Cibona u ulozi favorita, pred Zadrom previše upitnika

Dvoboji između Cibone i Zadra uvijek su više od samih košarkaških susreta. Riječ je o velikom rivalstvu bez obzira na aktualna stanja u momčadima. Međutim, možda više nego ikad u posljednjih 15-ak godina očita je razlika u kvaliteti. Cibona je bez ikakve dvojbe i igrački i stručno jača i sve osim neprolaska u finale za njih bi značilo veliki podbačaj i šok. Zadar se muči, igra isuviše promjenjivo, ali mogu iznenaditi. Iskusili su to igrači Cibone u četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića kada su u Zadru doživjeli poraz i ostali bez Final Foura. U odnosu na tada i danas, Cibona je jača prvenstveno za Jasmina Repešu i Zacha Wrighta, dvojac koji je prevelika prevaga na vagi.

Sa sjetom se možemo prisjetiti dana kada su ova dva kluba izgledali puno bolje nego sada. Posebno se to odnosi na Zadrane jer se Cibona uz pomoć Grada uspjela pokrenuti s dna, no oni su još uvijek na traženju pravog puta prema povratku na stare staze. Kako god bilo, jedan od naša dva posrnula velikana će sigurno završiti u finalu i biti u borbi za naslov prvaka iako je to još prije nekih pola godina izgledalo kao ne baš moguća misija. Zagreb je u to vrijeme još uvijek bio ispred njih, međutim u tih šest mjeseci puno toga se dogodilo, Cibona se digla, Zagreb potpuno pao, Zadar iskoristio svoju priliku i neke stvari su se promijenile.

Igračka ruža

Niti jedna od ove dvije momčadi nema ono veliko ime za koje se može garantirati kako će iskočiti svaku večer i biti čovjek prevage. Cibona je dobro izbalansirana momčad u kojoj postoji barem osam igrača koji mogu tu večer biti pravi i vući momčad. S druge strane Zadrani imaju nešto tanji kadar, ali također dosta ujednačen. Trojica Ciboninih stranaca Antwain Barbour, Khalid El-Amin te Zach Wright i individualno i momčadski su vrlo korisni, pridodamo li tu još svakim danom sve boljeg Sutona, zatim iskusne Kusa, Rozića, Žižića, odličnog šutera Rudeža te nepredvidljivog Zubčića, jasno je kako ova momčad ima širinu, posebno kad je ovako dobro vođena. Zadar s druge strane počiva na borbenosti uvijek dobrog Ive Ivanova, kada mu se pridoda u dobrom šuterskom danu Goran Vrbanc kao i korisni Reed, Batur, Delaš, Kuso, Vragović, protivnik može imati problema.

Trenerski dvoboj

Nakon dugo vremena možemo biti ponosni kako u domaćem prvenstvu imamo dvojicu izbornika. Upravo oni će se sučeliti u ovom polufinalnom srazu, a riječ je o hrvatskom izborniku Jasminu Repeši i poljskom izborniku, Slovencu Alešu Pipanu. Nema nikakve dvojbe kako Repeša ima jači pedigre od Pipana, iza sebe ima i jače rezultate, a i vodio je veće klubove. Upravo njegov rad u Ciboni je snažnije odjeknuo i bio vidljiviji nego Pipanov u Zadru, no ne treba zaboraviti i na razliku u kvaliteti kadra s kojim raspolažu. Dok Repeša u Ciboni ima apsolutnu podršku sa svih strana, Pipan je vrlo brzo spoznao što znači trenirati Zadar i koliko na Kalelargi ima "boljih trenera". Dvoboj trenera je definitivno jedan od onih faktora koji će odlučivati ovu seriju, a Repeša je tu jači autoritet uz svu Pipanovu kvalitetu.

Prednosti/mane

Već i ptice na grani znaju kako je Repeša najjači Cibonin adut i čovjek koji je preokrenuo ovaj klub od svog dolaska. Promijenio je puno toga u igri, u pristupu i glavama igrača, podignuo fizičku pripremljenost i sada od skupine loše pripremljenih individualaca ima taktički odlično pripremljenu i složenu ekipu koja svojoj agresivnošću dolazi do pobjede. Ujednačenost rostera i kvaliteta da mu može po potrebi i svih 12 igrača podjednako odgovarati na zahtjeve, najveća je Cibonina kvaliteta. Problemi su se znali pojavljivati kada bi dolazilo do jačeg individualnog iskakanja pojedinaca, no tu je trener koji dobro reagira u takvim situacijama i "zaigranog" igrača pošalje na kraj klupe. Ivanov bi mogao biti "x-faktor", čovjek koji može stvoriti puno problema svojom pokretljivošću i borbenošću i tu bi Zadar mogao vidjeti svoju šansu. Uz Ivanova na zadarsku stranu bi možda mogao prevagnuti i šuter tipa Vrbanc, međutim, ona Kup utakmica u kojoj se Vrbanc "iživljavao" nad Cibonom ne spada u ovu priču. Obrana Zagrepčana tada i danas je razlika kao dvije ere u razvoju našeg planeta. Osim individualne igračke razlike, minus Zadranima je i tanka klupa koja u usporedbi s onom Cibone ne zvuči obećavajuće.

Forma

14-0 Cibone u Ligi za prvaka dovoljno govori samo za sebe. Međutim, ne može se reći kako su Cibosi briljirali u svih 14 utakmica i igrali nezaboravnu košarku. No, puno važnije od dojma koji su ostavljali nakon pojedinih utakmica je konačni omjer koji je savršen. Ostaje osjećaj kako su dobar dio susreta odradili "pod ručnom" bez prevelikog utroška energije, odigravši tek pojedine periode u visokom ritmu i tu lomili protivnika. S druge strane Zadrova forma je nevjerojatno promjenjiva. Momčad je to koja je sposobna izgubiti u Slavonskom Brodu, a nedugo zatim i slaviti u Trnskom, ma kakav god Zagreb bio i kako god loše odigrao. U polufinale ulaze na krilima euforije nakon te pobjede u Trnskom, ali već u sljedećem susretu s Jollyjem u Zadru nisu baš briljirali, no pobjeda je upisana. Dok se od Cibone može očekivati kako-tako ravnomjeran nastup u seriji od nekoliko susreta, kod Zadra upravo suprotno. Nikada ne znate što će pružiti i na "koju nogu će ustati".