Nisu samo šuteri imali slab dan

Nije, jasno, Zadrov trener taj koji je pucao 3-31 iz igre (što će reći da Stipčević, Car i Perić zajedno nisu mogli pogoditi čak ni svaku desetu loptu), ali Jusup je ipak olakšao Ciboni posao.

Marko Car odigrao je zapaženu ulogu ove sezone u Zadru, ali Marko Car ipak nije Ray Allen da može imati neograničeni kredit. Posebno ne dok je Vedran Morović bio očigledno raspoložen, i to ne po prvi puta u ovoj seriji - upravo je Morović u završnici prve utakmice bio prevaga na strani Zadra.

Imalo bi još i rezona čekati Cara kada bi ovaj na pametan način pokušao prekinuti negativan niz, no barem pet od Carevih 11 upućenih trica bilo je čisto forsiranje - a tako se ne osvajanju prvenstva.

Zadrovih 30 trica ne bi bilo problem da se radilo i izrađenim šutevima, no Zadrov napad - posebno u drugom poluvremenu - sveo se na pojedinačne pokušaje, puno driblinga i malo pravog protoka lopte. Jusup to nije smio dopustiti, jer Zadru je samo malo prave organizacije u igri trebalo da uz pomoć publike slomi otpor Cibone. Karakterne, dobre Cibone, ali svakako ne nepobjedive Cibone.

Još jedan problem koji si je Jusup sam nametnuo jest kratka rotacija. Otkad je zasjeo na klupu Jusup je odlučio da na klupi nema širine, konstantno se na to žalio, ali nije imao hrabrosti (ili vizije) da tu klupu proširi u ranijem dijelu sezone. Ni Perasović ne bi imao Radoševića da ga je od početka godine zasjeo na klupu, kako je bilo logično za očekivati. No, proživio je s njim i dobro i loše, a sada ima igrača za 20-25 minuta u finalu PH.

Teško je dobiti prvu utakmicu finala sa šest igrača, a svaku narednu utakmicu još teže. Pa će tako u petoj utakmici ta vanjska linija, kojoj trebaju svježe noge kako bi se pogodili dalekometni šutevi, biti izmorena, sa samo danom predaha. Jusupova tvrdoglavost tako bi mogla skupo koštati Zadar.

Pogrešna psihologija

Zadar je, to je sada očito, pao na psihološkom planu, pritisak trofeja i publike slomio je šutere Zadra.

Motivacijski gledano, Jusup je trener koji je skloniji "piljenju naopako", nego ohrabrivanju svoje momčadi ponekada i nerealnim konstatacijama (ala Ćiro Blažević). Jusupu je unaprijed sve uspjeh "s obzirom na to kakvu momčad Zadar ima", rekao je i to nakon polufinala Kupa, rekao je to i nakon polufinala PH, rekao je to i nakon ovog poraza. I poručio da "šanse Zadra nisu velike u Zagrebu". Ne zvuči kao trener koji ima visoko mišljenje o svojim igračima.

Može li onda momčad imati dovoljno vjere da slavi u Zagrebu? Ako trener u to nije uvjeren 100 posto, teško može biti i momčad.

O Zadrovom pristupu finalu puno je reklo veliko slavlje nakon trijumfa u Zagrebu - Zadrani su slavili kao da su upravo osvojili naslov, a to je slika momčadi koja tu pobjedu nije očekivala i koja općenito nije ušla u dvoboj s razmišljanjem "mi ćemo ovo dobiti". Momčad koja ima za cilj osvojiti naslov stisnula bi šake, ali bi znala da za naslov treba dobiti još dvije utakmice.

A njih ne može dobiti publika, koliko god dobra bila.

Peta utakmica daje odgovore

Kritike Jusupu ne mijenjaju činjenicu da je Cibona od početka favorit u ovom dvoboju i da poraz Zadra nipošto ne bi bio njegov neuspjeh. S druge strane, poraz Cibone bio ozbiljan, i možda jedini pravi neuspjeh Velimira Perasovića u dvije godine koliko je na kormilu zagrebačkog sastava.

Peras se "izvukao" u Zadru (ali i u 3. utakmici koju je Cibona odigrala relativno slabo, ali je sjajno šutirala), a u tome je i sam odigrao važnu rolu. Uspio je (djelomično) bar zaustaviti Zadrov pick and roll, uspio je iz svoje momčadi izvući maksimalnu agresivnost u obrani, a u napadu joj nije dopustio zadovoljavanje s baš previše trica (kao u prvoj utakmici), već se igralo i na prodor i na raspoloženog Andrića.

Cijela Cibonina sezona sadržana je u toj petoj utakmici, jer uz sve lijepe stvari koje će se moći reći o ovoj momčadi, bit će zapamćena kao "luzerska" momčad izgubi li i ovo finale. Od svih onih euroligaških završnica preko finala Kupa do finala NLB lige - Cibona je izgubila sve zaista važne utakmice. Jednu mora dobiti ako želi pozitivan predznak pored ove sezone.

Sve je sada na Ciboninoj strani, od domaćeg terena preko većeg broja kvalitetn(ij)ih igrača do psihološke prednosti nakon što je Zadar prokockao 0-2.

Ali kako se okrenulo sve u korist Cibone, tako se u jednoj utakmici može sve opet okrenuti na zadarsku stranu.

Zadar, očito, može pobijediti u Zagrebu. Može li to učiniti dva puta u tri utakmice? Naravno da je to nelak zadatak, ali ako Jusup pokaže više osjećaja za rotaciju Zadrove šanse nisu male jer su Ružić, Perić i društvo pokazali da imaju vrlo neugodnu igru za Cibonu.

Zadru treba i bolji šuterski, ali i bolji Jusupov dan.