenata koji se nisu razvili kao što je trebalo, a u Barceloni si sigurno neće dopustiti luksuz da ne razviju svojeg najpotentnijeg igrača koji im može donijeti puno toga dobroga.

I sve one priče kako se Hezonja i njegova minutaža koče jer ga Španjolci ne mogu kupiti kao što su kupili Mirotića - nisu ozbiljne. Zar bi u Barceloni uistinu držali tako potentnog igrača van momčadi zato što neće uzeti državljanstvo bez obzira što mogu profitirati višekratno u budućnosti? Nema šanse. Ako će u Barceloni moći birati između trofeja i novca na jednoj strani te državljanstva za mladog igrača - teško da bi odbili prvu stranu.

Za Hezonju je ovo sezona upoznavanja s pravom seniorskom košarkom, polako se uvodi u momčad i polako napreduje. Bilo je suludo i nerealno očekivati da će mu Xavi Pascual već ove sezone dati loptu u ruke i 20 minuta u prosjeku nauštrb nekog od skupih legionara, domaćeg talenta Abrinesa ili nekog od starosjedioca. Ako se tome pridodaju i problemi u obrambenoj fazi koje je Hezonja imao, jasno je zašto se na eksploziju čekalo duže nego što su se neki nadali.

Međutim niti sada ne treba očekivati da će Hezonja odmah imati zagarantiranih 25-30 minuta po utakmici zbog ove predstave. Pa i Jacob Pullen je u prošlom kolu ubacio 12 trica iz 15 pokušaja pa nije dobio ključeve momčadi. Jednostavno, postoji hijerarhija i treba se polako u njoj penjati. Do vrha, a Hezonja to može.

Bit će i slabih predstava, loših šuterskih večeri, neraspoloženih izdanja, ali i tada će Mario Hezonja biti jedan od najvećih europskih košarkaških potencijala. I neće biti ništa lošiji nego što je to bio ove nedjelje kada je briljirao protiv Manrese. U tim trenucima trebat će podršku, a ne kritiziranje i grube riječi.

Hrvatska je obećana zemlja za "pljuvače svih vrsta", one koji se jednostavno hrane kritikama i najglasniji su kada nešto ne ide kako bi trebalo ići ili kako su se nadali. Ako su se nadali. Brojni hrvatski sportaši su prolazili i prolaze pravu kalvariju u hrvatskoj javnosti, vani su cijenjeni i svi jako dobro znaju koliko su dobri, ali kod nas ne valjaju. Na jednu dobru stvar, naći će se dvije mane, a ti isti koji to rade ne vide da niti oni nisu savršeni. U takvom okruženju živimo, jednostavno je popularno pronaći nešto s čime se može nekoga ocrniti, pa baciti na Facebook, pa skupiti par desetaka "likeova", pa se kasnije čuditi što isti odbijaju izjave za hrvatske medije.

I kada se smiri ova euforija oko Hezonjinog nastupa protiv Manrese i kada se možda vrati na kraj klupe, Hezonja, ponovno, neće biti ništa lošiji igrač i manji potencijal nego što je to danas.

Sa svojim fizičkim predispozicijama, pobjedničkim mentalitetom i vrhunskim realizatorskim sposobnostima jednostavno je predodređen za najveće stvari. Hezonja nije novi Dražen Petrović, bijeli Michael Jordan ili kako ga se već sve ne naziva - on je Mario Hezonja, igrač koji može i mora postati nositelj uspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije u skoroj budućnosti. Jedan je bio Dražen i jedan je Jordan, ali isto tako će jednog dana nadamo se biti i - jedan Hezonja.

Neiskoristiti vrhunski potencijal Hezonje, Darija Šarića, Lovre Mazalina, Dragana Bendera bio bi zločin. Težak zločin za hrvatsku košarku. Već smo oglušili od naricanja za slavnim danima hrvatske košarke s početka devedesetih godina i sada se otvara prilika kakvu od onda hrvatska košarka nije imala.

Bilo je uspjeha u mlađim kategorijama, ali nijedna generacija nije imala toliko potencijala za uspjeh u seniorskoj košarci. Nijedna generacija nije imala takve talente kakve Hrvatska sada ima i ako se to ne "unovči" rezultatima, brojni djelatnici koji su izravno involvirani u stvaranje rezultata seniorske reprezentacije morat će promijeniti profesiju.

Nećemo očekivati da će Šarić biti na 20+10 u Španjolskoj na Svjetskom prvenstvu ili da će Hezonja tamo igrati veliku ulogu, ali možemo očekivati da će se to dogoditi za koju godinu. A tada će već dolaziti i nešto mlađi Mazalin i Bender. To je okosnica hrvatske košarkaške budućnosti, zalog za narednih 10-15 godina. Nešto što se ne smije ispustiti iz ruke. Jer, tko zna, takvi talenti se ne rađaju svaki dan.