Prerani odlazak Velškog zmaja

Okolnosti smrti jednog od najznačajnijih velških nogometaša u proteklih 20-ak godina vjerojatno će zauvijek ostati nepoznate, a pravi razlozi ostat će zarobljeni u mislima koje su i natjerale 42-godišnjeg Garyja Speeda, legendarnog velškog nogometaša, ali i mladog menadžera, izbornika nacionalne nogometne selekcije, da zauvijek odluči napustiti ovaj svijet.

Gary Speed bio je skroman momak, radišan, izuzetan profesionalac, voljen od okoline, prijatelja, suigrača. Ponašanjem na terenu, ali i izvan njega zaslužio je poštovanje svojih sportskih protivnika, kolega. Bio je uzor mlađim igračima gdje god je igrao, a preuzevši mjesto izbornika velške nacionalne nogometne vrste u nešto manje od godinu dana pokazao je kakav utjecaj na svoje reprezentativce, ali i čitavu velšku naciju može imati prava osoba na pravom mjestu.

Osvrnuti se na njegovu igračku karijeru nije nimalo lako, makar, zauvijek će ostati zapamćen kao neizostavni dio legendarnog sastava Leeds Uniteda, koji je uzeo naslov engleskog prvaka 1992. godine, ostavivši na ljestvici iza sebe Manchester United. Zajedno s Gordonom Strachanom, imenjakom McAllisterom i Davidom Battyjem činio je najbolju veznu četvorku tih godina. Za klub s Elland Roada upisao je 248 nastupa, zabio i nemalih 39 golova, ali i kvalitetom, požrtvovnim i profesionalnim pristupom, zauvijek osvojio srca njihovih navijača.

Rođen 8. rujna 1969. godine, na sjeverozapadu Walesa, blizu granice s Engleskom, od djetinjstva je navijao za Everton, za koji je dobio priliku i zaigrati 1996. godine. Kroz čitavu karijeru treneri su ga koristili na svim pozicijama, osim valjda na mjestu vratara. Izuzetne motorike, odlične ljevice, ali koristeći se podjednako kvalitetno s obje noge, kojima je nerijetko tresao protivničke mreže, možda je zauvijek ostao u sjeni još jedne velške legende Ryana Giggsa, no, svim ljubiteljima nogometa zauvijek će ostati u sjećanju kao jedan od najboljih i najstandardnijih premierligaških igrača posljednjih 20-ak god.

Ima nešto u tom velškom zraku, kada od tri mjesta s najviše nastupa u ligi od kada je osnovan Premiership, dva drži upravo legendarni velški dvojac Giggs (576) - Speed (535), dok se između njih ugurao David James, znajući kako je vratarima lakše skupiti veći broj nastupa i kako je njihov nogometni 'rok trajanja' duži.

Nakon ne baš uspješne epizode u voljenom Evertonu, gdje je bez obzira na stanje u klubu nosio i kapetansku traku, odlazi u Newcastle, gdje je također ostavio nevjerojatan trag. Na St. James' Park 1998. godine doveo ga je King Kenny Dalglish, čovjek sa strašnim 'nosom' za kvalitetne, ali i karizmatične igrače, nogometaše s karakterom, koji mogu biti predvodnici i vođe na terenu. Šest godina proveo je sa Svrakama, u dva navrat igrajući finale FA Kupa, u 213 nastupa zabivši 39 golova. Čineći legendarni igrački, ali i prijateljski trio, zajedno s Givenom na golu te Shearerom u vrhu napada, a Speedu gdje god je trebalo odigrati za momčad, bili su pravi trademark tadašnjeg Premiershipa.

Odradio je četverogodišnji ugovor u Boltonu, a igračku karijeru priveo je kraju u Sheffield Unitedu, gdje je započeo i onu svoju drugu, menadžersku. U samo nekoliko mjeseci na klupskoj klupi, ali i u gotovo godinu dana na izborničkoj klupi velške nacionalne nogometne vrste pokazao je kakvim potencijalom raspolaže. Mjesto u reprezentacije naslijedio je od Johna Toshacka, na najgoroj poziciji Fifine ljestvice u povijesti njihove reprezentacije, na 117. mjestu.

Za vrijeme 14-godišnje igračke reprezentativne karijere, u 85 navrata oblačio nacionalni nogometni dres (na drugom mjestu po najviše nastupa), nosio je i kapetansku vrpcu, a preuzevši mjesto izbornika pokazao je u kojem smjeru će pokušati ostvariti viziju svoje momčadi. Odmah je krenuo s pomlađivanjem, kapetansku traku dodijelio je odličnom 20-godišnjem veznjaku Arsenala Aaronu Ramseyju, a uz Balea i Bellamyja, kao okosnicom, polako je počeo stvarati respektabilnu reprezentaciju. Nakon nekoliko uvodnih poraza zaredao je s dobrim rezultatima, pobjedama nad Crnom Gorom, Švicarskom, Bugarskom i Norveškom, napravivši ogroman napredak na svjetskoj ljestvici čak do 45. mjesta.

S velikim optimizmom Speed, ali i čitava velška sportska javnost, nestrpljivo su čekali početak novog kvalifikacijskog ciklusa za odlazak Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu. Prije nekoliko dana s našim izbornikom Bilićem slagao je raspored odigravanja kvalifikacijskih utakmica skupine u kojoj su još Škotska, Srbija, Belgija i Makedonija. Nažalost, nešto ga je natjeralo da prekine svoj život i ne dočeka njihov početak.

Počivaj u miru Speedo ! Legendo, žao nam je što si izabrao ovakav put i što te nećemo dočekati u Hrvatskoj.

Reakcije suigrača, kolega i prijatelja...

Aaron Ramsey, kojemu je kapetansku traku velške nogometne selekcije dodijelio upravo Speed, čim je u nedjeljno jutro saznao vijest odmah se preko Twittera neutješno oglasio: "Jutros sam saznao tragičnu vijest i malo je reći kako sam skršen. Moje misli i molitve sada su s Garyjevom obitelji i prijateljima. Danas svijet nije izgubio samo velikog nogometnog menadžera, izbornika, nego što je žalosnije i velikog čovjeka. Svima će strašno nedostajati"

Velški napadač Robert Earnshaw preko Twittera se također oglasio kratkom porukom, kojom je puno rekao o utjecaju kojeg je Speed imao na svoje reprezentativce: "Tako sam tužan. Ostali smo bez našeg menadžera, vođe i iznimno dobre i pozitivne osobe, koja nas je tako značajno i pozitivno inspirirala proteklu godinu. počivaj u miru Gary Speed."

Bivši igrač Liverpoola, danas član Kraljevskog kluba Xavi Alonso prisjetio se svog debitantskog nastupa na Otoku, u kojem je snage na sredini terena odmjerio upravo protiv Speeda: "Moja prva premierligaška utakmica bila je protiv Speeda, koji mi je odmah dao do znanja što me uistinu očekuje i kakav je zapravo britanski nogomet."

Još jedna velška nogometna legenda, Ryan Giggs za BBC je izjavio: "Jednostavno ne mogu opisati riječima koliko sam tužan u ovom trenutku. Potpuno sam slomljen. Gary Speed je bio jedan od najboljih i najdražih ljudi koje sam poznavao i netko kojeg sam s ponosom mogu nazvati suigračem."

Michael Owen, pred kraj svoje profesionalne karijere s obitelji se smjestio u sjevernom Walesu, u susjedstvu Speeda i njegove obitelji: "Ne mogu vjerovati u ovu vijest. Prije samo nekoliko dana smo si mahnuli kada smo djecu ostavljali u školi. Ovo je tako tužno, poznavali smo njegovu obitelj, ostavio je za sobom dva sina. Tragično." Owenov bivši suigrač Gary Neville također je bio shrvan, ali je na kraju kazao jednu veliku istinu: "Bio je fantastičan profesionalac, rođeni pobjednik. Ovo je tako tragično. Mi svi doživljavamo nogomet kao nešto jako važno, no, u ovakvim trenucima shvatite koliko zapravo on to i nije."

Još jedan bivši suigrač iz Newcastlea, Shola Ameobi, kazao je nekoliko značajnih rečenica koje su možda i na najbolji mogući način opisale o kakvom nogometašu i čovjeku se radilo te kakav utjecaj je imao na svoju okolinu: "Gary je stvarno bio odličan momak, koji je stigao u klub godinu prije nego sam ja debitirao. Ugledao sam se na veličine poput njega i Shearera i uvijek je bio na raspolaganju i meni, ali i ostalim suigračima. Pomagao nam je i razgovarao na treningu, davao nam savjete kako da postanemo bolji igrači. Ne bi se svatko na taj način odnosio prema mlađim kolegama, što dovoljno govori kakav je čovjek bio. No, naučio me i puno više, ne samo kako da se ponašam na terenu, nego i van njega. Želim samo uputiti sućut obitelji u ovim strašno teškim i tužnim trenucima."