Kada on nešto zacrta...

"Uvjeren sam da ću jednog dana biti broj jedan u Arsenalu", riječi su koje je rekao Wojciech Szczesny kao 17-godišnjak, netom po dolasku u London, u jednom od prvih intervjua i na početku svoje "europske" avanture u dresu Arsenala.

Vjerojatno bi to isto reklo devet od deset mladića po dolasku u neki od europskih giganata, vjerojatno bi im se mnogi nasmijali na takvu ideju i vjerojatno bi bili u pravu. Pokušajte samo zamisliti koliko mladih talenata godišnje prođe kroz neku od Arsenalovih školi, koliko njih ima slične snove i koliko se njih razočara spoznajom da, grubo rečeno, nisu uspjeli.

No, kako to obično i biva, jedan mali dio njih i uspije. Jedan dio njih dočeka svoju priliku na Emiratesu, dobar dio je ne iskoristi, a onaj najmanji dio uspije u punom obimu živjeti svoj san. Već ste vjerojatno shvatili koliko je teško izboriti se da bude jedan od tih, možda čak i jedini iz svoje generacije.

Da, uistinu se teško probiti u toj surovoj Europi koja nema vremena za čekanje, koja često nije strpljiva i koja ne prašta greške. A sada zamislite, ponovno, uzevši sve do sada rečeno u obzir, koliko je teško uspjeti kao stranac u zemlji koja praktički ne poznaje i ne priznaje ništa osim nogometa. I to ne kao stranac iz kvote neke od bivših engleskih kolonija, nego netko od koga Englezi kao nacija neće imati prevelike koristi, netko čije će ime "proklinjati" već u prvom sudaru s reprezentacijom dotičnog.

Uspjeti, zaista nije lako. Ipak, on je uspio. On nije podlegao pritisku, očekivanjima, razočaranjima, nepravdi, usponima i padovima kojih je sigurno bilo. On je dočekao priliku i spremno zgrabio svojih "pet minuta", svjestan da druge neće biti, svjestan svojih riječi s početka teksta, a sada konačno bere plodove svoga rada i svoje upornosti.

Njegov životni i sportski put počeo je na parketima, ali ne košarkaškim ili pak onim rukometnim, nego plesnim, vjerovali ili ne. Bilo je tu i atletskih rola, bacao je mladi Szczesny i koplje, a potom se vratarski otkrio u Agrykoli iz Varšave i nakon malo vremena odjenuo dres ugledne Legije te kao 15-godišnjak bio u kadru prve momčadi, što je imalo silnog odjeka u Europi.

Nakon tek jedne godine u poljskom velikanu, skautska služba Arsenala "nanjušila" je dobru priliku, odvela ga u svoj kamp, a novi strelovit uspon obilježen je prvo nastupima za rezerve, zatim i posudbom u Brentford te naposljetku debijem za prvu momčad u Liga kupu u rujnu 2009. godine.

Zanimljiva anegdota veže se za vrijeme dok je branio vrata niželigaša Brentforda. Naime, nakon uspješne sezone, Uprava kluba otpustila je aktualnog i omiljenog trenera Andyja Scotta, što je izazvalo vrlo oštru reakciju poljskog vratara: "To je sigurno šala. Andy je otpušten? On je sjajan menadžer i Brentford će skupo platiti taj potez". Bio je to i kraj njegove posudbe, jer principijelan i uporan kakav jest, nije želio prijeći preko očiglednih nepravdi.

"Vjerujem da će on jednog dana biti Arsenalov broj jedan", nije dugo trebalo da Arsene Wenger shvati što se krije u mladom Poljaku, a samim time i potvrdi njegovo "proročanstvo" iz prvih londonskih dana. Sudbina i francuski stručnjak su htjeli da premijerligaška premijera bude na jednom od najlegendarnijih stadiona na svijetu, Old Traffordu, a "jedinicu" s brojem 13 na leđima ulovio je početkom prošle sezone, dok je ostalo povijest.

Sudeći po razvoju situacije predstojeće Europsko prvenstvo moglo bi i trebalo biti tek nastavak priče o Wojciechu Szczesnyju, priče o sportskom uspjehu, priče o rušenju svih predrasuda te naposljetku priče o upornosti i pripadajuće nagrade za isto. Tko se još usudi sumnjati u možda neko novo čudo, novi uspjeh. Tko se usudi sumnjati u poljskog vratara koji je u "očaj" bacio mnoge skeptike, koji nikada nije posustao i koji nikada nije odustajao od svojih ciljeva.

Arsenalovu jedinicu već je skinuo s popisa želja, samim time čeka ga i ona reprezentativna, stoga nema sumnje da je novi cilj već zacrtan. Euro, Poljska, domaćinstvo, iznenađenje, veliko iznenađenje. Hm, tko zna. Svjedočili smo, kada on nešto zacrta...