Hoće li se opet čekati 16 godina?

Hrabrili su se Hajdukovci uoči utakmice protiv AEK-a, smatrali su da pobjedom protiv grčkog predstavnika mogu zadržati nadu u proljeće u Europi. No, na kraju ovosezonske europske priče "bili" mogu i moraju biti ne smo zadovoljni, nego i sretni što su nakon dužeg vremena dočekali jesen, pa čak i zimu (vremensku, ako ne kalendarsku) u Europi.

Hajduk se svojim prvim boravkom u Europskoj ligi vratio na europsku nogometnu mapu koja ga nije doživljavala više od desetljeća i pol, još tamo od one sjajne sezone u Ligi prvaka i ispadanja od kasnijeg europskog prvaka Ajaxa. Prvi korak je napravljen, Hajduk je opet dobio malo europske "patine" u godini proslave prvog stoljeća svog postojanja i to je činjenica koja mora navući osmijeh na lice svih pristalica splitskog kluba.

Utakmicom protiv AEK-a zaključen je rezultatski dio Europske lige, iako "bilima" još predstoji turistički put u Bruxelles u kojemu će imati prigodu pokazati sav raskoš svog talenta. Potpuno neopterećeni i bez ikakvog rezultatskog imperativa, "bili" protiv Anderlechta mogu staviti lijepu točku na i ovosezonskog slatkog europskog života. Uostalom, kad je to posljednji put Hajduk igrao u Europi sve do sredine prosinca?

U svojoj oproštajnoj službenoj utakmici pred svojim navijačima za 2010. godinu (predstoji još prijateljski ogled protiv Rosenborga 11. prosinca u kojemu će obra protivnika pokušati zadržati formu za posljednje kolo Europske lige), Hajdukovci su prikazali dva različita lica. Baš kao da su u 90 minuta željeli sublimirati sve ono što su svojim navijačima pokazivali od srpnja do danas.

Prvih 45 minuta bilo je jako dobro, Hajdukovci su bili bolji protivnik, AEK je izgledao nemoćno, Anas Sharbini konačno je zabljesnuo u jednoj velikoj utakmici. Nažalost, njegov dribling i udarac u suprotni kut u 3. minuti završio je na vratnici, a Tomasov nije imao dovoljno umijeća da odbijenu loptu na teškom terenu pošalje na pravo mjesto. Još je nekoliko opasnosti pred AEK-ovim vratarom svojim brzim driblinzima kreirao Anas, no ni jedna od njegovih asistencija nije pronašla put do mreže.

Drugih 45 minuta - drugi Hajduk. Slično kao što je u drugom dijelu sezone na djelu neki drugi Hajduk u odnosu na prvi dio kad je meo protivnike svojom agresivnošću i dominacijom, tako je i ovog puta drugo poluvrijeme bilo posve različito od prvog. Grci su preko odličnog Argentinca Scocce došli do prednosti, potom i razrješenja utakmice, a trenutnu dekoncentraciju inače solidnog vratara Radoševića kaznio je i Blanco za uvjerljivih 0:3. Srećom, Jurica Buljat je svojim europskim prvijencom donekle "uljepšao" konačnu sliku, mogao je i Strinić to još više približiti, no u konačnici se ništa posebno ne bi promijenilo.

Hajdukovi igrači na kraju su ipak dobili pljesak, barem sa sjeverne tribine gdje su najglasniji i najvjerniji navijači, a kad se sve skupa zbroji i oduzme - taj pljesak su sigurno i zaslužili. Ako ne za jučerašnju utakmicu, makar im se ni protiv AEK-a ne može staviti na dušu da nisu htjeli ili da se nisu borili, onda barem za sve ono lijepo što su ove sezone priuštili svojim navijačima. Od bukureštanskog Dinama i Unireje, preko Anderlechta, Zenita i AEK-a, Hajduk je prošao zanimljivu, dobru i potrebnu školu koju bi tek u budućnosti trebao naplatiti.

Sagrađene temelje treba pažljivo i pravilno nadograđivati, držati se zacrtanog kursa i shvatiti da za sve treba vremena. Ali Hajduk više nikad ne bi smio čekati 16 godina na ovakvu europsku jesen...