Princ ukrajinskog nogometa

"Kada sam imao osam godina gledao sam kako Dynamov broj sedam zabija protiv Barcelone i od tada sam počeo sanjati da ću ja jednog dana naslijediti Ševčenka," riječi su velike nade ukrajinskoga nogometa pred kojom je sasvim sigurno svijetla nogometna budućnost.

Andrij Jarmolenko je rođen 23. listopada 1989. godine u ruskom gradu St.Petersburgu, ali su njegovi roditelji vrlo brzo kupili kuću u Černihivu gdje je i proveo većinu svoga djetinjstva. Iako je od malih nogu pokazivao interes za nogometom živio je u siromašnoj obitelji koja nije previše marila za njegove želje misleći da je to samo prolazna faza u životu.

Ubrzo se u gradu otvorila jedna škola nogometa u koju su iz znatiželje krenula skoro sva djeca, ali su kako je vrijeme prolazilo počeli odustajati svi osim malog Jarmolenka. Čak i kada je bio bolestan on bi odlazio od kuće i odrađivao svoje treninge. Njegov talent, ali i veliku upornost prepoznali su ljudi iz Dynama te je s 13 godina otišao u Kijev gdje se zadržao nešto manje od godinu dana. "Nisam još bio spreman za tako nešto. Stalno sam mislio na roditelje i misli mi nisu bile usmjerene na nogomet. Sve je to došlo prerano," izjavio je Jarmolenko prisjećajući se tih dana.

Međutim i kada je odlazio iz Dynama čelni ljudi su mu rekli da samo nastavi trenirati i da su mu vrata kluba uvijek otvorena. U međuvremenu se glas o talentiranom dječaku proširio po ostatku Ukrajine pa se u cijelu priču uključio i Dynamov najveći rival Šahtar iz Donecka koji je pokušao stupiti u kontakt s Yarmolenkovom obitelji. Siromašni roditelji su se tako nenadano našli u situaciji da se oko njihovog 16-godišnjeg sina bore dva najveća kluba u zemlji. Na kraju je odluka ipak prevagnula na stranu Dynama s kojim Jarmolenko potpisuje petogodišnji ugovor.

"Znali smo da 130 kilometara od Kijeva postoji jedan dječak koji je vrlo talentiran. Danas je on s našim klubom potpisao ugovor, a po riječima stručnjaka radi se o drugom Ševčenku," poprilično bombastično je novog igrača najavio trener Anatolij Demyanenko i po mnogima stavio veliki teret na leđa tako mladom igraču. Prve dvije sezone Yarmolenko je proveo u rezervnoj momčadi Dynama gdje je u 37 nastupa postigao deset pogodaka i dodatno skrenuo na sebe pozornost. "Oduvijek sam sanjao igrati u ovoj momčadi. Sada sam ovdje i to je sve što mi treba i što želim."

Kao nagradu za napredak koji je ostvario Jurij Semin ga je 11. svibnja 2008. godine uvrstio u krug kandidata za susret posljednjeg kola domaćeg prvenstva protiv Vorskle. I ne samo to, osam minuta prije kraja, pri rezultatu 1:1 Semin je s zagrijavanja pozvao mladog Jarmolenka i rekao mu da se pripremi za ulazak. Nekoliko minuta kasnije, gotovo u svom prvom kontaktu s loptom on mu se odužuje te postiže pobjedonosni pogodak. Vjerojatno ni sam nije mogao zamisliti bolji debi za prvu momčad: "Želio sam postići pogodak, ali nisam očekivao da će se to dogoditi u mom prvom nastupu. Bio sam izvan sebe od sreće."

Nakon sezone u kojoj je počeo sve češće igrati te je s pet pogodaka bio najbolji klupski strijelac u Kupu uslijedila je promjena trenera na klupi Dynama što je značilo i veliku promjenu za Jarmolenka. Naime novi strateg Valery Gazzaev odlučio ga je gotovo stalno koristiti u prvoj momčadi, ali ne na mjestu napadača nego lijevog krila s dosta obrambenih zadataka: "Trener je želio iskoristiti moju brzinu i dobru tehniku što je bio veliki izazov za mene."

Slučajno ili ne, povratak njegovog idola Andrija Ševčenka u Dynamo 2009. godine označio je i početak potpune afirmacije za Yarmolenka. Napokon su mu se ispunili snovi da igra zajedno s najboljim ukrajinskim napadačem. U rujnu bilježi i svoj prvi nastup za reprezentaciju u dvoboju protiv Andore i odmah se upisuje u strijelce, a istu stvar ponavlja i u drugom nastupu. U susretu protiv Rubina bilježi i svoj premijerni nastup u Ligi prvaka.

Posljednje dvije godine gotovo je nemoguće zamisliti početnu jedanaestoricu Dynama bez Jarmolenka, a i interes europskih velikana postaje sve veći. Ipak Igor Surkis ne razmišlja o prodaji svoga dragulja iako se sve češće spominje da je Arsene Wenger njegovo ime već nekoliko puta podcrtao u svojoj bilježnici: "Jarmolenko je naša najveća nada, on je princ ukrajinskog nogometa."

Bolju priliku od Europskog prvenstva u svojoj domovini za pokazivanje nogometnih vještina cijelome svijetu Jarmolenko teško da je mogao i zamisliti. Kralj Ševčenko je najavio svoj oproštaj nakon Eura, vrijeme je da princ Jarmolenko pokaže zaslužuje li prijestolje u Ukrajini.