Modrić: "Dinamo će uskoro prezimiti u Europi"

Luka Modrić jedan je od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša uopće - rođeni virtuoz, sjajni tehničar i predani sportaš. Krase ga hladna glava i čelična volja, te privrženost onome čime se bavi. Njegov je životni poziv oduvijek bio nogomet, a prve je korake najdraže aktivnosti učinio u NK Zadru, gdje su ga trenirali Davor Matošević, a potom i Domagoj Bašić.

"Kao značajnu osobu u karijeri uvijek posebno ističem Bašića, a nakon njega i Stjepana Deverića. Sportašu je veoma važno da u mladosti surađuje s dobrim stručnjacima, a osobno sam, hvala Bogu, bio te sreće. U dosadašnjoj sam karijeri imao mnogo trenera, ali spomenuta su mi dvojica ostala u posebnom sjećanju", rekao je Luka u ekskluzivnom razgovoru za Sportnet.

S deset je godina zajedno s Mariom Grgurevićem otišao na probu u Hajduk, no stručni je stožer bijelih obojicu ocijenio nedovoljno dobrima, pače slabićima, i poslao ih natrag u Zadar.

Mali je Luka zahvaljujući toj nesretnoj odbijenici postao još motiviraniji, te je 1996. na Hajdukovom turniru Sveti Dujam bio najzapaženiji igrač. Međutim, Splićani su ga i dalje ignorirali. Nakon završene osnovne škole Tomislav Bašić, otac jednog od Lukinih trenera, "na neviđeno" ga je prodao Zdravku Mamiću i to usprkos oštrom protivljenju tadašnjeg sportskog direktora Zadra Josipa Bajle.

"Nisam htio potpisati papire za Lukin prelazak u Dinamo iako sam bio pod velikim pritiskom i predsjednika Jurjevića i Modrićevih roditelja. Nisam ga mogao zadržati prema propozicijama Saveza jer mu je otac bio vojna osoba i službeno se selio. Izgubili smo jedan dio profita, veliku zaradu za naš mali klub", kaže danas Bajlo.

Na taj se način jedan od najvećih hrvatskih sportskih talenata 2000. godine preselio u metropolu. Potpisao je stipendijski ugovor, prve dvije godine igrao za Dinamove juniore i mladu momčad, osvojio prvenstvo i Kup, a zatim zajedno s Ivicom Džidićem i Davorom Landekom otišao na posudbu u bosanskohercegovački Zrinjski. I sva su trojica već u prvoj sezoni uspjela, vodila Zrinjski do titule, a Modrić je usto proglašen i igračem godine. "Zrinjskom je jednostavno bilo nezamislivo igrati bez Luke", kaže Stjepan Deverić, čovjek koji je spomenuti trio pratio na njihovom putovanju.

U beskompromisnoj BiH ligi Luka je očvrsnuo i zadovoljan se zaputio u Zagreb. Dinamo ga je, neobično, želio vratiti u Mostar, no tadašnji pomoćni trener plavih Đuro Bago sredio je da zajedno s Vedranom Ćorlukom i Hrvojem Čalom jednu godinu zaigra na posudbi u zaprešićkom Interu.

"Iz tog vremena pamtim samo dobre, lijepe trenutke. Bilo mi je važno da su me navijači na koncu prihvatili nakon što se u početku nisu baš slagali s mojim dolaskom", kaže Luka, dodajući kako to iskustvo nikada neće zaboraviti. Zbog maloga stasa i doimanja slabašnim navijači ga u početku nisu prihvaćali, ali je na oproštaju od Ultrasa, za fantastične igre, zavrijedio "Trofej Šunjić".

"U Interu mi je također bilo lijepo. Momčadi je dobro išlo, vukli smo koliko smo mogli. Zadovoljan sam tim periodom", zaključio je.

U Dinamo se konačno službeno vratio 2004. i ubrzo postao nezaobilazni član prve postave. Pri kraju epizode nosio je i kapetansku vrpcu, predvodivši Dinamo u svim akcijama i ispitima. Nije mu bilo važno igra li protiv četvrtoligaša u Kupu ili Werdera u Ligi prvaka - uvijek je davao maksimum i plijenio pozornost borbenošću, talentom, voljom i - znanjem. Osvojio je sve važnije domaće trofeje, ali izostao je onaj najvažniji cilj - proljeće u Europi.

"U Dinamu sam proveo četiri fenomenalne godine. Imali smo sjajnu momčad i zasigurno je ostao mali žal zbog propuštanja prezimljavanja u Europi. To je jedna mala mrlja koja će ostati iz vremena provedenog u Zagrebu", rekao nam je Modrić. "Ipak, u globalu sam veoma zadovoljan. Osvojili smo mnogo trofeja, vladali ligom, svake sezone igrali u Europi... Siguran sam da će Dinamo u narednim godinama osigurati europsko proljeće, svakako to zaslužuje jer ponovno ima odličnu momčad."

U lipnju 2008. potpisao je ugovor s Tottenhamom, izjednačivši rekord najskupljeg transfera londonskog kluba u povijesti. Malo po malo počeo je kolekcionirati pohvale medija, trenera i igrača, te se danas već potpuno aklimatizirao, naučio jezik...

"U Tottenhamu se odlično osjećam. Bilo mi je teško u početku jer se od mene puno očekivalo i mnogi su me pratili, stoga mi je drago da sam nakon gotovo tri godine zadovoljio i ispunio većinu nadanja. Nemam nikakvih prigovora na život na Otoku."

Hrvatska i engleska liga u mnogočemu se razlikuju. Gdje je najveći nesklad? "Puno je razlika, gotovo je neusporedivo. Posjećenost, medijsko praćenje, kvaliteta... Gotovo uopće ne komuniciramo s Upravom - na nama je da igramo, razgovaramo s trenerima, a s čelnim ljudima imamo veoma malo kontakta."

Koliko ti je važno što uza se imaš dobre prijatelje i suigrače u reprezentaciji - Niku Kranjčara i Vedrana Ćorluku? "Naravno da mi je drago što igram u istome dresu kao Niko i Čarli, pogotovo stoga što mi je potonji najbolji prijatelj i mnogo smo vremena proveli zajedno. Lijepo je imati uza se ljude s kojima uvijek možeš razgovarati kada si daleko od kuće..."

Svakodnevica hrvatske "četrnaestice" sastoji se od treninga, odmaranja, gledanja utakmica... Poneki je dan u tjednu i slobodan, ali najviše je vremena apsolutno posvećen poslu. "Treninzi su uglavnom ujutro, a poslijepodne dobijemo slobodno što uglavnom koristim za odmaranje. Volim pogledati snimke utakmica, a satelit i HNL također su nekada na programu. Nemam neku posebnu prehranu, jedem što mi djevojka pripremi", otkrio je čitateljima Sportneta.

Spursi šest kola prije konca Premiershipa drže četvrto mjesto s dva boda više od Manchester Cityja, a četiri od Aston Ville i Liverpoola. Vjeruješ li u plasman u Ligu prvaka na kraju godine? "Naravno. Svi, od igrača do trenera, a i navijača, vjerujemo u pozitivan rasplet. Trenutačno držimo odlično četvrto mjesto i dobro igramo što nas itekako ohrabruje. Želio bih konačno zaigrati u skupinama Lige prvaka, a i Tottenham nikada nije izborio nastup u najelitnijem nogometnom natjecanju na svijetu, zbog čega bi bilo lijepo da to uspije baš ovoj postavi. Po sastavu i kvaliteti trebali bismo Ligu prvaka igrati svake godine."

Koja je tvoja budućnost u Tottenhamu? "Sretan sam i pozicijom i statusom u momčadi. Prilagodio sam se, naučio sam i jezik - u tome su mi puno pomogli Čarli i Niko koji su nešto duže u Engleskoj. U dječačkim sam danima sanjario o igranju u Barceloni, ali trenutačno ne razmišljam o transferu jer sam sretan i ne želim mijenjati sredinu."

U "bubnju" ste i u FA kupu - polufinale ćete igrati protiv Portsmoutha, a u slučaju prolaska slijedi vam finalni ogled protiv boljeg iz dvoboja Aston Ville i Chelseaja. "Naravno da i u FA kupu imamo velika očekivanja - optimistični smo. Voljeli bismo osvojiti to natjecanje budući da je izuzetno cijenjeno, prestižno", kazao je.

S Lukom smo razgovarali i o Ligi prvaka, treneru Harryju Redknappu, HNL-u, Dinamu, reprezentaciji i još mnogočemu, a sve ćete to moći pročitati u drugome dijelu intervjua koji će biti objavljen u ponedjeljak.