Pirlo i Balotelli glavni talijanski aduti u borbi protiv Casillasa i španjolskog veznog reda

Španjolska i Italija najmanje briga i problema imaju na poziciji vratara. U obje reprezentacije "jedinicu" nose dva, po mišljenju mnogih, najbolja vratara na svijetu. Iker Casillas već je dugi niz godina ikona Real Madrida i Španjolske, a isti status ima i Gianluigi Buffon na suprotnoj strani. Ako postoji neka pozicija oko koje se teško složiti tko je u prednosti, to je onda mjesto između vratnica.

Vratar Furije je "temelj" u postavi Vicentea del Bosquea. Momčadi koja gaji napadački nogomet bitan je čuvar mreže koji nije sklon kiksevima i može se na njega osloniti kada protivnici odigraju brzu kontru. Casillas je i na ovom prvenstvu pokazao da je među boljim pojedincima u španjolskoj ekipi, a ističe se jednim podatkom. Od svih vratara na Euru primio je daleko najmanje pogodaka, u pet utakmica samo je jednom vadio loptu iz svoje mreže.

Za usporedbu, vratar kojeg se svrstava među tri najbolja na svijetu Petr Čech, u tri je utakmice u skupini primio pet pogodaka. Naravno, loš učinak ne ovisi samo o njemu. Ipak, vratari imaju velikog utjecaja na konačan rezultat svojih reprezentacija, a u to smo se uvjerili kada je Casillas obranio čistu priliku Ivanu Rakitiću.

Buffon je, s druge strane, primio tri pogotka dosad, no niti za jedan nije izravan krivac. Branio je odlično i jedan je od najzaslužnijih što je Italija došla sve do finala. On i Casillas su kvalitetom blizu jedan drugoga, no Španjolac ima možda malu prednost što je posljednjih godina branio u puno više velikih, značajnih utakmica. Kako za La Roju, tako i za Real. Buffon, pak, nije s Juventusom igrao zahtjevne utakmice poput onih u Ligi prvaka.

Talijanski stoperski par za finale vjerojatno će činiti Andrea Barzagli i Leonardo Bonucci. Juventusov dvojac odlično se poznaje i međusobno nadopunjuje tako da će u tom segmentu igre Azzurri imati prednost nad španjolskim parom Sergio Ramos - Gerard Pique. Iako obojica igraju u velikim klubovima, Realu i Barceloni, u dosadašnjem dijelu prvenstva pokazali su određene slabosti koje bi Talijani mogli iskoristiti.

Ukoliko se Prandelli odluči igrati s četvoricom u zadnjoj liniji, tada će najvjerojatnije na poziciji lijevog beka postaviti Giorgija Chiellinija. On je polivalentan branič, može se dobro snaći na više mjesta, ali nedostaje mu više hrabrosti da češće krene prema naprijed. U tom je dijelu igre ipak bolji Jordi Alba, lijevi bek Španjolske koji je nedavno potpisao za Barcelonu. Odlično igra na ovom prvenstvu, a najbolji dokaz za to je interes Katalonaca.

S obzirom da je nastup Ignazija Abatea još uvijek pod znakom pitanja, na njegovo bi mjesto kao desni branič trebao uskočiti Federico Balzaretti. To je pozicija preko koje će Španjolci tražiti više prostora u pohodu na gol jer igrač Palerma nije bio uvjerljiv dosad. Balzaretti je možda i najslabija karika u Prandellijevoj momčadi i morat će popraviti svoju igru za finale. Desni bek Furije je Alvaro Arbeloa, nogometaš Real Madrida koji svoje zadaće uvijek obavlja korektno, no od njega nećemo vidjeti spektakularne poteze.

Čovjek od kojeg Talijani najviše očekuju je definitivno Andrea Pirlo. S 33 godine na leđima proživljava novu mladost u Poljskoj i Ukrajini i jedan je od većih razloga što igra Azzurra izgleda vrlo dobro i efikasno. Pozicioniran je kao zadnji igrač u veznom redu, ali s velikim ambicijama prema naprijed. Tu je Italija u značajnoj prednosti nad Španjolskom koja će ga pokušati zaustaviti dvojcem Xabi Alonso - Sergio Busquets. Defenzivni veznjaci su u dobroj formi, ali paziti na Pirla težak je zadatak.

Del Bosque je iznenadio mnoge svojom igrom bez napadača, ali vjeruje se kako će za finale ipak rasteretiti vezni red. Xavi, Iniesta i Silva bit će udarna snaga svjetskih i europskih prvaka u borbi za novu titulu i u usporedbi s Marchisijom, Montolivom i De Rossijem čini se kako je Italija već izgubila bitku u sredini terena.

Premda se u zadnje vrijeme sve više kritizira španjolska tika-taka, ona i dalje nosi pobjede Del Bosqueovoj momčadi. Xavi i Iniesta ostali su vjerni svojoj filozofiji kombinatornom igrom izbaciti protivničku obranu i "ušetati" se u gol, makar za to bilo potrebno mali milijun dodavanja. U tome im talijanski vezni red ne može parirati jer su Španjolci tehnički potkovaniji.

Protiv Portugala je od prve minute krenuo Alvaro Negredo u špici napada La Roje, ali za finalni susret priliku bi mogao dobiti Fernando Torres. Chelseajev napadač je postigao dva pogotka na Euru, oba Republici Irskoj. Taj broj mogao je biti i veći, ali Del Bosque ga je uglavnom držao na klupi. U usporedbi s talijanskom napadačkom linijom, španjolska se doima nedorečena i ostaje dosta upitnika oko načina na koji će sve to posložiti izbornik.

Uz Pirla, talijanska javnost najviše se nada u sposobnosti Marija Balotellija koji je "eksplodirao" u polufinalu protiv Njemačke. On i Antonio Cassano sjajno su igrali u paru, a prvi gol Elfu došao je u njihovoj "koprodukciji". Ako Španjolci imaju prednost u veznom redu, sasvim sigurno ga nemaju u samom vrhu napada jer nogometno znanje i fizičke mogućnosti Balotellija su nemjerljive. Na njegovoj je strani i motiv, napadač Manchester Cityja silno se želi dokazati javnosti koja ga nerijetko osporava.