Bitka je izgubljena, a rat?

Onog trenutka kada je ždrijeb u Nyonu spojio Stoke i Hajduk, znalo se da nas, barem u prvoj utakmici na Britanniji, čeka prava "ratnička" utakmica i ne baš lijep i atraktivan nogomet.

Tako je i bilo.

Iako je premierligaš pobijedio 1:0, sada nam je jasnije zašto se primjerice Arsene Wenger žalio na Stoke i njegov "ragbijaški" sistem igre. Objektivno, igra Stokea svodi se na dvije glavne komponente - fizičku snagu i Roryja Delapa. Protiv Hajduka više od toga nisu pokazali, a nekako sumnjam da uopće i mogu.

Ne želim da ispadne kako omalovažavam klub koji igra u najjačoj ligi svijeta i protiv kojeg je prošle sezone od svih klubova "velike četvorke" jedino Manchester United slavio na Britanniji, no činjenica je kako u Stokeu nema tzv. plemenitih igrača (osim eventualno Pennanta) te da se prilike za pogodak vrlo rijetko stvaraju izigranim akcijama od noge do noge, a puno češće preskakanjem igre te dugim i visokim loptama na robusne napadače.

To može biti jedna strana priče, a druga bi onda bila ta da je Stoke baš kao i svaki drugi engleski klub - odlično organiziran i discipliniran u svim fazama igre, što je i pokazao protiv Hajduka kada njegovi igrači nisu tijekom cijele utakmice napravili praktički niti jednu (veliku) pogrešku.

Upravo su ove dvije spomenute komponente, fizička snaga i Delap, najviše mučile Hajduk. Nije tajna da su igrači Stokea fizički nadmoćniji od Hajdukovih, da su dominantniji u skoku i duel igri, a da je Delapov "specijalitet" nešto s čim se "Bili" vjerojatno nikada nisu susreli. Sve se to znalo i prije početka utakmice, no Hajduk, točnije trener Krasimir Balakov, imao je ideju kako se tome suprotstaviti.

Plan je bio igrati čvrsto i koncentrirano u obrani, a prema naprijed pokušati uspostaviti pas-igru koju bugarski trener preferira. Svi ti planovi odmah su pali u vodu, već u trećoj minuti, i nakon toga šokirani Hajduk nije znao uzvratiti udarac.

Hajdukova šansa u ovom susretu morala je biti ta pas-igra, no rano primljeni pogodak kao da mu je oduzeo samopouzdanje pa se na određeno vrijeme vratio starim navikama - "kendavanju" lopte tj. nerezonskom izbijanju lopte bez nekog višeg cilja, samo u svrhu trenutne obrane.

Držali su "Bili" terensku ravnotežu u cijelom drugom dijelu. Možda je to bilo zbog toga što su se domaćini zadovoljili rezultatom, a možda je to bilo zato što su još uvijek u fazi priprema i što nisu na 100% što se kondicije tiče.

Kako god bilo, Hajduk je napokon bio došao do zraka i pokušavao pas-igrom probiti gust defenzivni blok Stokea. Pokušavali su Anas Sharbini i Marin Tomasov, ali neuspješno. Čim bi se približili na 20-ak metara od Begovićeve mreže, netko od "drvosječa" iz sredine terena bi ih jednostavno "izgurao". Ante Vukušić nije ni mogao doći do izražaja pored gorostasa poput Hutha i Shawcrossa pa su lopte upućene na njegovu adresu unaprijed bile izgubljene.

Kako je vrijeme odmicalo, tako ni Hajduk baš nije bio voljan riskirati i eventualni drugi primljeni pogodak, pa ni izmjene Vuković, Ljubičić i Ahmad Sharbini nisu donijele nikakvu prevagu. Na kraju se iskustvo igranja s velikanima poput Chelseaja, Manchester Uniteda, Arsenala i Liverpoola koje ima Stoke pokazalo dovoljnim.

Za prvu utakmicu.

U Splitu druga priča

Hajduk nije postigao taj željeni gostujući pogodak, no još uvijek ima realne izglede za prolaz. Balakov je na "presici" na Britanniji najavio kako Stoke na Poljudu čeka pravi "pakao". I u pravu je. Poljudsku ljepoticu sigurno će pohoditi preko 30.000 navijača, koji će pokušati stvoriti dekor u kojem bi njihovi ljubimci mogli režirati preokret.

Što se onog na travnjaku tiče, sumnjam da će Balakov igračima narediti juriš od prve minute. Prvenstveno zato što bi eventualni primljeni pogodak značio praktički oproštaj od Europe jer bi u tom slučaju "Bili" morali postići čak tri pogotka, što je prošle sezone u Premiershipu pošlo za rukom samo Manchester Cityju, Tottenhamu i West Hamu.

Zato mislim da će "Krešo", kako Balakova u Splitu odmilja zovu, inzistirati na tzv. kontroliranom riziku. U prijevodu, da se igra napadački i s ciljem postizanja pogotka, ali ne pod svaku cijenu. Pretpostavljam da će, ukoliko rezultat na poluvremenu bude 0:0, Balakov tek u drugom dijelu poslati baš sve adute u napad, no o tom potom.

Hajduk je sada i na svojoj koži osjetio što može očekivati od Stokea i sigurno će biti pripremljeniji nego što je to bio za ovaj prvi susret. Balakov sigurno zna da protiv Stokea ne može na snagu, već samo i isključivo na pas-igru, od noge do noge, upravo na način zbog kojeg je kod splitskog navijačkog puka stekao tolike simpatije.

Od tog načina igre ne treba odustajati, a možda ipak ne bi bilo loše prvih 10-15 minuta preuzeti rizik i pokušati zabiti gol na krilima euforije pod kojom je prošlog ljeta pao i bukureštanski Dinamo. Tada je, podsjećamo, zaostatak bio 3:1 iz prve utakmice, no istini za volju i suparnik je bio puno lakši.